Gordana Šoštarić, svestrana
violinistica diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi
prof. Gorana Končara. U stalnom je radnom odnosu u orkestru
Hrvatskoga narodnog kazališta. U slobodno vrijeme slika, a posebno
se bavi glazbenim motivima te izrađuje i koncertne plakate, među
kojima je bio zapažen plakat «Zagrebački kvartet»
te likovni dizajn za «Varaždinski komorni orkestar».
Gordanine
slike, uglavnom rađene u tehnici pastela i tempera, katkad i
kombiniranim pristupom, obilježava zanosna razigranost, rojevi
asocijacija te izražajna smionost za temeljni ugođaj. Njezina se
umjetnost kreće putevima obilatih iskustava u mogućim odnosima i
slogovima glazbenika, u ime glazbe i emanacije duha koji najprije
obuzima izvođače, a potom se sugestivno širi na ambijent. Likovni
radovi Gordane Šoštarić najprije nas pozivaju u izložbenu
dvoranu, a ispripovijedanom pričom, gotovo nas imperativno pozivaju u
koncertne ili glazbeno-scenske prostore. Sve to stvara jednu
uzbudljivu priču koja nas približava duši u glazbi, govori o duhu
glazbenika i glazbe kao nenadomjestiva senzibiliteta za razne vrste i
oblike lirskih ugođaja, od introvertne sentimentalnosti do
eksplikacije radosti.
S koliko si godina prvi put čula
nešto od klasične glazbe, tj. kada si je počela slušati?
Iz glazbene sam obitelji, kada se
instrument uči rano; otprilike sa 6 godina… Sjećam se da sam
htjela raditi ono što i godinu dana moj stariji buraz, pa… Tako je
sve počelo…
Kada si violinu zavoljela onako,
zapravo?
Violinu sam strašno zavoljela,
nevjerojatno, ali istinito – tek nedavno!
Violina kao instrument - opiši ga,
definiraj?
 Gordana Šoštarić Violina za mene predstavlja dušu, onaj
skriveni dio nas, koji tek kada hrabro dotaknemo, imamo nešto što
možemo i drugima pružiti, dati...
Definiraj nam ljubav prema glazbi?
Ljubav prema glazbi, ljubav je prema
samome životu, a da bismo voljeli život moramo naučiti voljeti
sebe, zatim, da bismo voljeli, opet, druge; i na taj način
upotpunjujemo krug.
Umjetnost koja ti je poslije glazbe
najdraža!
Književnost – volim metafizičke
teme, P. Loelna, zatim astrologiju (iako to nije umjetnost) kojom se
rado igram kada stignem – kada ne crtam i ne «heklam»
nakit.
Najdraža knjiga, što si posljednje
čitala?
«Jungova simbolika u astrologiji»
od Alice O. Howell.
Koliko sati dnevno vježbaš, jesi
li «kampanjac» ili uzorna radoholičarka?
Težak kampanjac – uopće ne znam
drugačije raditi!
Čemu daješ prednost - radu ili
provodu?
Sretnoj ravnoteži.
Kako je raditi u HNK-u; je li ti katkad
zamorno svirati uvijek na istim operama, baletima...?
O, daaa, zna uistinu biti zamorno! Ali
zato se kolege pobrinu da bude veselo, pa publika često ne zna zašto
se mi i čemu to smijemo.
Tko je umjetnik/ca?
Onaj tko je
dovoljno hrabar biti 'svoj', slijedeći instinkt koji 'drugi'
uglavnom ne razumiju... a umjetnost je često nešto sasvim deseto.
Kvaliteta glazbenih djela koja se
izvode u HNK-u? U odnosu, recimo, na Zapad?
Kvaliteta ovisi o osobi koja je
odgovorna za određeni projekt, predstavu...
Što misliš, o čemu ovisi sluša li prosječan
Hrvat klasičnu glazbu?
Još uvijek o trendu.
Drugi najdraži instrument, sviraš
li još nešto?
Najdraži instrument osim violine...pa,
ne znam... Ne sviram ništa drugo, no voljela bih plesati Salomin
ples iza sedam velova i potom, poput Šeherezade priču po priču
pripovijedati; noć po noć, kako bih sačuvala živu glavu,
hahaha...
Propitala: Vedrana Lukačević
|