Festival u znaku žena

5. Festival novog cirkusa održat će se od 26. do 30. studenoga u Zagrebačkom kazalištu mladih, Zagrebačkom kazalištu lutaka (Scena Travno), te u dvorani Jedinstvo na Prisavlju. Peto festivalsko izdanje fokusirano je na predstave autorica.

"Kad smo osmišljavali festivalski koncept ženskog cirkusa, neki poznavatelji cirkusa tvrdili su da ne postoji nešto poput 'ženskog cirkusa'. Čak bi, brojeći značajne cirkuske umjetnice na (svoje muške) prste, pokušavali dokazivati da je povijest razvoja cirkusa dominantno muška povijest. I doista, nije puno slova o ženskoj ulozi u cirkusu ispisano (možda zato što su o dominantno muškoj cirkuskoj povijesti uglavnom pisali muškarci?).
No kako se glavna rola nikad ne mjeri spolom sporednih, tako i Festival novog cirkusa želi ukazati na one javno podzastupljene izvedbene prostore koji su tako značajno utjecali na cirkuski žanr kakav danas poznajemo", stoji u uvodniku festivala.

Dvije predstave su s hrvatskim predznakom. "Poppins silazi" Dubravke Crnojević-Carić prva je domaća cirkuska predstava producirana s obećanjem o sufinanciranju od strane Gradskog ureda za kulturu.  U njoj tri mlade akrobatkinje iz Trikoa propituju vlastitu ženskost (zbog nagih prizora ne preporučuje se najmlađim posjetiteljima). Na drugoj strani, predstavu "Bambula", o tijelu kao posudi sjećanja, režirao je njemački Hrvat Ante Ursić.

Jeanne Mordoj - Éloge du poil (Oda dlaki)

Francuska medijateka u tjednu festivala pretvorit će se u festivalski centar, a čak su tri francuske predstave u sklopu glavnog programa. Festival će 26. i 27. 11. otvoriti Compagnie Bal čija Jeanne Mordoj, kontorcionistica, trbuhozborka, bradata žena i krotiteljica žumanjaka propituje naše tabue, zaronivši među kvazimitološke ikone freak showa, u predstavi 'Éloge du poil' (Oda dlaki). Iznikla iz naših doživljavanja cirkuskih sajmišta prošlih stoljeća, Jeanne Mordoj pojavljuje se kao bradata žena, čudesna nakaza u koju se upire prstom, ona govori o ženstvenosti u kojoj ima misterioznog, istodobno odbojnog i privlačnog. Pritom na tijelo žene prisvaja bradu kao atribut muškosti.

Ona može reći i učiniti sve zato što je van konvencija svijeta. Ona pjeva rekvijeme životinjskome groblju, pleše erotično i senzualno, gotovo metafizički. Suočava nas s tabuima ženstvenosti, smrti i različitosti. Direktno atakira naš voajerizam, ali i sklonost marginaliziranju. Trbuhozborstvo omogućuje igru – sposobni smo čuti unutrašnje glasove, one koji govore o skrivenim stvarima i rijetko kada izlaze na površinu.

Laura Herts - 'A Won Woman Show'

Druga francuska zvijezda, porijeklom iz SAD-a, zove se Laura Herts (Le Rire Voyageur). Ova uspješna svjetska klaunesa, inače praprapranećakinja braće Marx, u predstavi 'A Won Woman Show' u ZKL-u Travno ponudit će britku kritiku muški orijentiranoga svijeta.

„Budi lijepa i šuti!, kažu. Ali što ako nisam lijepa? Što da radim?… Da vičem?“. Tako rezonira Laura Herts, odnosno njezin lik, Gladys, koja se uvijek trudila biti žena za kakvu su joj govorili da treba biti.

No, ona je pomalo ekscentrična i baš se ne uklapa u nametnute sheme, koliko god se trudila. Kao konvencionalna Gladys, Laura dolazi vidjeti koncert famozne divlje ženske rock zvijezde koju strastveno obožava. 'Pogreškom' završi na pozornici, suočena s publikom koja je gleda.
Polako, ali sigurno, gubi prvotnu nelagodu, uživa u svjetlima pozornosti i gubi kontrolu svog sredovječnog ja, dok je opsjeda davni duh naše sestre Janis Joplin. Gladys se transformira u osobu kakva zaista jest, emancipacija se nameće nedostatkom stvarnosti u svim snovima, mitovima i bajkama o kojima su joj pričali Majka i Otac.

Mélissa Von Vépy - 'Miroir, Miroir'

Na FNC se ove godine vraća i Mélissa Von Vépy (Moglice-Von Verx), akrobatkinja koju je tri godine nakon gostovanja u Zagrebu, Avignonski festival angažirao da napravi predstavu na visećem ogledalu - 'Miroir, Miroir'. Pred usamljenom scenskom jedinkom stoji veliko ogledalo. Visi, izaziva, zove i odbija susret. Ogledalo je, međutim, u svojim brojnim značenjima i mjesto kontrole – od narodskih vjerovanja o zarobljavanju duše (pa se neimaoci duše, vampiri, upravo stoga u njemu i ne mogu ogledati, a ljudi koji ga razbiju broje „sedam godina nesreće“), do suvremenih mehanizama kontrole kakve projiciraju dvostrana ogledala policijskih ispitivačkih soba ili „Big Brother“ reality emisija. Kakvu dakle realnost viđamo u ogledalu? Stvarnu? Iskrivljenu? Neželjenu? Projiciranu? Ogledalo uostalom nikad ne živi samo za sebe – s kojim društveno postavljenim obrascima uspoređujemo odraze koje vidimo, te prema njima kreiramo stavove?

Uz izvedbeni program, Festival novog cirkusa ove godine organizira i međunarodnu konferenciju na Akademiji dramske umjetnosti - predavači s četiri kontinenta iznositi će svoje radove na temu "Žene & Cirkus", tako da u četvrtak od 14 do 18:30 i u petak od 9 do 14:30 možete odslušati vrsne predavače u bavljenju pitanja spola i roda u novocirkuskom okruženju, a u nedjelju od 10 do 13 sati završni okrugli stol sumirati će iskustvo ovog akademsko-performerskog susreta.

Osobitost ovogodišnjeg FNC-a jest i rekordan interes europskih programatora - njih pedesetak dolazi u Zagreb gledati predstave koje je selektirao festival i koji se svake godine sve više etablira na međunarodnoj kulturnoj karti.

 

Što reći nego: Bravo! I marš svi u novi cirkus!

ps. Festival će u ponedjeljak, 30.11. u Jedinstvu zatvoriti britanski Psychological Art Circus, fuzija virtuoznog zračnog cirkusa, korporalne mime i originalnog soundtracka. Nakon toga: after party.

Komentari

Dodaj Novi

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."