selfportrait:

Mirela Ivičević

Iz komorne opere 'Za tri lipe'

interesi izvan arta: traženje skrivenih talenata

Za tri lipe
Isječak iz libreta:

                        8. Buffa ili seria: monoblog + koncert ozbiljne glazbe

Floria Tosca: Buffa ili seria, zabava ili katarza i po što smo ovdje, zapravo, došli...
Kaže Berio da je opera popušila kada je izumljena televizija, ljudi se skupe isprid TV-a da jedu, piju, komentiraju, vataju se, razbiju dosadu, osjećaju, suosjećaju, baš kao nekada u zlatno doba opere u opernoj kući - samo što je udobnije, efekti deru, a ako i ne, bar imaš opciju promijeniti program kad ti se debela babetina počne nemilosrdno derat na uvo. (A one su se tada, u biti, derale ne zato jer je to nešto ekstrafino, već ne bi li nadglasale publiku intenzivno zaokupljenu prethodno navedenim aktivnostima te pokazale kako i one, jelte, konja za trku imaju...)
Budući da je danas imperativ u operi biti miran, pristojan, pratiti radnju i stat kuco, a konkurencija na tržištu podražaja sve je jača, suvremeni operni skladatelj mora se dobro potruditi kako bi izbjegao da najdjeljeniji predmet poslije programske knjižice, postanu kapljice protiv hrkanja...

Što mi ovdje imamo?
Isključivši moju malenkost, imamo dvije, doduše lijepe, ali ipak, samo dvije žene, stoga otpadaju borbe, ratovi, obrana domovine, časti, na srcu desnica i slično.
Njih dvije žele istoga tipa... (Poznato, pretpostavljam...)
Carmen... Na prvi je pogled prototip žene-ljubavnice, ostavlja proslavljeni dojam da malo traži, a mnogo daje. Privlači otvorenom senzualnošću, njezine su duge noći, martini na eks, može i votka, seks pred ogledalom bez obaveze, cigareta prije, a i poslije, materi je ne biste vodili, ali kad ste s njom i ne pomišljate na majku.
Mimi je njezina majka naučila da bude fina i da se u svakome slučaju uda do dvadeset i pete, što ide jedno s drugime, jer muškarci trebaju brižnu, nježnu ruku, jednako koliko žene trebaju sigurnost i zaštitu, pa je time vuk sit i ovca cijela. Lipa je ka slika, pazit će vas i tješiti, kuhati i roditi vam par djece, sve sa smiješkom broj 16; kada ste s njom, nekako pomišljate na majku, a to je jako lijep osjećaj...

Naravno… Da se Carmen koji put zapita zašto je tako da radije ševi nju, a drugu voli.
Naime, i ona bi rado s vremena na vrijeme da je netko učini sigurnom.
Naravno da se Mimi koji put zapita zašto je tako, da radije ševi drugu, a nju voli.
I ona bi, naime, rado s vremena na vrijeme da je netko poševi kao da mu je posljednja.
Naravno da se gospodin muškarac iz priče koji put zapita koji k**** se njih dvi poznaju jer mu to čitavu situaciju u kojoj bi rado sjedio na dvije stolice, a da nijedna to ne skuži, čini puno težom.
On se ne pita zašto jednu ševi, a drugu voli, jer, to je bar jasno: ova prva daje meni pa će i drugima, i tu se gubi moja vesela uloga alfa mužjaka, a s druge strane, gdje god je majka u igri nema dobroga seksa; pa nisam prokleti Edip, ili kako bi rekao proslavljeni pjesnik: jesi lud, ta usta mi djecu ljube. Ni njemu nije lako...

E sad, ovisno o tome za što je libretist, te na njegovu sreću i publika, raspložen, možemo se uhvatiti pod a)
seriozno - ozbiljne ili bezvezno neozbiljne psihološke analize svega i svačega, od toga koji su uzroci toga da su se ovi ljudi fiksirali na ovako tipične životne uloge iako nitko od njih svojom ulogom nije sasvim zadovoljan, situacije iz djetinjstva, da li Carmen ima problema s prihvaćenjem muških autoriteta, potječe li to od lošega odnosa s ocem ili loše slike o njemu, da li je stari okolo ševio ili joj nije posvećivao dovoljno vremena, ili joj je, pak, stara uporno nabijala kompleks manje vrijednosti, a možda je jednostavno razmažena jedinica koja uvijek mora dobiti ono šta ima drugi;
'ko je Mimi te u kojemu trenutku objasnio da je žena rebro muškarca i slične pizdarije, dolazi li to od popa ili od matere kojoj ta verzija evolucije nije predstavljala neki problem, jer je sama umjetnost kontrole proizašlu iz na njezinoj ruci prstena i svoga vlastitoga straha dovela do savršenstva, dok je stari prigodno (postao) – šlapa; apropos toga postaju li sve cure kao vlastite majke, a dečki od njih jednako bježe koliko ih i trebaju, pa se svi skupa nađu u situaciji dušu danoj za jedan idiotski libreto u kojemu će površno obrađenu materiju pokriti fini ili manje fini sloj glazbe itd., itd. ...
Ili ćemo se b)
ostaviti moralno-sociološko-psihološke analize te se zadržati na svjesno površnome pristupu s manje zašto, a više kako, poželjno s naznakama humora, a ako tome nismo vični kao što je bio gospodin Wolfgang, no i ako jesmo, nikada nisu zgorega stari dobri medijski „tabui“- bezbrojne verzije ljudske seksualnosti na djelu, osobito one usmjerene ka dekadenciji te jedna kvalitetna paleta psovki... Dakle, ako se već Carmen voli ševiti pred ogledalom, bilo bi praktično to i pokazati, jer nema ljudskoga bića kojega neće zanimati i razbuditi zbivanje iza vrata tuđe spavaće sobe (ili, u ovome slučaju, hodnika). Ako ne to, a onda, ma, barem kakva progresija u smislu razgolićenja sekundarnih, ako ne i primarnih erogenih zona, spominjanje istih u šaljivome tonu, svađe, intrige te pokoji vic.
U slučaju a) najbitniji cilj je identifikacija odnosno, postaviti tekući problem na scenu, suočiti gledatelja s onime što svakodnevno potiskuje te mu ponuditi po mogućnosti nekakav model rješenja, ne bi li gledatelj shvatio, prosvijetlio se, posramio, promijenio, ponosio i ošo kući k'o novi, sve uz herojske zvukove.
U slučaju b) poanta je obratna odnosno, gledatelja je potrebno udaljiti od svakodnevnih problema i opterećenja ili mu, pak, pojasniti kako nije sve tako crno, a ako i jest, pazi, njima na sceni nije svjetlije, pa se opet vesele. Ključna je riječ ovdje ritam, pažljivo odabran, svjež i poticajan, o prostoru i vremenu ovisan, no dobar izbor uvijek je swing...
Oba slučaja spadaju u tehniku kruha i igara; stoga je često nakon operne premijere masan domjenak.

Seria ili Buffa? Tko će dobiti tipa? Zašto, kako? Kako, zašto?
Zašto, kako… zašto… kako… zašto... kako... zašto…

Popis prijašnjih radova
Od fakulteta nadalje:

Nulla dies sine linea za klavir 1998.
Igre za udaraljkaški ansambl 1999.
Duo za violu i violoncello, 1999.
Tri za gudački orkestar, 2000.
Waiting, za obou, klarinet i fagot 2000.
Kvintet za flautu, obou, klarinet, rog i fagot, 2001.
ST stanje zvuka: Versi za alt-saksofon i klavir, 2001.
Flux za klarinet inB i marimbu, 2002.
Zaprećona iskra (stihovi Marin Franičević), za mušku klapu, 2002.
Tante belle cose za  brass kvintet i marimbu, 2002.
Way out za klavir, 2002.
Magnet za dva alt saksofona, 2003.
Never za simfonijski orkestar, 2003.
Phantom no.3 za simfonijski orkestar, 2004.
More moje za flautu i klavir 2004.
ST stanje zvuka: Teemgoolet za sopran saksofon i klavir 2004.
Unity na odmoru za klarinet inB i gudački orkestar 2004.
Misec prede na kudiju (stihovi Jure Franičević-Pločar)
za žensku klapu i instr. ansambl, 2004.
Posljednja boginja (stihovi Vladimir Nazor) za mušku klapu 2005.                    
Wibiribi za jazz ansambl 2005.
Schkarpinia blue, elektronika 2005.
Yunity za Bigband, 2005.
Merelesque, za flautu, klarinet in B, gitaru, harfu, sopran i dva violoncella, 2006.
15, za  jazz ansambl, 2006.
8, za flautu i elektroniku, 2006.
Spuren suchen soundtrack, 2006.
Jam spookiku P.N.P. za alt-saksofon, elektroniku i live-visuals, 2006.
puno raznoraznih aranžmana i obrada dijela drugih autora, od toga srcu najviše prirasli Ješka od jubavi (T.Mrduljaš) za klapu Kolapjani 2002., i Zemlja (M.Mladenović) za klapu Iskon 2004.
Za tri lipe, komorna opera, 2007.

 and to be continued...:-)