Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Adriana Zaharijević: Mlade žene su danas uvjerene da su za sve što jesu same zaslužne
Utorak, 03 Lipanj 2008
ImageRazgovarala: Darija Žilić

Adriana Zaharijević priredila je zbornik Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka u izdanju Centra za ženske studije, Žena u crnom i Rekonstrukcije Ženski fond iz Beograda, kao pokušaj da se teorijski uobliči odgovor na pitanje: Da li u današnjem svijetu ima mjesta za feminizam?
 
 
Istaknuli ste kako je je ideja za sastavljanje ovog zbornika potekla  s jednog ciklusa predavanja u organizaciji Žena u crnom, a da je povod bio vezan uz odbijanje žena da se odrede kao feministice.  Prema vašem mišljenju, zašto još uvijek postoji stigma vezana uz feminizam i mijenja li se taj stav kod mlađih žena?

Na čudnovat način, upravo su mlađe žene zaslužne za jedan novi vid odbacivanja feminizma. One ubiraju njegove plodove – obrazuju se, upoznaju i koriste različite domene javnosti u sopstvene svrhe, preobražavajući je na taj način, zarađuju novac na temelju svojih znanja čime su u stanju da sebi obezbede bar minimalni vid autonomije; stupaju u različite oblike zajednica i nad njima imaju bar minimalnu kontrolu – pravno im je dostupan razvod, abortus, brojne povlastice.
Mlađe žene – osobito one koje su rođene tokom poslednjih godina Titovog života, odnosno one koje su odrastale u tzv. postkomunističkom razdoblju – nemaju doživljaj da im je to omogućio bilo kakav sistem ili ideologija, a svet u kojem je i najbliža istorija uvek već daleka, onemogućuje im da vlastite mogućnosti sagledaju kao učinke nekih ranijih borbi i stremljenja. Iako je to u izvesnom smislu obeležje svakog 'postfeminizma', žene su danas više nego ikada uverene da su za sve što jesu same zaslužne. Utoliko, ako je za feminizam ikada i bilo mesta, on je sada izlišan, i poput drugih kolektivnih i potencijalno opresivnih identiteta i njega treba odbaciti.       
     
Image Zanimljivo je da su autorice uglavnom mlađe feministice,  pripadnice generacije koja je stasala nakon devedesetih. Uvjetno ste tu generaciju označili kao 'treću scenu feminizma'. Možete li ukratko ocrtati koja su obilježja djelovanja najmlađih feministica?

Izraz 'treća scena' koji sam izabrala kao oznaku za feministkinje rođene između 1971. i 1986. godine u Srbiji (u kom se starosnom rasponu pojavljuju u knjizi), treba da asocira na treći talas feminizma, ali treba i da načini jasan odmak od njega. Naime, iako u generacijskom smislu spadamo u pripadnice 'trećeg talasa', ono o čemu pišemo nije kritički, dekonstruktivni osvrt na postojeće stanje stvari, već je po svemu drugotalasni pokušaj ponovnog čitanja istorije u kojoj su žene/feministkinje vidljive.
Predstavnice onog što bi generacijski moglo da odgovara drugom talasu u globalnim razmerama, u Srbiji iza sebe naprosto nisu ostavile jedan obuhvatni pregled koji bi ovdašnjoj publici razjasnio kako je feminizam uticao na žene. Takvih je pokušaja, dakako, bilo, ali su oni bili fragmentarniji i opterećeniji nekim drugim obzirima i uzusima.
Autorke koje su učestvovale u sastavljanju ove knjige nisu se morale suočavati s ratovima, raspadanjem države, vlastitog prostora i zajednica. U njihovim životima nije tu bilo reči o diskontinuitetu. Takođe, za većinu mlađih feministkinja u Srbiji feminizam je svestan izbor, jer danas teško da može biti nedoumica oko toga da li država podstiče i institucionalizuje ravnopravnost kako je bilo u Titovo vreme. Ovaj projekt donekle predstavlja dovršetak priče koja je bila prekinuta i preusmerena ratovima, lišen izvesnih iluzija i mnogih političkih napetosti koje su odlikovale ovdašnju scenu devedesetih.

Image U zborniku nalazimo tekstove koji tematiziraju razna područja iz javne i privatne sfere, a zanimljivo je da se tematiziraju primjeri iz Srbije, ali i puno šireg konteksta.Vi ste, kao urednice, pak postavile dijakronijsku nit-prije/poslije feminizma. Možete li objasniti tu sintagmu?

U osnovi je reč o vrlo jednostavnoj strukturi. Trebalo je pokazati da danas stvari – o kom god domenu naše stvarnosti govorili – više nisu iste kao pre samo 50 ili 100 godina. Kako žene, a implicitno i muškarci, danas žive, kojim pravima, slobodama i dužnostima raspolažu, koliko su u stanju da menjaju svoju intimnu, ali i najjavnije sfere, to je pitanje koje je nekako trebalo sučeliti s životom koji su ranije vodile i potom nedvosmisleno utvrditi: stvari su se promenile. A ako načinimo horizontalni presek, videćemo da su se promenile u svakoj sferi nažih života – u porodici, roditeljstvu, seksualnim i reproduktivnim slobodama, načinu na koji odlučujemo o sebi i drugima, načinu na koji vrednujemo, opažamo i predstavljamo sebe i druge.
I bile toga svesne ili ne, feminizam je na žene danas uticao omogućivši im, pre svega, da raspolažu pravom glasa, pravom da se obrazuju, da rade, da rastavljaju zajednice u kojima trpe i da upravlju svojom reproduktivnošću. Drugim rečima, feminizam je ženama omogućio da budu autonomnije ličnosti i građanke no što su to bile naše bake ili prabake.
      
Važno je naglasiti kako želite  u zborniku zahvatiti promjene koje su se dogodile u raznim područjima-rad, sport, zabava itd... Što se promijenilo u svakodnevnici žena od dvijeteisućite godine? Naime, o periodu antiratnog angažmana žena u Srbiji u devedesetima dovoljno znamo, ali u periodu nakon rušenja Miloševićevog režima, nedostaje uvid u djelovanje ženske scene...

Većina autorica ne piše o feminizmu u Srbiji, već se bavi nekim općenitim pitanjima, poput feminizam i književnost ili feminizam i psihologija. No baš zbog tematiziranja problema u vlastitu društvu, izniman je tekst, istraživanje
Jasmine Stevanović o reproduktivnim pravima u Srbiji. Ona je odlično prikazala ulogu vlasti i crkve u toj sferi života žene. Zašto relativno mali broj žena piše o problemima žena u Srbiji, a više ih inspiriraju teme iz svjetskog feminizma?

Istina je da se samo tri teksta bave pitanjima koja su neposredno vezana za Srbiju. Međutim, kako je knjiga namenjena prvenstvo ženama iz Srbije – a polazilo se od pretpostavke da je istorija žena/feminizma ovde nedovoljno poznata (naglašavam da knjiga nije namenjena feminističkim teoretičarkama, već svim onim ženama koje imaju potrebu da uskliknu 'Ja nisam feministkinja!') – to isprva nije izgledalo kao nedostatak. Na ovim prostorima se, čak ni u prevodima, nije dovoljno govorilo o istoriji koja prevazilazi domaći prostor (a često i vreme koje nam je blisko), te se otuda javila potreba da se ispričaju priče koje su u nekim drugim delovima sveta davno ispričane. Kada je, međutim, knjiga izašla, postalo je jasno da bi njena načelna vrednost bila veća da je uspela bar letimično da zahvati i lokalna iskustva. U tome možemo videti impuls za neko predstojeće izdanje, možda čak i regionalno...
     
ImageNa kraju, pitala bih vas o vašem djelovanju. Mlađa ste feministica, u bilješci o sebi ističete kako namjeravate ostati u Beogradu, da se bavite filozofijom i da su pisanje i prevođenje vaš oblik feminizma. No posebno zanimljivim mi se čini da ističete kako je prijateljstvo među ženama 'vrhunski doživljaj'. Mnoge žene ipak vole više isticati žensku ljubomoru, radije no savezništvo, a društvo i dalje stigmatizira ženska druženja kao getozaciju ili pak kao lezbijska...

Sve navedeno je nekako povezano. Filozofija me je navela da mislim i da uživam u mišljenju, što me je potom navelo na da se ne zaustavljam čak ni na onim najizvanrednijim uvidima velikih mislilaca. Istovremeno, taj oblik mišljenja me je usmerio na pisanje i prevođenje, koje smatram najtemeljnijom formom čitanja, dajući mi opravdanje za izostanak nekog opipljivijeg aktivizma u mom životu. Odluka da ostanem u Beogradu prvenstveno se tiče primene tih oblika delovanja u sredini kojoj je znanje, entuzijazam i savez među ženama preko potreban. Ova knjiga, najzad, predstavlja izraz zajedništva i prijateljstva koje otvara i širi jedan važan prostor prepoznavanja i zadovoljstva.    

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)