Razgovarala: Dea Vidović

Deborah Hustić je blogerica, urednica i fotografkinja. Završila je komparativnu književnost i etnologiju. Svoj blog Personal Cyber Botanica na odredištu lomodeedee.com je počela pisati krajem 2007. godine, i riječ je o  jedinstvenoj pojavi u hrvatskoj blogosferi u području kulture zbog engleskog jezika koji koristi i zadiranja u prostore izvan hrvatske umjetničke i kulturne ponude.

Što te motiviralo da kreneš sa svojim blogom?
Jednostavno, imala sam potrebu 'ispljunuti' svoje misli o stvarima koje me pale u umjetnosti, kulturi i nekim novim pojavama na webu. Gledam na bloganje kao na literarni emceeing... Nešto kao literarni DJ-ing, gdje biram neke skroz cool ploče i pokušavam stvoriti dobre blogerske tonove... Dobri blogovi su mi kao dobre vibre...

Što se tiče činjenica, započela sam s bloganjem kao reakcijom na neke medijske nesporazume nakon Festivala Ekstravagantna tijela, koji je tematizirao politike normalnog u kontekstu tijela. Prilično me iznenadila kritika u domaćim medijima koja se nadmetala s jedne strane u korektnosti, a s druge strane u kritikama kako zapravo treba izgledati festival o ljudima s posebnim potrebama. Nešto se manje pisalo o samim umjetničkim djelima. I to je bio okidač... I tada sam jednostavno odlučila započeti u malim koracima s bloganjem... Sad je to spoj iskustva i znanja u kombinaciji sa znatiželjom i konstantnim radom.

 

lomodeedee blog: Steampunk Cell Phone by Ivan Mavrović

Što privlači tvoju pažnju, točnije koje teme obrađuješ? Kako ih biraš?
Uglavnom blogam o izvedbenim aspektima u umjetnosti. Nekako uvijek pišem o stvarima povezanim s tijelom. Personal Cyber Botanicu vidim kao amalgamaciju različitih stvari koje me stvarno inspiriraju ili jednostavno imaju na mene efekt neke vrste mentalne gimnastike. A to bi bili: suvremeni ples, kinematografija, interaktivna umjetnost, fotografija, novi mediji, tekstilna umjetnost, dizajn, suvremena umjetnost, moda, zvuk, instalacije, Uradi sam scena, stripovi, knjige, časopisi...

Ako se baš moram striktno definirati, onda sam zapravo plesna blogerica, što na kraju krajeva nije uopće loše, jer i atomi i molekule plešu...


Ne pišeš samo o hrvatskoj umjetničkoj i kulturnoj sceni.
Ma ne, to bi mi bilo previše limitirajuće za um. Ono što me posebno veseli je kad otkrijem umjetnike koji tiho i skromno rade iste stvari u regiji Jugoistočne Europe kao i njihove kolege na Zapadu.


Utječe li bloganje na tvoju kreativnost?
O, da! Utječe na mene na dnevnoj osnovi, budući da živim u zemlji koju ipak većina ljudi u svijetu s mukom pronalazi na karti. Sve što sam naučila o socijalnom umrežavanju na internetu i dizajniranju blogova mogu zahvaliti sjajnoj internet zajednici u kojoj ljudi dijele svoje znanje besplatno... tako da i ja pokušavam dijeliti svoje znanje for free.

U praktičnom smislu, poboljšala sam jezične vještine, upoznala sjajne ljude preko mreže... Nedavno sam se počela 'igrati' sa šivanjem i pokušajima kreiranja 'nosive tehnologije'... Zapravo, učim nešto novo praktično svaki dan...

lomodeedee blog: Bag 'Hommage a Remington' by Patrizia Dona

Zašto pišeš na engleskom jeziku? Očekuješ li tako širu publiku?
Jednostavno se želim dokazati u igri s najboljim igračima, u konkurenciji najboljih blogera, a to je moguće samo na engleskom jeziku. Iako, smatram da su francuska, španjolska, brazilska i azijska blogosfera prilično vibrantne.


Koje alate koristiš za promociju svog bloga?
Započela sam sa svojim blogom doslovce iz ničega. Koristim primarno internet alate (to smo običavali zvati Web 2.0, ali mislim da je to danas cliché, stvarno...). Kad su neki ljudi uočili moj rad, počeli su me pozivati na prezentacije i radionice. Većinu svojih čitatelja 'pokupila' sam na različitim socijalnim mrežama i servisima, kao što su: Twitter, Last.fm, Dance Bloggers, Dance Tech, Facebook, Friendfeed, Technorati, Delicious, Indie Public, Open Vizor, itd.


Što je najveći uspjeh u tvom blogerskom životu?
Svaki tekst mi predstavlja najveći uspjeh. Stvarno mi je teško reći, ne dijelim ih tako... Kada sam napisala ogled o afričkoj suvremenoj plesačici Kettly Noël, primijetila sam da je to jedini potpuni ogled o njenom radu na internetu, ali isto stoji za većinu umjetnika o kojima sam blogala. Za sada, jedina sam koja je uspjela dovesti Jana Fabrea u blogosferu na intervju... Imala sam toliko kreativnih ljudi na svom blogu kao goste ili inspiraciju za postove, i svi oni predstavljaju moj najveći uspjeh podjednako... moj blog je samo kanal za njihov inspirativan rad...

Kao rezultat bloganja, malo sam putovala i podučavala ljude o kreativnim online alatima. Imala sam čast biti su-voditelj na par radionica u regiji s Vukom Ćosićem, i iz tih iskustava sam stvarno puno naučila.

Imam sjajnu blogericu u gostima, Ivanu, koja pokriva suvremenu tekstilnu umjetnost... i o nekim umjetnicama o kojima je blogala nije postajalo na internetu doslovce ništa...


Koju platformu koristiš i zašto?
I LUV Wordpress...  Danas ima stvarno puno cool platformi i CMS-ova, kao recimo: Blogger, Movable Type, Typepad, Joomla, Drupal... ali Wordpress stvarno rastura u svojoj jednostavnosti i funkcionalnosti. Sve spomenute platforme imaju stvarno sjajnu podršku, koju su im omogućili entuzijasti: programeri i ljudi otvorena duha na internetu. Također, koristim i Blogger, zbog toga jer mi je to najlakši način da se naučim jednostavnom programiranju i da, uopće, vidim kako funkcionira i razvija se web. To je ujedno i najjeftiniji alat, jer je potpuno besplatan.

 
Koje su glavne karakteristike hrvatske blogosfere u području kulture? Koriste li drugi blogeri engleski jezik kako bi izrazili svoja mišljenja, ideje...?
Apsolutno možemo pričati o blogosferi u našoj regiji, ne samo o Hrvatskoj. Domaći blogeri mudro su zaključili da su sve zemlje u regiji jednostavno premale da bi ih se uzelo ozbiljno kao scenu, tako da su se svi umrežili prema tom ključu sličnih jezika, interesa i problema.

Oni koji blogaju na engleskom uglavnom pripadaju programerskoj, geekovskoj raji (otvoreni kod, CSS, socijalne mreže i web razvoj), i koliko znam naši blogeri u području 'kulture' rijetko ili nikako ne blogaju na stranim jezicima. Moram samo razjasniti, tu podrazumijevam ljude koji blogaju barem par puta na mjesec, ako ne tjedno, i ne samo tri retka teksta plus velika fotografija u sredini.

lomodeedee blog: Grazyna Brylewska: Drapes, Shrouds, Curtains

Možeš li preporučiti neke blogove iz područja kulture? Koje blogove ti pratiš?
Nisam stvarno uključena u domaću scenu. Ne zbog nekog vlastitog snobizma ili slično, već jednostavno zato što blogam u međunarodnom kontekstu.

Što se tiče Hrvatske, časopis Plan B i njegov urednik Borja (zapravo prvi domaći profi blogger), rade sjajnu stvar u promociji blogosfere i web orijentiranih stvari. Ljudi koji organiziraju SFeraKon i čine novu jezgru prevoditeljske scene u Hrvatskoj. Mnogi klinci i novinari blogaju o literaturi, filmovima,  prevođenju ili jednostavno objavljuju svoje književne radove na blogu. Stvarno ih jako poštujem, premda bih voljela vidjeti malo više osobnog sadržaja. Mislim da cijela scena ima stvarno potencijal da nešto napravi bilo iz čiste igre, bilo za ozbiljno.


U zadnje vrijeme si u regiji Jugoistočne Europe održala nekoliko predavanja i radionica za umjetnike u namjeri da im pokažeš kako koristiti društvene mreže za promociju i rad. Može li nekoliko savjeta?
Osobno koristim metode learning by doing i učenje putem pokušaja i pogrešaka. Budućim blogerima bih savjetovala da koriste koliko najviše mogu potencijale socijalnih mreža na internetu. To traži neko vrijeme, naravno. U početku ti pojede sve slobodno vrijeme, ali to je bit umrežavanja. Kao umjetniku, na raspolaganju su ti sva besplatna sredstva za promociju i prodaju vlastitih djela, ili jednostavno umrežavanje za neke buduće projekte.

Ako želiš započeti s bloganjem u području kulture i umjetnosti, svakako vodi računa da se oboružaš strpljenjem. Blogeri u tim disciplinama nisu baš susretljivi na prvu loptu, jer se ta područja ne smatraju profitabilnim, stoga te mogu doživjeti kao konkurenciju. Koristi podjednako online i off-line aktivnosti za promociju bloga. NEMOJ doslovce kopirati način pisanja ili sadržaje drugih blogera (osim ako se radi o re-bloganju), bez obzira na to koliko cijeniš njihov rad. Pronađi svoj vlastiti stil, i ne paničari kad imaš prazan ekran pred sobom. To se događa!


Što je budućnost bloganja? Mnogi ljudi smatraju da je bloganje komplicirano i da oduzima previše vremena i to onog koje nije plaćeno. Misliš li da je vrijeme popularnosti bloganja iza nas?
2008. godina bila je proglašavana kao godina smrti bloga, što god to značilo. Pa, pogledaj što je zaokupiralo ljude: mikro bloganje. S vremenom, ljudi će naučiti kako koristiti blogove isključivo za svoje potrebe. To je naprosto izdavačka platforma, isto kao što su SMS-anje, Skype-anje ili mikro bloganje kanali za širenje informacija i komunikaciju. To su samo različiti, prekrasni i moćni alati.

Znam da su tradicionalni mediji i novinari pomalo ustrašeni od blogera, ali to može značiti i da su 'službeni' mediji postali predvidljivi, pa su se ljudi jednostavno 'preštekali' na njima izazovnije, otvorenije i pouzdanije područje na kojem je svatko gospodar/ica svog info kanala. Ako ti netko ponudi besplatan prostor i software, mogućnost zarade i slobodu izražavanja, smatram ostatak kritike potpuno irelevantnim...

Mislim da će nam budućnost donijeti izdavačke platforme koje će biti još pristupačnije korisnicima i da će ljudi prema svojim stvarnim potrebama početi učiti i koristiti web alate i mreže.


Tekst je preuzet sa kulturpunkt.hr-a gdje se može naći u integralnom izdanju.

Komentari

Dodaj Novi

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."