Razgovarala: Milena Benini

Kao što sam već pisala, dvije naše mlade spisateljice, Ivana D. Horvatinčić i Irena Rašeta, trenutno su na blog turneji. Nakon razgovora s Ivanom, tako, stiže i razgovor s Ire, autoricom zbirke pripovjedaka pod naslovom Cabrón.

Milena: Cabróna je nakladnik najavio kao “žanrovski pravovjernu” zbirku. No, po mome, nije baš sasvim žanrovski pravovjeran… Ima nekih priča koje su puno više “spekulativna fikcija” nego čista ZF. Što ti misliš o tome? Razmišljaš li uopće o žanru kad pišeš?
Irena Rašeta: Mene zapravo zanima općenito žanr, fantastika kakva god ona bila. Ja jesam SF naci kad je riječ o čitanju, ali za pisanje se prilagodim, ovisno o potrebama.

Možda znate, a možda i ne znate: dvije mlade spisateljice, Irena Rašeta i Ivana D. Horvatinčić, provode prvu blog-turneju u Hrvata, gostujući na raznim mrežnim mjestima kako bi promovirale svoje knjige. Detalje o blog-turneji možete pronaći na Ireninom i Ivaninom blogu.

Majda Puača, foto: Zoran Raš (zena.blic.rs)

Intervju vodila: Ksenija Zubković

Intervju sa Majdom Puačom, članicom Organizacijskog odbora Povorke ponosa 2009, za slovensku LGBT reviju Narobe. Prijevod preuzet sa belgradepride.rs

 

Beogradski gay pride trebao se održati u nedjelju 20. septembra na Platou ispred Filozofskog fakulteta. Policija je organizatorima predložila da paradu održe na Ušću ili na platou ispred Palate Srbije (široj javnosti poznatije kao zgrade SIV-a). To je, po mom veoma nedavnom beogradskom iskustvu, potpuno zapuštena i napuštena zgradurina usred poljana i ogromnih cesta) no to nije prihvaćeno te je Parada otkazana. Naravno, Parada stjerana na Ušće ne bi bila Parada ponosa nego upravo suprotno Parada skrivanja i srama a to je nešto što protivnici Parade i žele.

Pripremili: Sandra Šević i Drago Car

 

Sjedimo u Sedmici s Danielle - studenticom iz SAD-a koja je na Balkanu na jednosemestralnom rodno-post-war studijskom programu, i Bellom, satelitkom (osoba iz Seattle-a) s novim prebivalištem u Zagrebu i čekamo Ginu Genius, pola kvir elektro hip-hop dueta iz Seattle-a koji, eto, upravo kreće na svoju prvu evropsku turneju. Zajedno s Ginom Bling, u svojem bendu Team Gina,  ponovno spaja hip-hop sa sinti zvukovima osamdesetih repajući preko toga o kvir seksu, kvir pravima i ljubavi prema butch curama. Svoju nam sinhroniziranu koreografiju, kakvu se već dugo ne može vidjeti na Tjednu Suvremenog Plesa, dolaze pokazati baš na Coming Out Day. Odlučili smo saznati malo više o tim femme djevojkama s dobrim ukusom za cipele, no Gina Genius nikako da dođe on-line i mi se tratimo vrijeme smišljajući neumjesna pitanja koja bismo joj mogli postaviti (no nećemo, jer, iako se tako čini,  nemamo 13 godina).

Piše: Lea Kralj Jager

 

Ana Hoffner, Panic: Perverted

Anu Hoffner sam upoznala nakon otvorenja izložbe 'Am I That Name?' (14. 5. 2009., Galerija SC).

Mogu iskreno reći da je nisam očekivala; nju kao osobu i njenu umjetnost taj dan i da sam, nakon što je završila svoj performans (kojim je izložba službeno i otvorena), znala da moram razgovarati s njom. 

 
Performans je u određenom smislu započeo i prije ulaska same autorice. Projektor postavljen ispred publike projicirao je na zid sliku iste. Oni koji su zauzeli sjedeće pozicije imali su par trenutaka za promatranje sebe samih na zidu. Hoffner je izašla pred publiku u hlačama koje su u području međunožja imale izrezan kvadrat, podsjećajući nas tako na Valie Export (Aktionshose: Genitalpanik 1969). Zaustavila se ispred projektora i primila sliku publike na bijeli kvadrat svoga međunožja. Pričekala je par sekundi pa počela govoriti. Njezine bih riječi radije sačuvala za nju u ovom dijalogu, no prije nego što započnemo želim reći koliko je ta slika, njen rad, bio snažan. Prenula sam se u stolcu kad je počela govoriti. Već mi se jako dugo nije dogodilo da me nešto toliko pogodilo, natjeralo da stanem razmišljati o drugim stvarima i fokusiram se na ono ispred mene. Mislim da je to bila mješavina tonaliteta, teme i činjenice što je Hoffner, makar niža od mene građom, u tom trenu postala užasno velika i impozantna. Kako za sebe kaže, ona je kao dijete migracije trebala šutjeti, biti bez glasa, ali to je, kao što se i moglo vidjeti, nije zaustavilo u radu.

Razgovarala: Dea Vidović

Deborah Hustić je blogerica, urednica i fotografkinja. Završila je komparativnu književnost i etnologiju. Svoj blog Personal Cyber Botanica na odredištu lomodeedee.com je počela pisati krajem 2007. godine, i riječ je o  jedinstvenoj pojavi u hrvatskoj blogosferi u području kulture zbog engleskog jezika koji koristi i zadiranja u prostore izvan hrvatske umjetničke i kulturne ponude.

Piše: Barbara Matejčić

 

Nadežda Čačinovič

Nakon četverogodišnjeg mandata Zvonka Makovića za predsjednicu Hrvatskog centra PEN-a izabrana je Nadežda Čačinovič, filozofkinja, feministkinja, autorica teorijskih knjiga i profesorica na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Na Izbornoj joj je skupštini jedini protukandidat bio publicist Drago Pilsel, od kojega je dobila znatno više glasova (od ukupno 198 članova PEN-a došlo ih je glasati 32, od čega ih je 27 glas dalo Nadeždi Čačinovič, a dvoje Dragi Pilselu). Tada je tek kratko rekla da zaštita javne riječi i demokratskih procesa ostaje najvažnijom zadaćom PEN-a pa smo razgovarali o tome koji su njeni konkretniji planovi i mišljenja o djelovanju PEN-a.

Lada Žigo na promociji knjige, foto: Mario Topić, she.hr

Piše: Ana Jerković

Nova knjiga Lade Žigo pod nazivom Babetine u izdanju 'Sysprinta' zasigurno će izazvati reakcije pokojih radikalnih feminističkih udruga zbog otvorene kritike njihovih stavova i djelovanja. Naime, knjiga govori o drugoj strani ženske emancipacije, odnosno situaciji kada se "žrtva pretvori u krvnika" te time pokaže da je borba za ravnopravnost samo izlika da se dođe do dominacije i vlasti.

Antonija Novaković, photo by Marija Mladina

"Nije mi u cilju egzibicionizam, nastojim da ono o čemu govorim rezonira s onim što se, sada i ovdje, dešava i drugim ljudima. Inače ne bi imalo smisla komunicirati s njima objavljivanjem teksta."

 

Antonija Novaković (1979), rođena je u Zagrebu, gdje živi i radi. Za rukopis prve pjesničke zbirke 'Lako mi je biti lošija' dobila nagradu Goran 2008. i nagradu Mostovi Struge na Struškim večerima poezije 2008. Iste godine pobjednica natječaja za kratku priču Vijenca i nakladničke kuće Algoritam, Prozac.

Moja generacija je odrasla u ratu, između 89. i 95-6., kad li je već taj rat završio... U tom ludilu hormona, rata i mikrona, ta je generacija vidjela da se ruše ideologije, da se u ništa i ničemu ne može vjerovati, da je sve što smo dotad znali odjednom postalo pogrešno, da je sve ono što smo smatrali dijelom svojih identiteta odjednom trebalo nečim drugim i nečim serviranim odmah zamijeniti... Trebalo je hitno naučiti jazzirati... Bez nota. I to po onoj najstarijoj – tko jači taj kvači.

Piše: Maja Hrgović

Znate li kako su pripadnici homoseksualne populacije, Romi ili pak Kinezi integrirani u hrvatsko društvo? Krajem prošle godine u Galeriji Miroslav Kraljević umjetnica Andreja Kulunčić pokušala je kroz projekt O stanju nacije (program) odgovoriti na ovo pitanje.

Darija Žilić

Piše: Božidar Alajbegović
Iako je neposredan povod razgovoru s Darijom Žilić nedavni izlazak njezine knjige kritika i ogleda o poeziji suvremenih autorica 'Pisati mlijekom' (izd. Altagama, Zagreb, 2008.), u razgovoru smo se dotakli i brojnih drugih Darijinih aktivnosti, koje uključuju pisanje pjesama, književno prevođenje, vođenje i osmišljavanje književnih tribina, književnokritičarski i esejistički rad, pisanje članaka koji se bave problemima (ne)ravnopravnosti spolova te urednički rad u časopisu 'Tema:' i, last but not least, pjevanje jazz standarda.

Testirajući dinamiku između instinkta i intelekta, divljeg i pripitomljenog, prirode i kulture, predstava 'Almost the same' propituje pojmove terora, straha i animalnog u sebi. Julia Bardsley predstavu/show izvela je nedavno na Queer Zagrebu i prekjučer na City of Women festivalu u Ljubljani, gdje je ovaj 5-minutni intervju i snimljen. City of Women on Vimeo... Foto galerija by Nada Zgank p.s. Ovdje možete pogledati 5-minutni isječak predstave.

"Like the priestess of a sacred society, she initiates us in the secrets of the creation of the world. In the beginning, there was violence." by Ptqk...

Piše: Ana Jerković

Foto: Ivana Marinić Kragić

Nedavno održanom izložbom fotografija Brune Kazinoti, pažnju na sebe privukla je kulturno-umjetnička udruga Ta-Tu-Ti-To, organizator događanja, koju čine mlade splitske, umjetničke snage. Srce udruge čine Rafaela Dražić, diplomirana dizajnerica vizualnih komunikacija i asistentica na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Karlo Kazinoti, također, diplomirani dizajner te Gordan Tudor, saksofonist i skladatelj.

Lakše je dogovoriti koncert ili izložbu u Amsterdamu, Ljubljani i Zagrebu nego u Splitu, kažu Tatutito-ovci, objašnjavajući to mentalitetom, ali i inertnošću grada koji želi biti ‘kulturna metropola’.

piše: Ana Jerković

Clara Tomić Bleibtreu, jedina doktorica znanosti umjetnosti u Hrvatskoj, nedavno je izložila svoje bojane tapete/ponjave u Dioklecijanovim podrumima, okupljene pod nazivom 'Među prostorima'.

Osebujni svestrani karakter i zanimljiva biografija potaknula je veliki interes za ovu umjetnicu, koja živi i radi u Parizu, a trenutno ljetuje u Makarskoj.

Razgovarala: Darija Žilić

Adriana Zaharijević priredila je zbornik Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka u izdanju Centra za ženske studije, Žena u crnom i Rekonstrukcije Ženski fond iz Beograda, kao pokušaj da se teorijski uobliči odgovor na pitanje: Da li u današnjem svijetu ima mjesta za feminizam?

Razgovarala: Darija Žilić

Prošle godine Grad Rijeka uskratio je prostore Ženskoj akciji Rijeka, tako ih "nagradivši" za deset godina rada savjetovališta za žene žrtve nasilja. Darija Žilić donosi intervju sa dugogodišnjom aktivicom Šurom Dumanić iz Ženske akcije Rijeka. Saznajte detalje o mirovnom aktvizmu Šure Dumanić, kao i o projektu 7+7=ona, zajedničkom projektu umjetnica i aktivistica, započetom za prošlogodišnji 7. mart.

U početku bolje poznata specijaliziranoj publici kao video autorica, pažnju šire publike Ana Hušman definitivno dobiva filmom Plac koji se okrunio brojnim međunarodnim festivalskim nagradama. Ručkom nastavlja nizati uspjehe i publici ovoga puta servira vedar i zabavan 16-minutni film u kojem propituje bonton i u kojem se po prvi puta kao glavni likovi pojavljuju ljudi, uz zaštitni rad njenih filmova, stop-animaciju. Dugo iščekivani film bio je povod za intervju.