Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Kompozicija kadra
Subota, 03 Svibanj 2008
Kompozicija je način na koji se objekti smještaju unutar kadra, kako bi se stvorila uravnotežena veza izmedju njih. Dobra kompozicija usmjerava pažnju gledatelja na važne objekte unutar kadra.

4:3 je odnos slike na televiziji 4-širina, 3-dužina, 16:9 na filmskom platnu.

Image
Pravilo trećina
Pravilo trećina - iako se možda čini da najvažnije objekte u kadru treba staviti u sredinu, to nije tako. Najbolja kompozicija kadra slijedi pravilo trećina. Znači, kada je ono najvažnije u kadru npr. glave ljudi, glavni objekti, horizont itd. udaljeno 1/3 od vrha, dna, ili strana kadra.

Ovo je najlakše predočiti kada se duž kadra povuku 3 horizontalne i 3 vertikalne linije, kao na slici, te tako dobijemo 9 polja. Najvažnije elemente kadra treba smjestati na presjeke linija, nikako u centar. Smještanje subjekata na taj način dinamičnije je nego stavljenje u centar. Kada recimo imamo krupni kadar ljudskog lica, ono što je najvaznije su dakako oči, te je tako najbolje smjestiti ih jednu na presjeku 1/3 odozdo, 1/3 sa lijeve i desne strane, tako da su usta u centru donjeg polja.

Ostavljanje prostora - je jedna od najčešćih početničkih grešaka u kompoziciji kadra. Naime, kada imamo osobu koja gleda u jednu stranu okrenuta poluprofilom vrlo je bitno ostaviti prostor u koji osoba gleda, dakle vrlo je loše (izaziva nelagodu kod gledatelja) ako je osoba koja gleda u stavljena na rub kadra smjera u kojem gleda. Isto vrijedi i za prostor akcije, npr. kretanje auta, dakle treba ostaviti prostora u kadru u smjeru u kojem se automobil kreće.

Dubina polja (depth of field) - ljudsko oko vidi 3 dijela kadra, prvi plan, srednji plan i pozadinu, ali kamera ne čini razliku između njih, tj. kamera za razliku od ljudskog oka vidi dvodimenzionalno.

Trodimenzionalna slika se može kreirati na različite načine. Jedan od načina je koristenjem različitih elemenata u kadru (npr. čovjeka kojeg intervjuiramo nećemo snimati ispred golog, jednobojnog zida, već cemo dubinu prostora naglasiti tako da iza njegove glave stavimo npr. lampu, biljku tj. bilo kakav objekt koji sugerira dubinu prostora, naravno bilo koji dodatni objekat u kadru trebamo staviti tako da ne narušava kadar (npr. tako dobivši lampu ili drvo koje 'rastu' iz čovjekove glave). Najbolje je stvari stavljati u perspektivu, što se također odnosi i na čovjeka samog, izbjegavajući tako profil, koji je dvodimenzionalan, za razliku od poluprofila koji sugerira treću dimenziju).
Ukoliko raspolažemo sa više rasvjetnih tijela, jedno ćemo staviti iza čovjekovih leđa tj. usmjeriti ga poviše njegove glave, tako da se na njegovom tjemenu pojave tzv. highlighti tj. da tjeme bude jače osvjetljeno od ostatka glave, te tako dobijamo sliku u kojoj je razlikom u osvjetljenu čovjek odvojen od pozadine jednobojnog zida. Također prostor se može sugerirati upotrebom pokreta kamere, zuma, fara itd...

Pri snimanju krupnih kadrova bolje je kameru prinijeti subjektu nego zumirati jer korištenje teleobjektiva čini da se prvi plan, srednji i pozadina spoje te tako dobijamo sliku koja je vrlo flat, 2D.
Ako se subjekt kreće u prostoru, naprijed-nazad dobijamo na percepciji prostora. Jedan od načina je, osobito ako snimamo krupni, blizu plan a pozadina subjekta nam se nikako ne sviđa i ne možemo ju sakriti, korištenje dubinske oštrine. Dakle, sa kamerom se stanemo što dalje od subjekta, namjestimo f stop tj. blendu na najmanju moguću vrijednost i zumiramo. Tako će nam subjekat biti oštar u prvom planu, a pozadina potpuno zamagljena. Ova tehnika se najviše koristi u radu filmskom kamerom, ali iako nešto lošijeg rezultata, moguće je i pomaže i u radu sa digitalnim kamerama.

Rampa - pravilo rampe tiče se položaja osoba u kadru, na primjer kod dijaloga. Npr. imamo dvije osobe u dijalogu u blizu planu. Sljedeći planovi su krupni planovi jedne pa druge osobe koje su okrenute jedna nasuprot druge.


                                        osoba A                   osoba B

imaginarna linija __________________________________________

                        kamera: krupniA        kamera: srednji            kamera: krupniB

Ono što je jako bitno je da kamera ne prelazi imaginarnu liniju, dakle da se nalazi u istoj ravni pri snimanju i srednjeg i obaju krupnih planova, jer ukoliko pri snimanju krupnih planova kameru postavimo sa druge strane imaginarne linije, izgledati će kao da su osobe okrenute u potpuno drugu stranu, što će vrlo zbuniti gledatelja. Isto pravilo se primjenjuje i u snimanju scena akcije, ako kamera pri raskadriravanju pređe imaginarnu liniju čini ce se kao da se akcija u narednim kadrovima odvija sa krive strane tj. strane suprotne onoj u prethodnim kadrovima.
Dakle, nikako ne prelaziti rampu (imaginarnu liniju)! Ukoliko želimo promijeniti stranu pri snimanju to možemo učinit kružnim kretanjem kamere, kamera se dakle kreće u krug oko subjekata ili mjesta akcije, no, naravno sa upotrebom ovog načina kretanja kamere treba bit oprezan ukoliko ne želimo izazvati mučninu kod gledatelja. Isto vrijedi i za upotrebu kadrova iz ruke koji ukoliko su pre "treskavi" neugodno djeluju na gledatelja.


Smjer kretanja subjekta. Vrlo je važno pri snimanju voditi računa o smjeru kretanja u kadru, dakle, ako se osoba u totalu, kreće sa ljeva na desno i tako izlazi iz kadra, u sljedećem kadru, blizu planuu, ona mora ući u kadar na isti način. Znači, ako je neko izašao na desni rub kadra, mora ući na lijevi rub.

Dalija Pintarić

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)