Aurelia Longo

Reci mi nešto o sebi, de la vita in generale....
Zovem se Aurelia, imam 29 godina, rođena sam u Campagni, živjela dugo u Napulju i prije nekog vremena se preselila u Rim. Uglavnom se bavim video montažom.

Kako si započela s video aktivizmom, kako si se uključila u telestreet priču?
Gajim strast prema slici, prema vizualnom jeziku općenito; bavila sam se fotografijom, studirala dokumentarac i filmsku režiju. Oduvijek sam se bavila politikom, živjela u skvotu, pa je bilo prirodno da ujedinim strast prema filmu i videu s političkim aktivizmom. Uključila sam se tako da sam negdje pročitala informaciju o projektu u Bolonji, grupe Alice i otišla na prvi nacionalni susret telestreetova, a kad sam se vratila u Napulj, predložila sam da tamo pokrenemo telestreet.

Odakle dolazi većina programa InsuTV, da li ga sami proizvodite?
Mi radimo vlastite sadržaje, osim toga uzimamo sadržaje sa New Global Vision, projekta digitalnog video arhiva koji se bazira na slobodnoj razmjeni aktivističkih video sadržaja. Osim toga, vrtimo čak i komercijalne filmove koji tog trenutka idu u kinima. Imamo i dva vlastita projekta – live projekt koji ide svake nedelje – gdje se razgovara o lokalnim problemima, a jedanput tjedno ide dnevnik za imigrante, u kojem imigrantske zajednice govore na vlastitom jeziku.

Da li emitirate stalno program, 24 sata?
Da, jedina smo telestreet tv koja emitira stalno, 24 sata dnevno. To radimo prije svega zahvaljujući tome što koristimo kompjuter koji radi pod Linuxom i platformu Soma; taj kompjuter je spojen na net i to nam omogućuje da izvana, čak i ovdje promijenimo raspored, a na hard disku se nalazi jako puno videa i možemo raditi svoju playlistu izvana. Otprilike jedanput mjesečno se napravi neki tip sadržaja, tako da se zna da npr. u 8 ide crtić, u 9 film, u 10 nešto treće i onda se samo zapravo namjesti koji će to biti crtić, koji film....

Koliko se daleko čuje i vidi InsuTV u Napulju?
Sada nigdje, zbog nedavne oluje koja je polomila svu opremu, tako da se vjerojatno idućih tjedan dana neće dirati ništa. Ali inače u radijusu od kilometar, kilometar i po. Puno je lakše u gradovima koji su ravni, što Napulj nije.

Kakve su reakcije lokalne zajednice na InsuTV? Da li vas gledaju i prate, da li ih zanima cijela priča? Ili je ovakva upotreba medija ipak omiljena samo unutar uže art-aktivističke scene?
Bilo nam je užasno bitno provjeriti koliko lokalna zajednica prati naš program. Upadali bi u kuće, zaustavljali ih na ulici i jednostavno pitali da li su čuli za naš program, da li ga gledaju? Imali smo odličan rezultat, gotovo svi su već znali za InsuTV. Osim toga, svaki dan smo flayerima obaviještavali ljude o programu koji se emitira, posebice kada bi se događalo nešto specijalno – poput upada na SKY kanal i prijenosa nogometne utakmice besplatno za sve - na InsuTV. Ono što nam je pomoglo u komunikaciji s lokalnom sredinom je iskustvo koje su ljudi s InsuTV imali u grasroots pokretima, a neki su bili dobro upoznati s medijima.

Od čega ti živiš i od čega živi, odnosno kako se financira InsuTV? Da li nekada radite vlastiti proizvod koji onda prodajete profitnim postajama – kao vid samofinanciranja?
Ne. Sve što smo napravili je pod CC licencom – dijeli pod istim uvjetima, uz zabranjenu komercijalnu upotrebu. Bilo je problema kad je komercijalna televizija emitirala video koji je bio copyleftan; poslali smo im prigovor i morali su platiti kaznu.

Ja osobno radim kao free-lancer, uglavnom montažu videa, a što se tiče telestreeta – troškovi su zapravo vrlo mali. Inicijalni trošak opreme je bio relativno skup ali sada ne trošimo ništa ili vrlo malo. Koristimo dva kompjutera, a budući da se nalazimo u okupiranom (skvotiranom prostoru) nema troškova najma niti režija. Osim što emitiramo kao televizija, funkcioniramo kao grupa, organiziramo koncerte za samofinanciranje i sudjelujemo u različitim slobodarskim inicijativama. Ne radimo nikakvu reklamu, a nitko od nas ne zarađuje na InsuTV.

S obzirom da su telestreets u Italiji nastali nedavno, oko 2002., kada je medijski i politički pritisak bio vrlo jak, a Berlusconijev medijski monopol potpun, da li je danas - kada više nema te vrste pritiska, a na vlasti je lijeva koalicija - potreba za ovakvim izražavanjem manja? Pitam ovo i zato što je razdoblje devedestih u Hrvatskoj bilo razdoblje političkog mraka ali istovremeno i razdoblje procvata nezavisnih medija, dok se danas čini kao da je potreba za nezavisnim medijima nestala ili se pretočila u blogove.
Sigurno je da je u situaciji potpunog medijskog monopola u kojoj jedna osoba ima 6 kanala, problem naravno bio evidentniji ali se pobjedom lijeve koalicije zapravo ništa bitno nije promijenilo. Televizija nastavlja biti više manje ista, ne govori o realnim problemima i ne komunicira s lokalnim stanovništvom. Postoje kvartovi u Napulju u kojima se stalno događaju valovi kriminala, onda dođe televizija i folklorno sve to snimi u pet minuta i uopće ne ulazi u bit problema. Zbog toga i dalje postoji potreba za drugačijom televizijom koja komunicira drugačiji pristup. Telestreet komunicira potrebu za drugačijim medijima jer mainstream mediji pričaju jednosmjerno iako nam tehnologija, npr. blogovi omogućuje da svatko bude informator i komunikator, da svatko ima vlastitu televiziju i komunicira s okolinom to što ima za reći. Kada govorimo o političkoj situaciji, istina je da je čitava ta scena procvala pod vladavinom Berlusconija. Međutim, obzirom da su se dogodile stravične stvari kao što je Genova, 80 posto ljudi je na sudu, ima procese koji ih još uvijek terete tako da se s promjenom vlasti nije puno toga promijenilo. Puno ljudi je i dalje u govnima.

Ono što se ipak s novom vlasti promjenilo je status telestreetova u Italiji. Za sada svi ti telestreet projekti funkcioniraju kao ilegalni iako se nalaze u onom dijelu spektra u koji ne dolazi signal komercijalne televizije koja ima koncesiju na njega. Ono što se događa s dolaskom ljevice je da smo uspjeli lobirati za promjenu zakona pa bi svi te male, lokalne i do sada piratske televizije postale legalne, a mjesta na koja dolazi signal bi postala otvorena mjesta za lokalnu komunikaciju. A to sigurno s desnicom ne bi bilo moguće. Ono što mi predlažemo s tim zakonom je da televizije koje emitiraju lokalno u tim malim dijelovima spektra nisu komercijalne.

Obzirom da vjerojatno držiš slične radionice na raznim mjestima – Zagreb, Ljubljana, Amsterdam - koje razlike primjećuješ? Da li misliš da se radi o razlici u dostupnosti i jeftinoći tehnologije, u zakonskoj regulativi ili o razvijenosti socijalne svijesti potrebnoj da bi se ovakve inicijative uopće događale? Ili – zašto negdje telestreet cvjeta, a negdje ga uopće nema?
U Italiji je sigurno postojala jedna jaka, jaka potreba da se nešto tako desi. I ta potreba je bila rezultat funkcioniranja medija zadnjih godina, kada su postali komercijalni. Bilo je bjelodano da postoji problem medija i da treba osvijestiti tu priču da svatko može biti komunikator. S druge strane, ja ne poznajem situaciju na drugim lokalnim mjestima na kojima sam bila ali mislim da ta potreba postoji svugdje u manjoj ili većoj mjeri. Jer mainstream mediji komuniciraju jednosmjerno, sužavaju prostor i ne dozvoljavaju drugim grupama da se izraze.

Što je teleestret napravio za ženski pokret i za osnaživanje žena – političko i ekonomsko, posebice u kontekstu razlike između siromašnog juga u koji spada i Napulj i razvijenog sjevera?
Ja sam članica dva feministička kolektiva – jedan se zove Feramenta, koji je ženski hakerski kolektiv i bavi se odnosom žena i tehnologije, a drugi se bavi isključivo feminizmom i zove se Matrix. I unutar pokreta odnos prema ženama se mijenja kako se ide prema sjeveru. Već u Rimu je situacija puno bolja nego u Napulju, koji ima sve probleme siromašnog juga. Još uvijek primjećujem patrijahalne obrasce iako se čini da se daje prostor ženama. Na primjer, čak i u InsuTV ja sam dugo – prije nego što je došla Valentina – bila jedina žena unutar kolektiva. Ono što se u Italiji dogodilo s feminističkim pokretom je jedan oblik preseljenja – većina žena koje su bile aktivne 68. su s protesta i sa ulica otišle u akademski ambijent i na taj način je zapravo došlo do odvajanja od realnosti.

U zadnjih 50-tak godina tehnologija i mediji su bili izuzetno značajni za razvoj i širenje pokreta, jedan od paradigmatskih primjera su zapatisti, a s druge strane ono što se danas globalno događa je svojevrsna medijatizacija pokreta koji se iscrpljuju u medijskom posredovanju i tehnološkom strukturiranju?
Mislim da to nije eksplodiralo na taj način da bi se radilo o gubitku energije ali možda se u nekom trenutku dogodi gubitak cilja pred sobom. Nedavni primjer je talijanska Indymedia – s onom desnom kolonom punjenom po konceptu open publishinga, u kojoj je onda bilo svega i svačega. Nastao je totalni kaos, više se nije moglo razlučiti što je informacija, što dezinformacija. Eksplodiralo je sve skupa. Onda su jednostavno zatvorili sajt i odlučili da treba razmisliti kojim putem dalje krenuti... Ali svjedno mislim da nije nestala ili izgubila se potreba za takvim tipom izvještavanja i takvim tipom medija.

Iako ne poznajem medijsku situaciju u Hrvatskoj, sama činjenica da se sada tu, u studentskom centru nalazi telestreet i neka lokalna televizija je sigurno dobro iskustvo koje svjedoči o tome što se može napraviti u smislu razvijanja lokalne komunikacije i lokalnih problema.

Komentari

Dodaj Novi

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."