Piše: Gabrijela Ivanov
Prije nego krenem u naslovni popis proći ću i kroz još nekoliko dobrih filmova uz napomenu  da nisam pogledala ove te da ih željno iščekujem: Julia, Rachel Getting Married, Alexandra, Frozen River, Sunshine Cleaning, Reprise, The Wrestler...

Desno: Kaotična Ana, slikarica i sestra Julia Medema

Daklem, treba spomenuti da je Kate Beckinsale u Snow Angels dala svoju najbolju ulogu, a novi film Julia Medema, Caótica Ana svakako pogledajte ako volite snovite filmove jer ovako snovite ih rijetko tko radi...

Filmovi po istinitim ženskim likovima ove godine iznimno su mračni. An American Crime govori o kućanici Gertrude Baniszewski (glumi ju Catherine Keener) koja je počinila zajedno sa svojom djecom i susjedima jedan od najgorih zločina ikad u Indiani. Sylvia Likens (glumi ju superhuman Ellen Page) uglavnom jako loše prođe u tom filmu. U filmu pak The Duchess Keira Knightley glumi Georgianu, Vojvotkinju od Devonshirea, osebujnu i snažnu ženu 18. stoljeća, kojoj se isto nije veselo pisalo.

Tatjana Ivančić pojavila se u Kinoklubu Zagreb početkom sedamdesetih godina, kao sredovječna gospođa koja je, postavivši djecu na noge, novonastali višak slobodnog vremena umjesto uobičajenim goblenima odlučila popuniti amaterskim bavljenjem filmom, a sve pod geslom "Van iz kuhinje!".

Samom svojom pojavom i pristupom izazvala je, očekivano, sumnjičavost muških kolega, ali već na prvo gledanje njezini filmovi plijene haiku sažetošću, autorskom dosljednošću i besprijekornim osjećajem za ritam.

"Kasnog ljeta, prošle godine, uzela sam tjedan dana odmora od svoje zahtjevne obitelji: devedesetogodišnjeg djeda, osamdesetogodišnje bake, muža i dvojice sinova, studenata od dvadeset dvije i devetnaest godina. Otišla sam u Crikvenicu, svoje rodno mjesto, na sjevernojadranskoj obali."

(4 luni, 3 saptamani si 2 zile, Cristian Mungiu, 2007.)
Piše: Mima Simić

Germaine Dulac, autorica prvog eksplicitno feminističkog filma

"Žensko pismo u filmskoj povijesti", Popratni program, 5. Human Rights Film Festival, Zagreb, 8-13. veljače 2008.
Piše: Mima Simić 

Nekoć davno, još dok se Hrvatska nalazila na brdovitom Balkanu, počela sam pisati dnevnik. U to vrijeme nisam ga vodila da bih, kao danas, kontemplativno bilježila promjenjivost klime i raspoloženja dvorišnih mačaka, već sam pisanje sasvim iskreno doživljavala kao revolucionarnu aktivnost, bilo u vlastitoj ili tuđoj produkciji. Premda mi sjećanja na taj životni period ovih dana sve rapidnije, i sve radosnije, blijede, ono čega se jasno sjećam bio je Kafkin recept za čitanje koji sam kemijskom urezala na korice dnevnika, onaj kojim zahtijeva knjige koje grizu i bodu, koje su sjekira za zamrznuto more u nama. Premda se od tada štošta promijenilo, a ja, opečena opsesivnim akademskim praksama, na citate posljednjih desetak godina uglavnom hladno otpuhujem, ovogodišnji filmski festival posvećen ljudskim pravima (ili, po naški, Human Rights Film Festival) vratio me, bar na tjedan dana, u to intenzivno, ekstatično stanje duha, svojstveno tinejdžerima i ovisnicima o teškim drogama.

   1. Od 1991. godine do danas, od 108 igranih filmova samo njih 6 režirale su žene.

Pa pogledajmo kojih to 6. Dva il tri filma Snježane Tribuson? Plus film 'Zagorka' (82') Biljane Čakić Veselič koji je više dokumentarni nego igrani? Plus film Bobe Jelčića i Nataše Rajković 'Ono sve što znaš o meni' (70') koji je napravljen sa nikakvim budžetom? 'Vrijeme za...' Oje Kodar iz 1993.? Ako neko zna kojih je to 6 filmova neka javi...

Film 'Beskonačni prijevod' nastao je iz potrebe vidljivosti. Jer ono što se ne vidi, izgleda, danas kao da ni ne postoji...

...Film je želio pokazati što to rade književni prevodioci kad prevode. Kako to rade? Koliko dugo? S koliko truda i užitka?

Piše: Milena Benini

Na današnji dan, 1907. godine, rodila se Katherine Hepburn, jedna od najvećih glumica i najstrašnijih žena svih vremena. Žena koja je osvojila najveći broj Oscara za glavne uloge ne samo među glumicama, već i među glumcima – ukupno četiri. Osim toga, uz dvanaest nominacija, pridružila se zlatnoj ženskoj trojci – uz nju su još samo Bette Davis i Meryl Streep¹ – ali, također, i žena službeno proglašena najvećom glumicom američkoga filma, poznata po svojoj neuništivosti i odlučnosti.

O pristupu filmskoj kritici Janja Sesar razgovarala je sa spisateljicom i aktivisticom Mimom Simić, ovogodišnjom dobitnicom nagrade 'Vladimir Vuković' za najbolji kritičarski rad godine prema mišljenju Društva filmskih kritičara.

Kratkometražno izdanje 18. svjetskog festivala animiranog filma Animafest Zagreb 2008 održat će se od 31. svibnja do 05. lipnja 2008. u zagrebačkim kinima Europa, Grič, Central, te u kuli Lotrščak i galeriji ULUPUH.
Ono što je nama posebno zanimljivo je popratni program Žene u animaciji koji obuhvaća povijesni pregled ženskog animiranog filma, retrospektivu filmova hrvatskih animatorica te selekciju filmova ženskih autora po izboru jedne od najjačih svjetskih animatorica Joannae Quinn, predsjednice žirija velikog natjecanja. Predsjednica studentskog žirija je portugalka Regina Pessoa čiji odličan 6-minutni film Tragic story with happy ending možete pogledati desno.
Također, Animafestovu nagradu za prinos animaciji primiti će Clare Kitson, britanska teoretičarka animacije i dugogodišnja urednica programa animiranoga filma Channel 4.

Piše: Milena Benini
Na jučerašnji dan prije točno sto godina rodila se Ruth Elizabeth Davis, poznatija kao Bette Davis. Snimila je više od stotinu filmova, dobila dva Oscara, deset nominacija za Oscara (do danas, samo su Katherine Hepburn i Meryl Streep skupile više) i brojne druge nagrade. Bila je prva žena koja je od Američkog filmskog instituta dobila nagradu za životno djelo i prva žena koja je predsjedavala Američkom filmskom akademijom.