ili Nitko nije odgovarao za
komunističke zločine u Rumunjskoj
Razgovarala: Barbara Matejčić
Spisateljica Herta
Müller (53) nije imala lagodan život. Rođena je u rumunjskoj pokrajini Banat
kao pripadnica njemačke manjine. Za vrijeme studija u Temišvaru
zalagala se za slobodu govora, već s prvim knjigama je imala
problema s cenzorima, a nešto kasnije je i otpuštena s mjesta
prevoditeljice u tvornici jer je odbila suradnju s tajnom službom.
Nakon što je u inozemstvu govorila protiv Ceausescuove diktature,
više nije mogla objavljivati u Rumunjskoj. Godine 1987. emigrirala
je iz Rumunjske u Berlin gdje i danas živi.
Njen se angažman
nastavio i na Zapadu pa se tako ispisala iz Njemačkog PEN-a jer nije
htjela biti u istom društvu s piscima iz bivšeg DDR-a koji su
surađivali s tajnim službama, a podržala je i intervenciju NATO-a
u Srbiji što joj zapadne kolege baš i nisu odobravale. Herta Müller
u svojim se djelima najčešće bavi životom u Rumunjskoj za vrijeme
diktature. Piše romane i eseje, a u Hrvatskoj joj je OcenMore
objavio romane 'Remen, prozor, orah i uže' i 'da mi je danas bilo ne
susresti sebe' u prijevodu Helen Sinković. Herta Müller je
jedna od vodećih spisateljica u Njemačkoj, višestruko je
nagrađivana, a za roman 'Remen, prozor, orah i uže' je među
ostalim nagradama dobila i nagradu IMPAC Dublin te je postala
planetarno poznata.
Iz Rumunjske ste otišli još za
vrijeme Ceausescuova režima. Kako Vam je to uspjelo s obzirom da ste
javno govorili protiv diktature i da ste bili označeni kao
neprijatelj države?
Zapravo su me na
neki način izbacili iz zemlje jer su me se htjeli riješiti. U to je
doba iz Rumunjske u Njemačku otišlo deset do petnaest tisuća
pripadnika njemačke manjine. Ti su odlasci bili prikriveni tzv.
projektom spajanja obitelji, a Ceausescu je dobivao novac za svakog
njemačkog državljanina koji je otišao iz Rumunjske.
Vi niste otišli u Njemačku pod
krinkom spajanja obitelji, zar ne?
Ne, nisam.
Nekolicina mojih prijatelja i ja smo sve rubrike na obrascima
zahtjeva za odlazak k obitelji precrtali i naveli prave razloge
odlaska, a oni su bili politički. Previše sam pretrpjela da bih
svoj odlazak pravdala željom da budem s obitelji u Njemačkoj.
Navela sam što se sa mnom događalo proteklih deset godina u
Rumunjskoj i zbog čega više nisam mogla ostati.
Otvoreno ste pisali da je za vrijeme
diktature ubijeno nekoliko Vaših prijatelja. Je li nakon
Ceausescuova pada netko odgovarao za te zločine?
Nitko nije odgovarao
za zločine. Primjerice, jedan je moj prijatelj bio obješen u svom
stanu i na smrtovnici i dan danas piše da se radilo o samoubojstvu
iako svi znaju da je obješen. U svakoj se normalnoj zemlji nakon
samoubojstva vrši obdukcija leša, ali u Rumunjskoj se to u mnogim
sumnjivim slučajevima nije radilo. Ne samo da nitko nije odgovarao
za takve slučajeve, nego nije moguć ni uvid u akte tajnih službi.
U današnjim rumunjskim tajnim službama su dobrim dijelom još
uvijek isti ljudi kao prije tako da je njima u interesu da se ne
'kopa' po prošlosti.
S obzirom da se protivite svakom
represivnom sistemu i gušenju sloboda pojedinaca, biste li gostovali
primjerice u Kini ili na Kubi?
Pod današnjim
uvjetima takvo gostovanje nikako ne dolazi u obzir. Vjerojatno znate
da je Fidel Castro pod izmišljenim optužbama dao uhititi tridesetak
ljudi koji su dobili od deset do dvadeset godina zatvora. Nažalost,
znam dobro kako takvi sustavi funkcioniraju pa mi je jasno da bih u
zemlji poput Kube mogla razgovarati samo s podobnim autorima, koji
zagovaraju represivni sustav. Posjeti takvim zemljama su samo alibi
diktatorima da mogu govoriti o slobodi u njihovim zemljama.
U romanu 'Remen, prozor, orah i uže'
pišete o prijateljstvu kao svojevrsnom utočištu u teškim,
represivnim vremenima. Je li na tom polju bilo izdaja, jer se prave
izdaje u takvim okolnostima ne događaju u vanjskom svijetu, već u
onom uspostavljenog povjerenja?
Bilo je slučajeva
kada sam se razišla s nekim ljudima jer sam sumnjala da bi mi mogli
naškoditi. Međutim, to ne vrijedi za uzak krug mojih prijatelja,
koji su se nalazili u istoj situaciji kao i ja.
Jesu li pisci iz bivših
komunističkih zemalja na Zapadu još uvijek percipirani u
stereotipnim kategorijama kao što su 'disident' ili 'politički
azilant'?
Postoje autori koji
se definiraju isključivo kao disidenti i koje kritika razmatra u tom
okviru. Pisca zasigurno obilježava činjenica da je pobjegao iz
zemlje, bilo to iz Istočne Europe ili iz Irana. Ali, ipak su uvijek
jači književni kriteriji i vjerujem da se disidentski pisci
prosuđuju kao i bilo koji drugi. Što se mene tiče, nikada se nisam
smatrala disidentom i to stalno ističem. Jednostavno sam živjela i
reagirala onako kako sam smatrala da moram, a etiketa disidenta mi je
prilijepljena bez da me itko za to pitao.
Kako su vaše knjige danas
pozicionirane u Rumunjskoj?
Teško mi je to
prosuditi jer već duže vrijeme ne živim u Rumunjskoj. Prevedene su
mi dvije knjige na rumunjski i u pripremi su još dvije, a po
izrescima iz tiska čini mi se da se s dosta zanimanja prati moj rad.
Konačno, tematika kojom se bavim odnosi se upravo na Rumunjsku.
Prije pada diktature manjinska književnost nije bila zanimljiva u
Rumunjskoj, a ni knjige se nisu prevodile kako ne bi imale utjecaja.
Ja sam osobno trenutačno u situaciji da se istovremeno pravim da me
moja pozicija u Rumunjskoj zanima i ne zanima.
|
