Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Osnove montaže i vrste rezova / rez, jump-cut, cutaway, match-cut, šok rez, neutralni rez...
Utorak, 10 Travanj 2007
ImagePostoje dvije osnovne vrste montaže: linearna (koja se koristila prije) i nelinearna (o kojoj ćemo mi najviše govoriti).

Linearna montaža
je u svojoj osnovi vrlo mehanički proces, jer podrazumijeva korištenje kamere, vcr-a, titlera, video mixera itd. Ova tehnika montaže odvija se linerano, što znači rez po rez (ili serija programiranih rezova) do završetka kreiranja videa.

Linearna montaža može biti:

1. Montaža pomoću kamere, gdje su znači svi kadrovi snimani tako da im nije potrebna dodatna montaža, dakle snimani su redom kojim je predviđeno scenarijem i u trajanju su koje je također predviđeno scenarijem.

2. Montaža kamera-vhs , gdje kadrovi nisu snimani po redu i u trajanju predviđenim scenarijem,već se nepotrebni dijelovi brišu prilikom kopiranja, tj. transferiranja materijala sa kamere na vhs. Ovakav način montiranja može biti A Roll kada se na vhs prebacuje sa jednog izvora. kamere ili A/B Roll kada se to čini sa dva izvora.

3. Insertiranje kao što samo ime kaže znači da novi materijal snimamo preko postojećeg, te tako brišemo neželjeni materijal.


Ovakav način montaže se koristio uglavnom prije, kada se snimalo sa analognim kamerama (hi8, vhs, svsh itd).
No, paralelno sa pojavom digitalnih kamera razvijao se i editing software koji nam tako danas omogućava nelineranu montažu.

U uvjetima izrade profesionalnog videa u procesu montaže učestvuju montažer/ka i redatelj/ica. No, ukoliko smo, kao što je slučaj u polu-profesionalnom i amaterskom videu mi i jedno i drugo, neophodno je da ispred sebe imamo pisani raspored slaganja scena i kadrova tj raskadrirani scenarij. Čak i kada je riječ o kratkim formama poput glazbenog videa, scenarij će nam uštedjeti puno vremena.

Dakle, kada znamo rapored tijeka kadrova ono na što moramo usmjeriti svu svoju pažnju je rez tj. način na koji ćemo spojiti kadrove u cjelinu.


Rez ili rezna tranzicija
je po svojo prilici najzahvalniji, najljepši, najdinamičniji prijelaz izmedju kadrova. Svi montažeri se slažu u tome da je to najbolji način za kretanje od scene do scene videa. U prilog tome ide i činjenica da 90% posto svakog filma, reklame, glazbenog videa čine upravo rezne tranzicije. ostali načini prelaska iz kadra u kadar poput pretapanja, vajpova (wipes) i raznih drugih digitalnih efekata koriste se vrlo rijetko, tj. u posebnim trenucima videa kada je to potrebno, a o čemu će riječi biti kasnije.

Na ekranu, rez se pojavljuje kao momentalna promjena jednog kadra u drugi. Ljudski um reagira na rez na isti način kao na treptanje oka. Treptaj oka miče jednu sliku i priprema um na procesuiranje druge. Rez imitira to ponašanje, te tako dopušta da usmjeravamo gledatelja na ono što želimo istaknuti koristeči tehniku na koju čovjek prirodno reagira.

Iako je rez najstarija i najprimitivnija tranzicija, i dalje ostaje najpopularnija, a razlog je to što je rez sam po sebi nevidljiv. Rez možete u videu prepoznati kao prijelaz, ali rez nema vidljivih, mjerljivih karakteristika. U jednom trenutku gledate jednu sliku a u sljedećem trenutku tj. u dvadesetipetom dijelu sekunde drugu. Rez je tako manje estetski napadan, i gotovo je sigurno da neće skrenuti gledateljevu pažnju sa priče.

Naravno, sve ovo vrijedi ukoliko je rez dobro izveden, tj. rez sam po sebi nije vizualno uznemirujuć, ali sljed kadrova tj. njihovo međusobno neuklapanje može na gledatelja ostaviti čudan, neugodan dojam. To se najčešće događa u slučajevima kada u režemo sa jednog kadra na drugi, a da nije došlo do značajne promjene plana, kuta kamere. Npr. ako u prvom kadru imamo srednji plan osobe (od poda do tjemena), a u slijedečem kadru njen ameriken (od koljena do tjemena), ovakav rez gledatelj će doživjeti kao grešku.

Image
Pravilo 180 stupnjeva
Pravilo 30 stupnjeva
Zato je bitno da pri raskadriravanju koristimo pravilo 30 stupnjeva (wikipedia) koje kaže da kamera u sljedećem kadru mora imati pomak od najmanje 30 stupnjeva, poštujući naravno rampu o kojoj smo pričali kod kompozicije kadra (pravilo rampe zove se još i pravilo 180 stupnjeva).

Jump-cut
Nadalje, kao greška se doživljava, ako režemo sa kadra u kojemu se objekt kreće u jednom smjeru na kadar u kojem se objek kreće u suprotnom smjeru.Ova vrst reza tj. prijelaza između kadrova zove se jump-cut ili skokoviti rez. Do nedavno se ova vrst reza zaista smatrala greškom, no u zadnje vrijeme (osobito sa francuskim novim valom) jump cut je postao "reguralna" vrst reza i to u situacijama kada redatelj/ica žele drastično skratiti vrijeme događaja ili kada žele izazvati dojam žurbe, hitnosti. No, ukoliko želimo izbjeći da se publika osjeća uznemireno najbolje je ovakvu vrst rezova izbjegavati.

Šok rez
Također, kada imamo prevelik prijelaz između planova u dva slijedna kadra, npr. iz totala osobe i prostora na krupni plan osobe, gledatelj će također biti zbunjen. Ovakav rez zovemo šok rezom.

Cutaway
Najbolji način za izbjegavanje jump-cutova je cutaway, tj. rez koji na trenutak ostavlja glavni vizual određene situacije da bi se u kadru našao neki detalj iz iste te situacije. Npr. ako snimamo predavanje i u kadru imamo stalno predavača, najbolje je izbjeći jump cut, kadrom nekoga iz publike.Tadođer, cutaway se koristi kada se gledatelju želi dati više informacija o priči. Npr. snimate izložbu, i pored djela izložbe, snimit ćete i lica gostiju po čemu će se vidjeti i reakcije na djela. U svakom slučaju cutaway pomaže u izbjegavanu jump-cutova kada se ugao kamere ne mijenja.


Neutrali rez

Zamislite na trenutak da montirate biciklističku utrku, prilikom vožnje biciklisti zaokreću više puta te tako mijenjaju smjer kretanja. Sada morate spojiti kadrove u kojima se kreću preko ekrana u potpuno drugačijim smjerovima. Ovakav jump-cut ostavio bi gledatelja potpuno zbunjenog, jer ne bi mogao povezati kamo se biciklisti kreću. Da bismo izbjegli gledateljevu neugodu koristit ćemo neutralni rez.
Neutralni rez koji se još zove rez po z-osi, režemo sa kadra u kojem se subjekt kreće u jednom smjeru preko ekrana, na kadar u kojem se subjekt kreće ili prema kameri ili od kamere. Estetski, neutralni rez ublažava grubost jump cuta, i dozvoljava da prijelaze, između kadrova u kojima se akcija odvija u različitim smjerovima, izvedemo tako da ne narušavamo tijek akcije i zbunjujemo gledatelja.

Podudarajući rez - Match cut - Raccord
Malo kompliciraniji rez je match cut, koji je, možemo reći, suprotan cutawayu jer kod match cuta, akcija se nastavlja i u sljedećem kadru. Tako npr. imamo bicikliste koji prolaze ispred kamere u smjeru sa lijeva na desno (srednji plan), a u sljedećem kadru imamo npr. kadar nogu bicikliste koji okreće pedale krećući se također u smjeru sa lijeva na desno. Ono što se kod match cuta mijenja je samo plan ili ugao kamere, dakle objekt/subjekt se nalazi na istom mjestu, kreće se u istom smjeru istom brzinom u oba kadra. Ovo je, naravno, najlakše izvedivo ukoliko snimamo sa dvije kamere, pa zaista imamo istu kretnju samo pod drukčijim uglom i drukčijim planom.

Image
Slavni Kubrickov match-frame
Ovo što smo objasnili je vizualni match cut, a tematski match cut je kada režemo sa jednog na drugi isti ili sličan objekt te uspostavljamo vezu među njima. Najslavniji primjer tematskog match cuta je iz Kubrickove 2001: A Space Odyssey.


Poklapanje tona i slike
Kod tradicionalnih rezova ton i slika jednog kadra pojavljuju se istovremeno. Kada je počne slika novog kadra počne i ton.
Međutim u dokmentarcima i vijestima često imamo prilike vidjeti da ton jednog kadra počinje prije (u prethodnom kadru) ili pak nakon što je počela slika. Tako prilikom intervjua često čujemo prije glas nego što vidimo sliku intervjuirane osobe. Time što prvo čujemo glas ublažava se tranzicija između dijela naracije i dijela intervjua. To je vrlo korisna tehnika i u dokumentarnim filmovima se često koristi u kretanju između naracije i intervjua.
Također na ovaj način se mogu pokriti i greške nastale prilikom snimanja. Npr. imamo početak intervjua sa nekom osobom npr. pobjednicom biciklističke utrke, ali baš u tom trenutku nam se kamera zatresla ili nas je netko gurnuo... tada možemo umjesto osobe koja govori u kameru pokazati moment u kojem je ona završava utrku kao pobjednica.


Tranzicije, pretapanja, fade in, fade out
Najčešći prijelazi između kadrova koji nisu samo rez su pretapanja. Pretapanje je postepeno pretapanje jedne slike u drugu. Ova vrst tranzcije se koristi kako bi se prikazalo protjecanje vremena ili promjena lokacije u videu. Također, na ovaj način možemo izbjeći i jump-cut. Ako umjesto reza iskoristimo kratko pretapanje, spoj između dva kadra može izgledati čisto pristojno.
Duža pretapanja "usporavaju" video dok kraća čine da protiče brže.

Fade in i Fade out obično obilježavaju početak ili kraj nove scene i sugeriraju značajan vremenski razmak. Imaju svoje korjene u kazalištu, kada je spuštanje zavjese i gašenje svijetla označavalo kraj čina.

Pored navedenih postoji još pregršt tranzicija kao što su razni vajpovi (wipes), u obliku zvijezda, krugova, trokuta, venecijanera pa čak i šišmiša. No, pravilo je da je rez najbolji način prijelaza sa jednog kadra na drugi. Sve ostale tranzicije moraju se koristiti pažljivo, osobito razni wipes (kao što ih koristi npr G.Lucas u Ratovima zvijezda :), jer ukoliko su prečeste skrenuti će gledateljevu pažnju sa priče, u nepovrat...

Dalija Pintarić

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by Joomla and NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)