Tajne (Ha-Sadot, 2007) r. Avi Nesher

Piše: Elizabeta Hrstić

Popis ovogodišnjih Queer filmskih premijera u kinu Europi (kao i čitav program festivala) uredno je objavljen u brojnim medijima, informacija nije nedostajala. Odabrani su kvalitetni ali i atraktivni filmovi, mnogi od njih su i nagrađeni ili nominirani za brojne nagrade. No, na premijeru Tajne (Ha-Sadot, 2007., r. Avi Nesher), odličnog izraelskog filma, došlo je jedva nekih dvadeset ljudi.

 

U čemu je bio problem? U neameričkom filmu? U kinu Europa koje nije multiplex i koje nikako da ponovo postane 'in'? Ili je možda problem u predznaku 'queer', znači u predrasudama?

I u ovom filmu, između ostalog, riječ je o predrasudama. O različitim ljudskim putevima, onima koji su uvijek otvoreni,  'oštrim sječivom' oslobođeni od prepreka koje čine predrasude i onim drugima koji se lako zakrče, podliježući kompromisima.



U srcu filma je jedna ljubavna priča i priča o emotivno-seksualnom sazrijevanju,  no puno je tu rukavaca, međuodnosa na jednom komornom nivou, ali i društvene kritike na širem planu. Film je višeslojna drama, režirana vrlo suptilno, sa smislom za detalje, odglumljenoj životno, uvjerljivo. Kamera odnosno fotografija, također je za svaku pohvalu – film je  definitivno bio i vizualni doživljaj (originalna razglednica Izraela, gotovo slikarsko viđenje emocija na licu...). Glazba je također 'pričala priču'... 

Glavni lik je mlada, lijepa i iznimno inteligentna židovka Naomi (Ania Bukstein), rabinova kćer koja je rano ostala bez majke. Iako je, zadrto u skladu s konzervativnim uvjerenjima, kćeri pronašao njemu odgovarajućeg zaručnika, nadajući se da će i njoj kao i ostalim židovkama jedini cilj biti služenje mužu i posvećenost djeci; ipak se nije posve mogao oglušiti na činjenicu da njegovo žensko dijete još od malena misli svojom glavom. Tako joj je ipak dopustio odgodu planiranog vjenčanja i po njenoj želji, poslao ju je u židovsku žensku školu-internat.

 
Naomi je 'svoja', no ipak vjernica koja se trudi živjeti po pravilima vjere, suzdržavati svoje emocije, one bolne ili pogotovo, one drugačije. Čak i od same sebe. Malo po malo, to izaziva unutarnji rascijep, te zatim i sazrijevanje. U novoj sredini, osim široke palete ljudskih karaktera, upoznat će i na prvi pogled posve drugačiju djevojku Michelle (Michal Shtamler), slobodoumnu, modernog obrasca ponašanja, radoznalu i bez predrasuda.

Priča se vrti oko tajanstvene žene sumnjive prošlosti, bivše zatvorenice (Fanny Ardant) koja je teško bolesna i koju djevojke po zadatku moraju posjetiti i donijeti joj hranu. Ona je iz društva izopćena, čak i od vlastite djece, slomljena, prepuna pokajanja, sa snažnom željom da opet "pripada".  Rušeći predrasude prema ženi koju su svi izolirali, a koja to nije zaslužila, mic po mic, one će početi rušiti i ostale predrasude, rušiti ograde, otvarati se, i drugima i samima sebi. Tako će krenuti lavina propitkivanja o smislu vjere i žrtve, o međuljudskim odnosima, a ponajviše o tome što je to ljubav i strast. I koliko toga je dozvoljeno u ime strasti? Koliko slobode si čovjek može dozvoliti, ako živi u društvu koje istu ograničava? Isplati li se kupiti kartu za slobodu i izražavanje vlastitih načela ili nagona? 

Istospolna ljubavna priča je prikazana kao posve obična i jednostavna, topla i čini mi se da je svakom gledatelju uspješno sugerirano: ljubav je uvijek samo  ljubav, ništa drugo. Oštra kritika usmjerena je na društveno licemjerje, koje često navlači krinku tradicionalne ili vjerske ispravnosti. No, nema crno-bijele podjele likova. Također, unatoč feminističkom naglasku na probleme u muško-ženskim odnosima u zaostalim sredinama, imamo i jedan iznimno pozitivan, simpatičan muški lik (svirača). Možda je on tu tek iznimka koja potvrđuje pravilo, no on je svakako predstavnik onih koji razmišljaju neopterećeno i slobodno, koliko god odudarali od sredine. I ne samo jedanput u filmu, provlači se teza o spoznaji životne biti preko umjetnosti.  "Najprije naučimo svirati tradicionalno, no kasnije u životu često uvidimo da bolje zvuči ono netradicionalno" (citat iz filma). 

Tajne nije baš lako posve razotkriti, tako ranjive ih 'razgolititi', jer istovremeno se lomi i ljuska dugo zatomljavane boli. Jedno je doživjeti zrelost i spoznaju da je nešto ispravno, no hrabrost i doza svojeglavosti da se i u potpunosti  živi svoja istina, često je drugi par rukava. Mnogim neshvaćenim srcima, udobnije je tako, ušuškanima u kompromise. No, uvijek ima i onih koji su spremni i za druge krčiti puteve, spremni živjeti svoj život 'do daske', ali i zagrliti nusprodukt: svoju patnju. Tko je od likova u filmu otišao kojim putem, ostaviću vama da pogledate i sami procijenite. Ako uopće uspijete pogledati film, koji očito, iako kvalitetan, nije zanimljiv za širu distribuciju.

Komentari

Dodaj Novi

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."