Alice Guy

Piše: Milena Benini
 
Kao što znate, danas je Dan Ade Lovelace, kad sve blogerice koje sudjeluju u ovom pokretu objavljuju post o nekoj ženi koja se istakla na području tehnologije i znanosti. A moj odabir za danas je žena za koju bi doista svi trebali znati, a malo tko zna: prva redateljica u povijesti filma, francuskinja Alice Guy Blaché.

Alice Guy rodila se 1. srpnja 1873. u mjestu Saint-Mandé, a umrla je upravo na današnji dan, 24. ožujka 1968. godine, u mjestašcu Mahwah u državi New Jersey. Režijom se počela baviti još 1896., režirajući svoj prvi film, Vila u kupusu, u kojem je spojila pokretne s pripovijedanjem, i time postala prva osoba bilo kojeg roda koja je stvorila narativni film. Bila je isto tako i prva žena koja je osnovala vlastitu filmsku produkcijsku kuću, Solax Film Co., 1910. godine. Do danas je, usput rečeno, i jedina žena koja je bila vlasnica filmskog studija.

Roditelji Alice Guy bili su nakladnici, a tijekom njenog djetinjstva obitelj je puno putovala: živjeli su u Čileu, ali i u Francuskoj i Švicarskoj. Godine 1894., nakon više nesreća koje su zadesile obitelj, Alice Guy završila je školu za tajnice, i počela raditi u fotografskoj kompaniji braće Richard. No, kad je sljedeće godine kompanija propala, otkupio ju je Léon Gaumont… i zadržao Alice Guy.

Radeći u takvom okruženju, Alice Guy nadošla je na neobičnu zamisao: u ožujku 1896. godine odlučila je snimiti prvi i tada još nečuveni “narativni film”, pod naslovom La fée aux choux, odnosno Vila iz kupusa. Film je snimljen nekoliko mjeseci prije nego što je Georges Méliès snimio svoj prvi film, a traje oko minute i pol. U filmu se mladi par dolazi “vili iz kupusa” i kod nje bira bebu, koje ova uzgaja u kupusu. Jedina kopija ovog filma, na 70-milimetarskom filmu, danas se čuva u Kraljevskoj kinoteci u Švedskoj.

Tako je u dobi od 23 godine Alice Guy postala prva filmska redateljica, ali to je bio tek početak. Pomno prateći rad prvih filmskih tehničara, kao što su Etienne-Jules Marey i Georges Demeny, uočila je da se neke tehničke pogreške mogu iskoristiti za stvaranje specijalnih efekata: prva je počela koristiti dvostruku ekspoziciju, maskiranje, projiciranje u pogrešnom smjeru…

Osim što je sustavno radila na razvijanju narativnog filma, bila je prva rediteljica u povijesti koja je svojim glumcima govorila: Samo budite prirodni. Zbog svega toga, Gaumont ju je 1897. godine postavio za glavnu producenticu, i do 1906. godine, Alice će producirati preko 600 filmova.

Esmeralda, 1905

No, pri tome neće zanemariti ni vlastiti redateljski rad. Godine 1901. snimit će film Babica prve klase, a 1902. počet će koristiti kronofon, sustav za povezivanje zvuka i slike. Između 1902. i 1906. godine snimit će stotinu filmova povezanih s glazbom, kakve bismo mi danas zvali “video spotovima”. Osim toga, 1905. godine, snima film La Esmeralda, zasnovan na Zvonaru crkve Notre Dame Victora Hugoa, i njegovu najstariju adaptaciju.

A onda, 1906. godine, režirat će prvi velikobudžetni film snimljen u studiju Gaumont, koristeći tristo statista, i snimajući eksterijere doista na otvorenom, u šumi Fontainebleau. Film se zvao Kristov život, i bio je jedan od najvećih filmova svoga vremena. Iste godine, i dalje eksperimentirajući s filmskim tehnikama, uspjela je napraviti verziju svoga prvijenca – Vile iz kupusa – u boji.

Godine 1907. udala se za Herberta Blachéa, engleskog kamermana koji je radio za Gaumonta. Upoznali su se na snimanju njenog filma Mireille, i ubrzo se vjenčali. Iste godine, par odlazi u Ameriku, isprva kao predstavnici kompanije Gaumont.

 

No, godine 1910., Alice Guy osniva vlastitu produkcijsku kući, Solax, i počinje snimati filmove na engleskom jeziku. Proizvodi hrpe filmova, i usput rađa dvoje djece, kćer Simone 1908. godine, i sina Reginalda 1910. No, već 1912., kompanija im je toliko uspješna da umjesto iznajmljivanja postojećeg studija grade vlastiti, za tada basnoslovnih 100 000 dolara u gradiću Fort Lee u New Jerseyju. Solaxov studio proizvodi po dva kratka filma tjedno, tempo koji je ravan onome D.W.Griffitha. Većinu tih filmova Alice Guy sama piše, producira i režira. I dalje se drži svojih principa: na ulaz u studio postavila je veliki natpis: “ACT NATURALLY”.

Iste te godine proizvodi znanstveno-fantastični film Godine 2000. , u kojem opisuje svijet kojim vladaju žene. Sljedeće godine, pak, napravit će sedam-i-pol minutnu verziju Poeove pripovijetke Bunar i klatno. U to vrijeme je također nastavila s inovacijama: bila je među prvima, ako ne i prva koja je zapalila automobil za potrebe snimanja filma, a za potrebe filma Kanalizacija koristila je štakore dresirane da napadnu glumce.

Između 1914. i 1916. godine, studio mijenja ime u Blaché Features, i postupno se prebacuje na dugometražne filmove, kakve tržište zahtijeva. Samo 1916. godine, Alice Guy režira sedam dugometražnih filmova.

Alice Guy sa djecom

U jesen 1917. godine, djeca joj obolijevaju od rubeole, i ona s njima seli u Sjevernu Karolinu. Tamo se brine za djecu i dobrovoljno radi za Crveni križ, dok joj suprug ostaje u Fort Leeju. Tamo upoznaje mladu glumicu Caterine Calvert, i Alice podnosi zahtjev za razvod.

Godine 1918., dobiva režiju filma Velika avantura, financijski uspješne komedije, i seli s djecom u New York. Godinu dana kasnije, Léonce Perret angažira je da napiše i režira film pod naslovom Tarnished Reputations. Film joj se financijski isplatio – dobila je 2 000 dolara samo za režiju – ali je tijekom snimanja zaradila španjolsku gripu i skoro umrla. Kasnije, pred prijetnjom epidemije dječje paralize, odlazi u Kanadu.

Film Uništene reputacije doživljava premijeru tek 14. ožujka 1920. godine. Bit će to posljednji film Alice Guy. Godine 1922. vraća se u Francusku s djecom, ali ne uspijeva pronaći posla u francuskoj filmskoj industriji. 1927. vraća se u Ameriku kako bi pronašla bar neke primjerke svojih filmova, što bi joj pomoglo pri traženju posla, ali ne uspijeva doći do njih.

Godine 1930., Léon Gaumont objavljuje povijest svoje kompanije, ali u njoj čak niti ne spominje ni jedan film snimljen prije 1907. godine. Guy od njega zahtijeva ispravak – na ovaj način, njena je uloga praktički izbrisana iz povijesti kompanije Gaumont – ali gospodin Gaumont, iako je to obećao, nikad nije ispravio to prešućivanje.

Sedam godina kasnije, Alice se sa svojom kćeri Simone seli u Pariz, i tamo počinje pisati priče za djecu i novelizacije filmova koje se objavljuju u ženskim časopisima. Prateći kćer, koja radi u različitim američkim veleposlanstvima u Europi, 1947. godine održava nekoliko govora u ženskim srednjim školama i klubovima u Švicarskoj. Ti nastupi toliko su uspješni da je nadahnjuju na pisanje Memoara. Tražeći svoje stare materijale, počinje se dopisivati sa sinom Léona Gaumonta, Louisom, i među njima se razvija prijateljstvo. Zato 1954. godine Louis Gaumont čini ono što je njegov otac propustio: u Parizu drži govor o “Gospođi Alice Guy Blaché, prvoj ženskoj sineastici, koja je nepravedno zaboravljena.”

Francuski filmski teoretičari konačno se počinju zanimati za djelo Alice Guy, te 1955. godine dobiva orden Legije časti, a 1957. dobiva počast i od Francuske kinoteke. Godine 1965., Alice i njena kći Simone sele u New Jersey.

Alice Guy umrla je u staračkom domu u New Jerseyju, u dobi od 95 godina.

Strašna žena.

A ako vas zanima kako je to radila Alice Guy, pogledajte ovaj kratki filmić o Faustu.




Tekst je preuzet sa milerama.nosf.net

• Velika galerija slika vezana uz život i rad Alice Guy nalazi se na http://picasaweb.google.com/aliceguyjr
• You Tube kanal sa filmovima alice Guy http://www.youtube.com/user/cinemapremier

Komentari

Dodaj Novi

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."