| Asja Bakić: Od naopake ekavice do Vlastite sobe |
| Petak, 16 Veljača 2007 | ||||||
 Intervju sa Asjom Bakić, odgovornom za
Vlastitu sobu, koja je
posegnula za poezijom, iako je uvijek radije crtala. Između ostalog
kaže kako je bolje biti Uspavana ljepotica nego samo ljepotica, kako
su Žene u Bosni u kurcu, kako je zaljubljena u Gradačačke šljive
i Limanijev sladoled od stračitele. Voli muziku koja liči na književnost koju rado čita i smatra da je Internet najbolji čovjekov prijatelj. Živi u Tuzli.
Kako je nastala vlastita
soba, (online antologija i enciklopedija ženskog
stvaralaštva) opiši nam s kojim ciljem si započela taj
projekt?
Što te fascinira kod Emily
Dickinson i na što ćeš se fokusirati pišući diplomski rad o
njoj?
Kada si napisala prvu pjesmu i što te inspiriralo? Prve sam stihove napisala kao djevojčica koristeći ekavicu i naopako napisana slova. Ne znam zbog čega sam, zapravo, posegnula za poezijom, jer sam uvijek radije crtala.Imaš blog naziva "U carstvu melanholije" - jesi li melankolik?Jesam, i to opak: volim biti tužna, jer tad obično puno spavam i ne radim ništa. Na kraju krajeva, bolje je biti Uspavana ljepotica nego samo ljepotica. Da možeš živjeti bilo gdje na svijetu, koja bi to zemlja, grad bio? Španija, Madrid. Izuzetno sam vezana za tu zemlju i tamošnje ljude. Plus, hrana im je odlična.Tvoja najveća ljubav? Gradačačke šljive i Limanijev sladoled od stračitele. Vrline / mane? This is a hard one. U suštini, dobra sam osoba. No, kako je svaka roba pomalo felšava, pa i ova zvana Asja, moram priznati da imam dvije mane: cinizam i lijenost.
Čovjekov najbolji prijatelj? Muškarci i žene - razlike / sličnosti? Možemo li generalizirati? Ono što razdvaja, ujedno i spaja, bar kad su muškarci i žene u pitanju. Generalizacije inače ne podnosim, jer ima žena i žena i muškaraca i muškaraca. Ako i pravim sistematizaciju, pa grupiram ljude – nikada to ne radim po spolu, već isključivo po sferi interesovanja, političkom opredjeljenju i td. Mislim da je to mnogo korektnije. Je li teško pisati? Postoji li određeno doba dana kada pišeš? Pišem danju, pišem noću, pišem bome kada hoću. I eto nam nove narodnjačke uspješnice! Istina je, zapravo, da me dnevno svjetlo ili uspavljuje ili pretjerano uzbuđuje. Preferiram hladnoću noći, jer mi ona dopušta da odmjerim riječi i pronađem pravu mjeru. Glede poteškoća u pisanju, zavisi. Nekada tekst (bez obzira da li je riječ o pjesmi, kratkoj priči ili blogerskom zapisu) napišem brzo da ne uprljam ruke, dok mi se drugih puta zna desiti da nikako ne mogu zaokružiti zapis, pa se mučim kao što se mučio Ivo Andrić.
O čemu najradije pišeš? Najdraži bosanski pisac / spisateljica? Nikad nisam bila posebno sklona bosanskohercegovačkoj književnosti, jer mi se čini da ljudi kod nas i nisu baš selektivni: piše se, objavljuje i čita sve i svašta. Ipak, Ivu Andrića izuzetno cijenim, jer je koristeći motive zbog kojih kod nas i dan danas padaju glave napisao djela izuzetne vrijednosti i profinjenosti. Priče sarajevskog pisca Darija Džamonje me uvijek nasmiju, baš kao što me Ćopićeve rasplaču, dok uz Šimića i Dizdara zaboravim koliko je pisanje poezije težak posao. Što te nasmijava, što rastužuje? Budalama je sve smiješno, pa tako i meni. Nadam se samo da ne važi ona da poslije smijeha uvijek dođu suze, jer ću u tom slučaju poplaviti svoj i sve okolne grobove. Jesi li zaljubljena? U koga / u što? Jako sam zaljubljena u hrvatskog pjesnika Branislava Oblučara koji mi je vratio vjeru u dobrosusjedske odnose i odvikao od toga da u krevet, uz ljubavnika, nosim i mesarski nož. Par riječi o položaju žene u Bosni? Žene u Bosni su u kurcu! Zavisi, doduše, zbog čega – neke vole boraviti tamo, jer ne znaju razliku između prijedloga u i na, dok druge nemaju izbora.
Što je za tebe sreća?
Pišeš li samo poeziju ili i
prozu? Koja ti je forma draža? Od suvremenih pisaca s prostora bivše Jugoslavije koje smatraš najkvalitetnijima? Od onih koje sam čitala (a dosta toga nisam, jer je kod nas teže doći do suvremene literature nego što je iskopati piramidu) posebno mi se dopadaju hrvatske pjesnikinje Dorta Jagić, Tatjana Gromača i Ivana Bodrožić, zatim, Andrej Nikolaidis i Ana Ristović. I ne smijem zaboraviti Aleksandra Zografa i Dunju Janković koji crtaju odlične priče, tj. stripove. Glazba, film - što voliš gledati i slušati? Volim muziku koja liči na književnost koju rado čitam: melanholične, plačljive muške i energične i jezovite ženske glasove, jer smatram da se muzika ne razlikuje bitno od poezije, pogotovo kad je u pitanju indie muzika takvih kantautora kao što su Jeff Buckley, Ian Curtis, Kurt Cobain, Joanna Newsom, Tori Amos i td. Bitno je da tekst pjesme kvalitetom prati melodiju i obrnuto. Slično je i sa filmom. Nakon što sam odgledala Kill Billa, iz glave mi nije izlazila kompozicija Bernarda Herrmanna, Twisted Nerve, koju sam konstantno zviždala, jer je Tarantino scenu u kojoj se ta kompozicija javlja gradio tom istom muzikom. Volim, dakle, one redatelje koji ne biraju sredstva kako bi zaveli zahtjevniju publiku i priskrbili im svojim ostvarenjem katarzu. Propitala: Vedrana Lukačević           
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
