Darija Žilić, poznata aktivistica, književna kritičarka, prevoditeljica i pjesnikinja iz Zagreba

Razgovarao: Radenko Vadanjel, za Glas Istre

Darija Žilić poput svestranog renesansnog umjetnika objedinjuje više talenata. Odlična je književna kritičarka, teoretičarka, moderatorica, prevoditeljica, aktivistica, pjesnikinja i pjevačica jazz standarda. Krećući se urbanim kaleidoskopom Zagreba, organizirajući tribine u središtu urbane kulture i aktivizma - zagrebačkom klubu Mama, surađujući u kultnim feminističkim časopisima Kruh i ruže i Treća te regionalnom ženskom portalu Ekviva, često objavljujući književne kritike u Zarezu, Žilić svojom osobnošću kao i posljednjom odličnom uspješnicom - zbirkom pjesama Grudi i jagode (Zagreb, 2006.), savršen je sugovornik za jedno »pomaknuto«, drugačije upoznavanje aktivističke scene u glavnom gradu i njezinih aktera, kreativnih, angažiranih intelektualaca.

Prigodom gostovanja Darije Žilić na književnoj večeri u Umagu, u organizaciji Gradske knjižnice, razgovarali smo s autoricom o hrvatskom feminizmu, pjesničkim ambicijama i najnovijim trendovima na hrvatskoj književnoj sceni.

Muško i žensko pismo - je li to potreba književnih kritičara da različite poetike smještaju u strogo određene, pojednostavljene ladice, ili se radi o nečem suštinski važnom?
Termin žensko pismo, onako kako ga je koristila književna teoretičarka H. Cixous, više nije aktualan. Tako danas Toril Moi govori o ženskom, feminističkom i feminilnom pismu. E. Grosz ima svoju kategorizaciju itd. Ne mislim da je to rezervat, to je metodologija da se iščitaju neka drugačija značenja poezije. Kad sam pisala o pjesničkim opusima nekih naših autorica, uočila sam kako se u kritičkim prikazima vrlo često pjesništvo tih autorica ocjenjuje kao sentimentalno, ženskasto, a našla sam i primjere da se pjesnikinje koje nisu postale majke doživljavaju kao neostvarene. To je nedopustivo. A ako me pitate postoji li nešto što bi se zvalo »ženskim«, a da ima jedinstveno značenje, onda odgovaram ne, jer bila bi riječ o esencijalizaciji. To su samo operativni termini koji mi pomažu da pokušam pružiti »drugačije« čitanje - o odnosu npr. jezika i tijela u tekstu.

Kod nas nedostaje »pravih« aktivista

Surađujete s mnogim angažiranim, feminističkim časopisima od Ženske infoteke Kruh i ruže, regionalnog ženskog portala Ekviva, a i vodite tribine u zagrebačkom klubu Mama. Što je feminizam danas u Hrvatskoj?
Tijekom devedesetih feministički pokret u Hrvatskoj bio je vrlo značajan, posebno u mirovnom aktivizmu, a i objavljivane su prijevodne knjige iz područja feminizma. Nažalost, trenutno je riječ o tome da se feminizam svodi na interesnu borbu raznih udruga za moć. Srećom, postoje feministice koje organiziraju festivale, izlaze na ulice, pišu. One nisu dio čopora. Nisam za pojam »sestrinstvo« jer podrazumijeva neku žensku podršku, neko toplo gnijezdo, a to ne volim, u to ni ne vjerujem. Naše ženske udruge vole uglavnom da su im njihove članice vjerne, a kvaliteta rada manje je bitna. Čast izuzecima.

Svoj angažman pokazujem kroz pisanje. Kod nas nedostaje »pravih« aktivista - onih koji bi povezali radnike i studente u konkretnim akcijama. U net klubu Mama godinama sam vodila tribine na kojima su gostovali brojni pisci, teoretičari, aktivisti iz Hrvatske i svijeta (npr. Debeljak, Bazdulj, Buden, Lucić, Gromača, Drndić, Slapšak...), sudjelovala sam u programu transverzala, pokrenula s kolegicama jutra poezije itd. Takav oblik aktivizma me više ne zanima jer zahtijeva previše truda, a interes ljudi nije prevelik.


Ženski studiji su hrvatskoj javnosti egzotična nepoznanica

Predajete u Centru za ženske studije u Zagrebu. Pojasnite nam što se studira na tom, za našu javnost još uvijek pomalo egzotičnom dvosemestralnom studiju?
Ja sam zapravo imala seriju predavanja o suvremenim pjesnikinjama - hrvatskim, američkim, britanskim. Nisam nositelj kolegija. Ženski studiji su još uvijek hrvatskoj javnosti egzotična nepoznanica, ali treba napomenuti da su npr. u Beogradu i Sarajevu postali dio univerzitetskog programa. U Hrvatskoj nemaju takav status. Ondje se uči o feminističkoj teoriji, aktivizmu, književnosti, filmu, umjetnosti općenito, ali i o duhovnosti, zdravlju... Ono što smatram najvažnijim je to da na ženskim studijima nema autoritativnog pristupa, da se potencira interakcija, potiče kreativni rad studentica. Ukratko, Centar za ženske studije prostor je susreta akademskog diskursa, aktivističkog angažmana i umjetničke prakse.

U vrlo sugestivnoj, intimističko-egzistencijalističkoj poeziji sabranoj u Vašoj zasad jedinoj zbirci pjesama Grudi i jagode (2006.) najuvjerljiviji ste kada polazite iz vlastita iskustva. Osjećate li potrebu da i kroz poeziju djelujete angažirano ili je poezija jedan Vaš drugi, zaumni svijet terapije i samopreispitivanja?
Izbjegavat ću ubuduće što više angažman u poeziji jer može lako iskliznuti u deklarativnost. Za mene je poezija prije svega imenovanje bezimenog, opravdavanje vlastite egzistencije, izlaz iz šutnje, igra jezikom... No, nisam sigurna hoću li joj se posvetiti. Ona traži da joj se posve predate, a nisam sigurna da bih se zbog vlastite ranjivosti mogla dugo samoizlagati.

Dobro se osjećam na svim tim frontovima istovremeno

Aktivizam i feministička scena u Istri

Komentari

Dodaj Novi

:) vesna vujic 2009-04-25 17:07:28 Kljuc je u tome da se interakcija odvija exkatedralno

ja bih te slušala kad pjevaš! Ida 2009-11-03 19:50:23 ...a možda bih i zapjevala s tobom :)))

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."