 Upoznajte se sa Anjom Maleć, pa potom nastavite s intervjuom i saznajte kako je nastala izložba Botox shop (otvorena do subote u GVN), gdje Maleć objedinjuje činjenice kako ljudi svakodnevno sjede, pričaju satima i satima uz ispijanje silnih kava, nose maske pri ophođenju s drugim ljudima i opsjednuti su uljepšavanjem... "I, voilá, kafić u kojemu možeš piti kavu te se istovremeno uljepšavati."
Anja Maleć rođena je u Sarajevu 1986., četvrta je godina ALU u Zagrebu, a u ljeti odlazi na daljnju edukaciju - u Norvešku, gdje će studirati animaciju i multimediju.
Kako je započeo interes za umjetnost?
Pokušavam se sjetiti, ali čini mi se da taj interes postoji oduvijek. U dobi od pet godina pohađala sam školu za nadarenu djecu kod Price na sarajevskoj Akademiji i tad se loptica zakotrljala. Kao mala znala sam da ću ići na akademiju (mislila sam da će to biti sarajevska, ali spletom okolnosti našla sam se u Zagrebu na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti), a da nisam ni znala kako postoji srednje školsko obrazovanje - smiješno, blesavo, luckasto, glupo, ali i istinito...
Zašto baš slikarstvo?
Sviđa mi se činjenica postojanja tekućega stanja, boje... Slikam s uljem... Ulje na platnu, ono klasično - nema tu neke filozofije... Potom je došao i video na red; jednostavno, kada sam u ruke uzela kameru i kada sam počela snimati, posve sam se oduševila! Sviđa mi se odnos, kada promišljaš koje ćeš dijelove vlastite sredine odabrati i zabilježiti te montiranje kojim će se redoslijedom postaviti 'sličice' kako bi se stvorila priča, iako sam u tome svemu još uvijek nepismena te imam dosta za naučiti, no snalazim se…
 Anja Maleć
A od hrvatskih umjetnika dragi su mi Sanja Iveković, Dalibor Martinis i Zlatko Kopljar.
Interesi?
Potrošačko društvo - reklame su mi veoma zanimljive (moj prvi videorad bila je kratka reklama za prozivod Multi-multi), konzumerizam i naravno, u posljednje vrijeme samu sebe uzimam kao inspiraciju svojih radova, neka je to vrsta propitivanja.
Što te zanima osim umjetnosti?
Osim umjetnosti također bordam i to je totalno drukčiji svijet - tada se opuštam i punim baterije… Relaksacija, sve oko tebe je bijelo, snijeg i nizbrdica. Prave zimske radosti.
 Sa izložbe 'Botox shop'
Na trećoj studijskoj godini odlučila sam slikati klaune. Veoma su mi zanimljivi kao ličnosti, kao i njihova povijest. Klaun-osoba s naslikanim licem kojemu se smijemo. Potom se nametnulo pitanje zašto nosimo masku, dokazujemo se drugima i činjenica da svaka situacija zahtijeva drugačije ophođenje. Tada je prirodnim slijedom došla na red želja za uljepšavanjem, želja za vječnom mladošću. I eto, nastao je botox shop, gdje sam objedinila dvije stvari - svjesni smo činjenice da ljudi svakodnevno sjede, pričaju satima i satima uz ispijanje silnih kava... I, voilá, kafić u kojem možeš piti kavu te istovremeno se uljepšavati. Možda sam u svemu tome vidjela jedan vid kulta i želje za besmrtnošću, eliksir vječne mladosti
Kako si se počela baviti videom?
Smatram da stvari koje me trenutačno zanimaju mnogo se bolje mogu izraziti kroz video i performans nego kroz druge tehnike, tako da su mi ti mediji postali bliži i draži – to je ono što želim raditi, time se želim baviti.
Nešto konkretno o tvom videoradu?
Jedan od mojih radova, meni osobno jako dragih je Sarajevska ratna kuhinja u kojemu imam vlastitu TV-emisiju (kao Jamie Oliver), pravim oskudnu hranu koja se jela u ratu (iz ničega napraviti nešto, da nečemu sliči). S obzirom na to da sam iz Sarajeva i da sam četiri godine bila u ratu, kada ljudima pričam o tome, jednostavno ne vjeruju, nestvarno im je, a za mene je to realnost, i planiram napraviti seriju.
Položaj umjetnica u Hrvatskoj?
Smatram da polozaj ženske umjetnosti u Hrvatskoj nije ugrožen; ja na to gledam čisto kako se ti postaviš kao osoba. Dakle, to je stvar karaktera - da li se ti osjećaš ugroženom, neravnopravnom ili ne.
U tom smislu razlika između muškaraca i žena koji se bave umjetnošću?
Pa razlike postoje ovdje, kao i svugdje. To je jednostavno neizbježno.
 'Me a star', performans
Pa s obzirom na to da sam dobila stipendiju i ovo ljeto idem u Norvešku studirati animaciju i multimediju, bit ću sebična i reći Norveška. A kad bih birala, tada bi to bilo na relaciji između Japana i Francuske.
Muzika koju slušaš?
Tricky; reggae, d'n'b, trip-hop, itd.
Kada radiš, mora li biti tišina ili u pozadini slušaš glazbu, radio, upaljen TV?
Kada radim uvijek je nekakav zvuk u pozadini, bila to muzika ili TV, ali najčešće glazba…
Mane?
Lijenost, tj. mrsko mi, tvrdoglava sam…
Vrline?
Druželjubiva
Poruka za kraj!
Hm, nadam se da nisam bila dosadna
Smiley face all over the place!
Razgovarala: Vedrana Lukačević
|
