Predstavljamo kratki film Terri Edde Miller (na slici) 'DysEnchanted' koji u 8 minuta približava probleme Snjeguljice, Crvenkapice, Zlatokose, Alise u zemlji čudesa, Uspavane ljepotice i ostalih bajkovitih ženskih likova problemima suvremene žene.
Film je prikazan na Sundanceu 2004., i sve kritike odreda su bile iznimno pozitivne. Pogledajte i zašto. Dysenchanted.com, IMDB, YouTube.
Petak, 13. srpnja, Tabor Film Festival (u suradnji s cunterview.net-om) posvetio je dan umjetničkome stvaralaštvu žena.
U 19,00 sati bit će prikazan popratni program Specijalno ženski / Especially female, koji je uvod u program IC4 međunarodne konkurencije Stvarno(st) ženska / Frankly Female u 21,00 sat, a nakon toga nastupa electro Sky iz Francuske te elektro duo Dekolaž iz Siska.
Očekujemo vas na Danu žena uz napomenu da se Tabor Film Festival ove godine zbog restauratorskih radova na Velikome Taboru, odvija u dvorcu Oršić u Gornjoj Stubici. Za detalje čitaj dalje...
Piše: Mima Simić
Prije točno 150 godina Flaubertova Gospođa Bovary zajahala je optuženičku klupu zbog širenja nemorala,
čemu je nesumnjivo pridonijela i pripovjedačeva razvidna ravnodušnost
spram etičkih i seksualnih transgresija junakinje iz naslova. Vjerovali
ili ne, most preko par stoljeća i umjetničkih žanrova ne dovodi nas
na bogznakako drugačiji kontinent – celuloidna malograđanska Amerika
dvadeset prvog stoljeća ne razlikuje se puno od papirnate malograđanske
Europe iz sredine devetnaestoga – to nam daju do znanja Todd Field,
redatelj filma Mala djeca, i njegov pripovjedač koji, baš kao
i Flaubertov, sa svoga sveznajućeg oblaka likove unutar djela, kao
i nas izvan njega, nesmiljeno škropi kapima kondenzirane ironije.
Piše: Mima Simić
Kao sastavni dio
polja popularne kulture, mainstream kinematografija običava
se oslanjati na popularna uvjerenja o određenim društvenim
fenomenima, pri čemu je ljudska seksualnost uvijek rado obrađivana
tema. Devedesete godine prošloga stoljeća, obilježene pritiskom
fenomena “političke korektnosti”, svjedočile su djelomičnoj
dekonstrukciji rodnih uloga, pa i stereotipa homoseksualne osobe na
velikom platnu. Iako još uvijek zakidani za ultimativno mainstream
priznanje – Oscar za najbolji film – filmovi koji na složeniji
(i, slobodno recimo, pozitivniji) način prikazuju seksualne manjine
danas su gotovo uobičajena pojava – u tom smislu bismo Bilješke
o jednom skandalu (Notes on a Scandal, Richard Eyre, 2006.) mogli svrstati i u razdoblje post-politički
korektnog.
16. Dani hrvatskog filma upravo su u tijeku (14.-20. travnja) u Studentskom centru. U selektorskom tijelu i direkciji DHF-a žena nema, a od ukupno 118 filmova, njih 11 su režirale žene (još dodatnih 6 žena potpisuju suredateljstvo). Ako je slučajno vaš protuargument: "Ali kad Hrvatice ne rade dobre filmove", protupitanje je: "A Hrvati rade?", čemu u prilog ide i komentar izbornika igranih filmova Nenada Polimca koji kaže: "DV je demokratizirao medij, ali ga zasad - sudeći po ovogodišnjoj ponudi u igranoj sekciji Dana hrvatskog filma - ne koriste oni koji imaju nešto posebno ponuditi. Ideje za većinu ostvarenja na razini su dosjetki, a izvedba je dosta traljava." U nastavku je postroj žena po kategorijama;)
Cunterview.net
uskoro će vam i prenijeti predavanja Jennifer Fox jer biješe,
vidješe, snimiše:)
Samo da napomenemo da je ovo bilo 3. svjetsko
prikazivanje serijala Flying: Confessions of a free woman (nakon
Amsterdama i Sundancea), te da bi DVD trebao izaći krajem godine. Posjetite i službeni sajt flyingconfessions.com.
Od 38 filmova u
međunarodnoj konurenciji, 10 su režirale žene (+ dvije
koredateljice). Od 12 od 38 filmova u međunarodnoj konkurenciji koja
su snimljena na filmskoj traci, samo je jedan (i to u kombinaciji sa
videom) režirala žena. Ostali su na videu. (Zašto to spominjem?
Jer je snimanje na filmskoj traci iznimno skuplje naspram videa (pa
je i slika neusporedivo bolja), te se i tu može očitovati ekonomski
filmski status.) U
regionalnoj konkurenciji omjer je sličan. 23 filma, od kojih
su 7 režirale žene. Kako u regiji općenito nema para za film, a
posebno za dokumentarni, nema nijednog filma snimljenog na filmskoj
traci. Hrvatsku ne zastupa nijedna žena, a imamo čak 8 filmova u
regionalnoj konkurenciji (što je možda mrvicu neobično jer su žene
bile pristojno zastupljene a i pobrale su dosta nagrada na Danima
hrvatskog filma kao i na Tabor film festivalu proteklih godina (i to
baš u dokumentarnoj formi)).
Mima Simić o filmu Charlie i tvornica čokolade (Tim Burton, 2005).: "Kritizirati Burtonov film (i/ili Dahlovu knjigu) po ideološkoj liniji problematičan je i kompleksan zadatak zbog Burtonove poslovično visoke razine ironije i groteske, koja na ideološku strukturu može djelovati kao sunce na čokoladu."
Mima Simić*, forenzičarka feministica u akciji: "Dvije protagonistice vlastitu seksualnu praksu tretiraju na isti način na koji bi Matanić i društvo to htjeli: kao nešto slučajno, ono što Weiss naziva “happen to be gay” sindromom, i što ne bi trebalo, ni smjelo, imati nikakve šire implikacije na društvo općenito".
Premda će celuloidni prikaz lezbijstva ovih dana rijetko podići ijednu holivudsku obrvu, u nekim postkomunističkim istočnoeuropskim zemljama, koje na karti možete pronaći tek uz pomoć povećala, prikaz poljupca dviju žena na velikom ekranu ravan je kinematografskoj revoluciji.
Dok će se ženskom spolu bez iznimke i razmišljanja prišivati pridjev «ljepši», kad je riječ o takozvanoj popularnoj ženskoj književnosti, puno češće ćemo je čuti u kombinaciji s epitetom «trivijalna», ili nekim njegovim jednako pogrdnim izdankom. Ni hrvatska književna scena nije bila lišena žestokih evaluacijskih rasprava o «muškoj» i «ženskoj» književnosti, odnosno o umjetničkoj vrijednosti opusa Vedrane Rudan ili, još gore, Arijane Čuline, kao da ove dvije autorice predstavljaju ikakvu stvarnu opoziciju svojim muškim kolegama.
Predstavljamo kratki film Terri Edde Miller (na slici) 'DysEnchanted' koji u 8 minuta približava probleme Snjeguljice, Crvenkapice, Zlatokose, Alise u zemlji čudesa, Uspavane ljepotice i ostalih bajkovitih ženskih likova problemima suvremene žene. 
Piše: Mima Simić
Piše: Mima Simić
16. Dani hrvatskog filma
Mima Simić
Dok će se ženskom spolu bez iznimke i razmišljanja prišivati pridjev «ljepši», kad je riječ o takozvanoj popularnoj ženskoj književnosti, puno češće ćemo je čuti u kombinaciji s epitetom «trivijalna», ili nekim njegovim jednako pogrdnim izdankom. Ni hrvatska književna scena nije bila lišena žestokih evaluacijskih rasprava o «muškoj» i «ženskoj» književnosti, odnosno o umjetničkoj vrijednosti opusa Vedrane Rudan ili, još gore, Arijane Čuline, kao da ove dvije autorice predstavljaju ikakvu stvarnu opoziciju svojim muškim kolegama.
