|
Subota, 29 Ožujak 2008 |
 Završeni su 17. Dani hrvatskoga filma, a žiri festivala u sastavu: Sanja Iveković, Goran Dukić, Jurica Pavičić, Veliku nagradu DHF-a dodijelio je eksperimentalnome filmu 'Manire čine čovjeka - ručak' redateljice Ane Hušman.
Isti film dobio je i nagradu Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji eksperimentalni film, kao i nagradu publike. DHF...
Kupus.net kaže da nije riječ o Danima već o 'Dosadi hrvatskog filma', te da je uvođenje nagrade publike pomalo ironičan potez jer je na projekcijama bilo po 20ak ljudi...
|
|
Četvrtak, 27 Ožujak 2008 |
 dvosatni je dokumentarac koji se bavi sljedećim temama: - Kršćanstvo je (kao i većina religija) modifikacija paganskog štovanja Sunca (koje je 'samo' izvor života:), a bogati i moćni koriste ga za kontrolu masa;
- 11. rujna organiziran je od svjetske elite;
- od Prvoga svjetskoga rata do današnjih dana, svaki je rat isprovociran kako bi se određena skupina bogatila, a ostatak svijeta držao u strahu, besparici te kontrolirao.
Film je jedan od onih koje ne možete prestati gledati: u ništa ne uvjerava, samo redom iznosi činjenice koje se čine neoborivima. Što sve dečki rade za ne vjerovati je. Film nije potpisan, jer bi tada valjda svatko tko bi imenom stao iza njega, instantno nestao s lica zemlje. Film je besplatan i može se pogledati i skinuti na netu ( imdb (ocjena 8.7), zeitgeistmovie.com). Prvih nekoliko minuta je pomalo naporno, ali poslije toga kreće rollercoaster, da bi se u posljednjim kadrovima natuknulo 'rješenje' situacije. Tko kuži, kuži, a tko ne kuži... valjda će skužiti:) ( G.I.) |
|
Utorak, 25 Ožujak 2008 |
 Svratih na web 17. Dana hrvatskog filma koji su upravo počeli i traju do nedjelje, da provjerim da li se situacija od prošle godine promjenila. Nije, možebit da je i gora. 121 film, 13 žena, 2 suredateljice. (Ovo je bez konkurencije TV dokumentaraca, jer je nema na webu.) Ove godine smanjene su sve, ali je uduplana konkurencija namjenskih filmova (većina njih su visokobudžetne reklame). Ono što je interesantno je činjenica da su od 55 namjenskih 3 režirale žene, i baš ta 3 se eto bave društvenim pitanjima i fakat su namjenski filmovi (čitaj: njihovo režiranje (za razliku od ostalih popisanih reklama) ne nosi bogzna kakav (ako i ikakav) honorar). U nastavku popis žena i njihovih filmova. Inače, u konkurenciji su 126 naslova, a ukupno se prijavilo njih 246.
|
|
Četvrtak, 20 Ožujak 2008 |
Piše: Mima Simić
Zbog imperativa vraćanja uloženih
sredstava, a potom i zarade na kino blagajnama, filmovi holivudske A
produkcije rijetko će preuzeti rizik baratanja pretjerano kompleksnim
ili kontroverznim temama, a kad ih se i late, svakako će se pobrinuti
da i onom musavcu iz zadnjeg reda koji jednom rukom grli bačvu koka
kole, drugom tarući desne pohanim pilećim krilcem, na kraju sve upitnike
isprave u gorde i prosvijetljene uskličnike. Upravo zbog potrebe da
se prilagodi i dodvori inteligenciji, interesima i novčaniku imaginarnog
prosječnog gledatelja, audiovizualna metaforika visokobudžetnih uradaka
prilično je transparentna, no k tome je i iznimno podatan i plodan
materijal za iščitavanje i tumačenje aktualnih američkih društveno-političkih
neuroza.
|
|
Četvrtak, 28 Veljača 2008 |
 Piše: Mima Simić
Prošlo je više od
sedamdeset godina otkad se prvi King Kong uspentrao na sam vrh
holivudskih ljestvica gledanosti i poslužio kao jedan od jeftinijih
instant antidepresiva za ekonomski i emotivno potištenu Ameriku.
Pustolovine filmske ekipe koja u vrijeme Velike depresije na Otoku
lubanja pokušava snimiti svojevrstan igrani dokumentarac u čijem je
središtu romansa između mlade i krhke starlete i visokog, muževnog
gorile, mogle su jednoć poslužiti kao poligon za iživljavanje
gledateljskih ekonomsko-političkih i seksualnih fantazija, ali
činjenica da upravo ovu verziju «gospodar Oscara» Peter
Jackson uzima kao osnovu za svoj remake trebala bi nam
sugerirati da isti tekst ovaj put zahtijeva ponešto drugačije
čitanje...
|
|
Nedjelja, 24 Veljača 2008 |
 Piše: Mima Simić
Netko je jednom rekao (marketinški tim dalmatinske
banke, ako se ne varam) da prave vrijednosti vrednuje vrijeme, pa je
utoliko zanimljivo razmotriti kako se posljednjih petnaest godina
odrazilo na nedavno prikazani Thelmu & Louise Ridleya
Scotta, film koji je svojedobno izazvao nezanemarivu kontroverzu, no
i žarki entuzijazam velikog dijela ženske publike. Kontroverza se,
dakako, odnosila na temu filma – dvije odmetnice koje se muškome
svijetu usuđuju oduprijeti «muškim» oružjem (nasilje,
osveta), usprkos tome (poput Hillovih Butcha Cassidyja i Sundance
Kida) zadržavajući simpatije publike.
|
|
Ponedjeljak, 04 Veljača 2008 |
 Popratni program petog Human Rights Film Festivala (program) koji počinje u petak
8. veljače i traje do srijede 13. veljače tematizira u “žensko pismo”
u filmskoj povijesti, predstavljajući četrnaest redateljica koje su u
periodu od dvadesetih godina pa do danas promišljale ženu kao subjekt,
odnosno u terminima drugosti i različitosti, naspram uobičajene
eksplotacije ženskog lika kao objekta na kojem je utemeljen filmski
spektakl. Radi se o kratkoj i raznorodnoj povijesti prikazivanja
tijela, emocija, želja, uživanja, drame, represije i racionalnosti iz
ženske perspektive.
Posebna gošća u sklopu ovog dijela programa biti će Hito Steyerl,
filmska i video umjetnica i teoretičarka, čiji tekstovi u polju
postkolonijalne kritike i dokumentarni filmski eseji istražuju
suvremene fenomene globalizacije, migracije, rasizma i nacionalizma na
srednjeeuropskom kulturno-političkom prostoru, a čija retrospektiva će biti prikazana. Ulaz na sva festivalska događanja je besplatan, a u nastavku više o filmovima redateljica.
|
|
Četvrtak, 24 Siječanj 2008 |
|
 Diablo Cody
Tu je Diablo Cody (pravog imena Brook Busey-Hunt) sa originalnim scenarijem za Juno koji se trenutno nalazi na 117. mjestu imdbove listu
najboljih filmova svih vremena. Juno je 15-godišnja cura koja
zatrudni i strašno kulerski to nosi i razriješi. A Diablo (prvo striptizeta, pa blogerica, pa scenaristica, uvijek i sama kulerica koja je Juno bazirala na svojim iskustvima) je s*ižđena
ženskim likovima u Hollywoodu pa kaže: "Osjećam odgovornost da pišem jake ženske likove, i to ću i dalje raditi."
|
|
Ponedjeljak, 07 Siječanj 2008 |
 Piše: Mima Simić
U izvornoj
američkoj distribuciji posljednji uradak Quentina Tarantina, Otporan na smrt,
druga je polovica double billa, iliti dvostruke predstave naslova Grindhouse,
zajedničkog metaprojekta Quentina Tarantina i Roberta Rodrigueza. Riječ je o
cjelovečernjem nostalgično-ironičnom podsjetniku na američku instituciju kina
osobito popularnih sedamdesetih godina, koja su prikazivala niskobudžetne
komercijalne filmove, često eksploatacijskog žanra, s višestrukim predstavama.
U europsku distribuciju, međutim, Otporan na smrt i Rodriguezov Planet
teror pušteni su odvojeno zbog diskrepancije u tradiciji – u Europi su i
same višestruke projekcije neuobičajena praksa, a institucija grindhousea nema nikakvih korijena na
koje bi se ova postmoderna verzija dala nadovezati.
|
|
Nedjelja, 30 Prosinac 2007 |
 Jamie Babbit / Adrienne Shelley
Htjedoh napraviti listu najboljih filmova redateljica, ali kako ih
nema puno, a i nisu poznate pa je do tih filmova teško i nemoguće doći,
osuđeni ste na top listu sa najboljim ženskim likovima. Također, 2
filma nisu iz 2007. ('Stranger Than Fiction' je iz kasne 2006. i 'Mary' je
iz 2005.), ali ja sam ih tek sad okrila, tako da... šta sad. Čak četiri
filma bazirana su na stvarnim ženskim likovima ( Edith Piaf, Beatrix Potter, Edie Sedgwick, Erin Gruwell). Dva filma režirale su
žene, Jamie Babbit i Adrienne Shelley, a Shelley nije ni dočekala
premijeru filma jer ju je ubio susjed kad mu se požalila da pravi
veliku buku u stanu ispod nje. Živjele vi meni!
|
|
