| Juliette Greco: Dama u crnom |
| Petak, 18 Rujan 2009 | |||||||
|
Vidjeti Juliette Greco, na sceni,
poseban je osjećaj. "Dama u crnom", pored 82 ljeta,
oduševljava mase. Upravo se vratia sa europske turneje, pa pariškoj
publici predstavila svoj novi album, rječitog naziva 'Svega se
sjećam/Je me souviens de tout'. Ostvarenje je, najprije, savršena
potvrda neobično plodne, 60 godišnje karijere slavne šansonjerke i
glumice, izazov vremenu koje je odavno stavila na vlastitu stranu, i
dokaz neprolazne nadarenosti, spojene s ogromnom voljom.
Intrepretiranjem kompozicija Jacquesa Brela ili Jeana-Claude Carrière, uz glazbu svog životnog suputnika, Gérada Jouannesta, koji je prati na svim nastupima, magistralno svirajuci klavir, isto kao i virtouz na harmonici Jean-Louis Matinier, zatim Gainsbourga, Ferréa ili Maxima Le Forestier, također, te mladih autora poput Olivie Ruiz, Mosseca, Abd Al Malika, Valérie Véga ili Orly Chapa, umjetnica je jos jednom potvrdila svoju svestranost. Odjevena u dugu, crnu plisanu haljinu, uzdignuta na visoke sandale sa platformom, boje srebra ili bolje rečeno Mjeseca, podsjetila je prisutne na sve postignute uspjehe, kojih nije malo. Nakon nadahnutog koncerta, uspjela sam razgovarati sa velikom umjetnicom, pod svjetlom reflektora, dok su nas snimali kamermani brojnih televizija, iz cijelog svijeta. Šaptale smo jedna drugoj na uho, ne zeleći da drugi čuju o čemu govorimo. Juliette Greco je stavila svoju ruku na moju, objasnjavajući:
Vi ste gospođo Greco, simbol neponovljene pariške "boeme" i vremena što se i danas slavi. O vama su snimljeni filmovi, tv serije, napisane knjige... Je li teško nositi obilježja prošlosti? "Nikako. O tome ne mislim, idem naprijed. Kao u pjesmi mlade Marie Nimier, koju sam uvrstila u zadnji album "Nikada nisam bila nadarena za proslost, volim kada se sve mijenja"! Ne znači da sam to vrijeme zaboravila, sačuvala sam mnostvo dragih uspomena na osobe koje sam poznavala, cijenila i voljela. Neke ugođaje ponekad osjetim kada se noću probudim, idući u kuhinju, popiti čašu vode. Svjesna sam da je upravo prošlost ta koja mi pomaže napuniti dvorane u kojima nastupam. Moja je bila posebna i jako bogata. Možda zato sto sam se uvijek nastojala usavršavati, naučiti više, uraditi bolje. Oni koji su me okruživali su me pravilno razumijeli i pomagali mi. Imala sam sreću susresti prave osobe, divnih osobina i prijateljskih namjera. Posao koji sam odabrala zahtijeva hrabrost i beskrajno povjerenje u sebe. Najvažnije je raditi, te sam uvijek spremna za novi i savršeniji početak, možda drugačiji, hoću reći bolji. Tek nakon toga treba računati na nadarenost. U djetinstvu sam pohađala satove baleta u pariškoj Opéri sa osmjesima, i kada mi nije stalo do njih. Ali, sretna sam jer nastavljam pjevati, već imam planove za slijedeci album"!
Izvoditi francusku šansonu nije svima ostvarivo, kakva je vaša tehnika? "Nemam je. Uvijek pjevam "srcem medju zvijezdama". Učila sam glumu ali ne i pjevanje, iako sam pohađala nekoliko tečajeva iz želje za poboljšanjem osobnih nastupa. Izgleda da još uvijek posjedujem neku naročitu magičnost koju ne primjećujem. Šta sve neće reći i napisati nekakvi stručnjaci ili kritičari koje posebno ne uvažavam. Slažem se da ocjenjuju operske dive, samo ja pjevam jednostavnije melodije. Istina, uvijek sam nastojala izvoditi kvalitetne tekstove i imati odličnu glazbenu pratnju. Publika voli kada joj se izvode djela knjizevnika ili velikih, uglavnom, poznatih kompozitora. Tako je sigurna i, osjeća da se o njoj brinemo".
Smatrate li da ova vrsta muzike odumire? "Ne, ona se pretvara, evoluira. Razumljivo da mladi, preuzimajući melodije koje sam učinila poznatim i slavnim, stvaraju drugačije aranžmane, interpretiraju ih na svoj, osobit način. Francuske šansone postoje dva stoljeca, nestanak ili odumiranje nisu mogući. Koliko ih je prevedeno na druge jezike? Beskrajno, mnogo! Čula sam da se i u Zagrebu odrzava Festival francuske šansone ili nadahnut njom! Dakle, ima utvrđenu i osiguranu budućnost. Nije važno što se izvodi na drugim jezicima. Nekim ovdašnjim zlobnicima to smeta. A upravo je u tome njezina jačina i svestranost. Stil, ako se tako moze nazvati, potiče od nas, ali su ga drugi prihvatili, razumijeli pa ga šire, sa velikim umijećem i talentom". O vlastitim planovima, umjetnica nije htjela mnogo govoriti. Svakako da postoje, ali ih ostvaruje, dan po dan. Živi u sadasnjosti. Što, nanovo, Čini na najbolji mogući način. Juliette Greco je uspjela sve, čak i ostati vitka u devetom desteljeću postojanja.
Juliette Greco se prvi put predstavila publici 1949. godine, 22. dana mjeseca lipnja, prilikom otvaranja slavnog pariškog restaurana 'Toro na krovu /Boeuf sur le Toit'. Odpjevala je tri kompozicije slavnog Josepha Kosme, autora glazbe iz filmova, još poznatijeg Marcela Carné, koje joj je posebno ostvario, po izboru tekstova Jean-Paul Sartrea. Svima je bila poznata strast velikog književnika, prema prelijepoj Korzikanki, čija je majka poticala iz Bordeaux-a. Juliette Greco je tada imala dugu kosu, predivan stas i prefinjen lik, očuvane i do danas. Zahvaljujući baletu, koji je dugo upražnjavala u pariškoj Opéri ali i vojničkom odgoju majke, aktivne pripadnice francuskog pokreta Otopra, koju Gestapo hapsi 1943 godine. Juliette i sestra Charlotte, ostale su kod djeda i bake. Otac je odavno naseljen na Azurnoj obali i živi vlastiti zivot. Djevojčicu također zatvaraju Nijemci ali je izbjegla deportaciju, radi mladosti. Nakon rata odlazi na jug Francuske, jer je i rođena u Montpellieru. Polovicom 40ih godina je nanovo u Gradu svjetlosti, gdje više nikoga ne pozna. Stanuje kod svoje nekadasnje profesorice, glumice Hélène Duc. Tako otkriva teatar i dramsku umjetnost, koji je osvajaju. Uzima lekcije glume i statira u Francuskoj komediji. Slobodno vrijeme provodi na Lijevoj obali Seine, otkrivajuci cari Saint-Gérmain-des-Prés i snažan intelektualni život, koji buja u Latinskoj četvrti. Dobila je i političku naobrazbu, zahvaljujući "Mladim komunistima", sa kojim se družila izvjesno vrijeme. Majka i setra su oslobođene 1945. godine, pa su živjele u oblasti Dordogne. Za to vrijeme, Juliette pleše u jazz klubovima ili cabaréima. Diskutira u kafanama, stanuje u hotelima, izdrzavajući se malim poslovima. Brzo je uočavaju Sartre i Albert Camus, pa je prihvaćaju u njihov krug. Mlada žena dobiva nekoliko teatarskih uloga i vodi radio emisiju posvećenu poeziji.
Nekolicina prijatelja je ubjeđuju u neobičnu melodičnost i dopadljivost glasa, pa je propjevala 1949 godine. "Boeuf sur le Toit" je mjesto, posvećeno poeziji i muzici. Najpoznatiji pisci i pjesnici pišu i stvaraju melodije, koje Greco izvodi na poseban, samo njoj svojstven način. Od početka je posjedovala raskošan repertoar jer su za nju komponirali Prévert: "Mrtvo lisce", Raymond Queneau: "Ako sebi umisljas" ili Jules Lafforgue: "Vjecna zenstvenost". Umjetnica se izdvojila nametnuvši ležeran ali upečatljiv stil izvođenja: istovremeno čulan i ozbiljan. Iste 1949. godine, Jean Cocteau joj poklanja predivnu ulogu, u filmu 'Orfej/Orphée'. Uprkos originalnosti i već potvrđenoj nadarenosti, upotpunjenoj intelektualnošću i književnim stilom, Juliette Greco još nije poznata širokoj publici, koja radije slusa Edith Piaf.
Svjetska slava Musa Lijeve obale Seine, pocetkom 60ih godina prošslog vijeka, snima prvu ploču zanimljivog naziva : "Takva sam, kakva jesam/Je suis, comme je suis'! Potpisali su je Jacques Prévert i Joseph Kosma. Naziv postaje, umjetničino geslo. Prije nego što se predstavila francuskoj publici, viđena je u Brazilu pa u SAD-u, gdje je postigla nezapamćen uspjeh u reviji "April in Paris". Nakon toga, Francuzi ponosni na njihovu nadarenu djevojku, priređuju joj ovacije u Olympiji, 1954. godine. Tu dobiva nagradu SACEM-a "Grand Prix", za izvodjenje pjesme "Mrzim nedjelju" autora Florence Véran i Charlesa Aznavoura. Napokon, Juliette Greco, susreće i budućeg supruga, glumca Philippe Lemarie na snimanju filma Jean-Pierre Melvillea "Kad pročitaš ovo pismo". Nakon rođenja kćerke Laurence-Marie, rastavljaju se 1958 godine. Odsada slavna i poznata, Juliette Greco, nastavlja mnoštvo aktivnosti. Nanovo je u New Yorku gdje oduševljava izvođenjem najpoznatijih pjesama čuvenih francuskih autora i glazbenika. Pozvana je i u Hollywood, pa snima sa redateljima svjetskog glasa: Henrijem Kingom, Johnom Hustonom i Orsonom Wellesom. Moćni producent Daryl Zanuck se ludo zaljubljuje u poželjnu Francuskinju. Postaju nerazdvojni. Međutim, Juliette ima drugačije ambicije od skromnog poziva supruge prezaposlenog producenta. Vraća se u Paris i susreće mladog Serge Gainsbourga, koji svojom neograničenom nadarenosti ubrzo revolucionira francusku šansonu. Postaje njezin kompozitor pa je dugo izvodila mnoštvo samo njoj posvećenih šansona i naročito čuvenu "La Javanaise". Juliette Greco se tako nakon filmskih voda posvetila francuskoj pjesmi. Postigla je ogroman uspjeh suradjujući i sa Guy Béartom, koji joj 1960. stvara predivnu kompoziciju 'Nema vise proslosti/Il n'y a plus d'après'. Godinu kasnije osvaja publiku, melodijom Léa Ferré 'Lijepa djevojka/Jolie Môme'. Predstavila se i u slavnom music-hallu "Bobino", nanovo popraćena frentičnim usklicima. Dvije godine kasnije, ponovo nastupa u "Olympiji". Kao junakinja TV serije 'Belphégor', nazvane po slavnom fantomu iz muzeja Louvre, posvuda doživljava izraze obožavanja i odobravanja slijedbenika. Pod prevelikim stresom, pokušava se ubiti. Brzo se oporavlja i na kraju ljeta, postaje supruga glumca Michela Piccoli. Slijedeće 1966. je na sceni pariškog Nacionalnog teatra, zajedno sa Georgesom Brassensom, kojega je jako cijenila i voljela. Vec je u 50 godinama, interpretirala njegovu "Sansonu za Auvergnata", dok je 1967 u svoj repertoar uvrstila i "Pjesmu starih ljubavnika", nezaboravnog Brela. Iste godine pjeva pred 60 000 Berlinčana, ostvarujući neponovljeno raskošne, međunarodne turneje. Svi obožavaju njezine recitale, eleganciju, neposrednost. Uvijek obučena u crno, pjeva ispred crvene zavjese, sa mnogo zanosa i iskrenosti. Na otvaranju pariskog Gradskog teatra, odpjevala je predivnu kompoziciju, što je uz zabavan komentar izvela i za predstavljanja novog CD-a, naslovljenu "Skinite me". Zahvaljujući ispoljavanju rafinirane čulnosti i vlastite misterioznosti, dospjela je na naslovnice brojnih časopisa te 1968 godine. Pocetkom 70ih godina 20 stoljećs, Greco napušta producentsku kuću "Philips", pa prelazi u "Barclay". Prije suradnje sa "Polygramom", potpisuje ugovore sa brojnim labelima. Nestalnost pokazuje kako joj je u tom periodu karijera, manje značajna. Pjevala je u Gradskom teatru 1975. godine, objavivši album nekoliko mjeseci kasnije. Mnoštvo naslova je potpisao Brelov suradnik Gérard Jouannest, odsada umjetničin povlasteni, kompozitor i pijanist.
Politička angažiranost Kada je mogla, Juliette Greco, je nastojala upotrijebiti vlastitu popularnost i slavu, za pomoć ugnjetavanim i napadnutim osobama. Na recitalu u Santiago de Chileu, za vrijeme vladavine omraženog generala Pinocheta, stupala je po sceni, pjevajući revolucionarne pjesme. Publika je nije slijedila, niti je smjela pljeskati, što hrabru šanjsonjerku nimalo nije obeshrabrilo. Bila je ponosna na ispoljeni prkos i svima pokazani otpor. Neko vrijeme je u sjeni, ali nanovo je pod svjetlima reflektora zahvaljujući svojoj autobiografiji, naslovljenoj "Jujube". U jesen 1983., vraća se na parišku scenu, nastupom u "Cardinovom prostoru". Događaj je upotpunjem i izlaskom novog albuma "Greco 83". Ostvarenje je naseljeno poznatim tekstovima Borisa Viana, Jeana Ferrata, Georgesa Coulongesa, Pierrea Seghersa ili Claudea Lemesla. Muziku je komponirao njen najdrazi pianist, Jouannest. Odsutna iz Francuske, umjetnica nastupa na četiri strane svijeta. Godine 1988. je u Parizu, gdje se predstavlja u "Café de la Danse". Slijedeće 1989, postaje zakonita supruga svog kompozitora. Devedesete godine su označile umjetičin povratak na galske pozornice. Nastupa u "Olympiji", zatim poznatoj manifestaciji "Proljeće u Bourgesu", gdje nakon četvrte kompozicije pada u nesvijest. Godinu kasnije, na istom Festivalu, mnoštvo kolega joj priređuje predivan "hommage". Otpornija nego što izgleda, uporna Greco, 1993. godine objavljuje novi album, "Juliette". Sve melodije su nove i ostvarene od strane mladih, nadarenih glazbenika. Zato njeni albumi prelaze sve mode, elegantno trajući. Nakon koncerta u "Olympiji", odlazi u Japan, gdje je obožavaju. Dugo nastupa i u Belgiji. Pet godina kasnije upriličava nezaboravan koncert angažiranih melodija, na poznatom Festivalu fotografije u južnogalskom gradu Arlesu. Na jesen 1998. godine nanovo objavljuje album, koji je nazvala 'Ljetni dan i nekoliko noci/Un jour d'été et quelques nuits'. Tekstove je sročio čuveni scenarist i književnik, Jean- Claude Carrière, dok je muziku potpisao njezin suprug. Pozvana u Montauban, kao počasna gošća "Festivala aktualne muzike", umjetnica dobija izraze zahvalnosti i podrške. Godinu kasnije pjeva u pariškom "Teatru Europe". Ministrica kulture, Catherine Trautmann joj uručuje drzavni Orden za zasluge. Dva dana kasnije, Juliette Greco je u New Yorku, kao uzvanica Francuske "Alliance". Njezini koncerti oduševljavaju. Treći milenij započinje međunarodnim nastupima u Francuskoj, Švicarskoj, Njemačkoj. Pjeva u Lisabonu i Oslu. Istog ljeta je pogađa prvi srčani udar, u rodnom Montpellieru. Oporavlja se i odlazi na kanadsku turneju.
Volite se jedni i drugi ili izčeznite!
Zadnjeg mjeseca 2006. godine, izašao je u prodaju, poseban opus Juliette Greco, nazvan 'Vrijeme jedne pjesme/Le temps d'une chanson'. Radilo se o naslovima, ne specijalno njoj posvecenih, nego onima koje voli slušati i izvoditi među prijateljima. Magistralno urađeno djelo, dopalo se stručnjacima i kritičarima, pa je umjetnica dobila kip "Pobjede" u pariškom teatru "Chêtelet". Priznanje joj je uručeno kao potvrda za značajno mjesto u svijetu glazbe, koje dugo zauzima, sa mnogo gracioznoisti i nadarenosti. Pred Novu Godinu, šanjsonjerka pjeva u čuvenoj, koncertnoj dvorani "Pleyel" gdje nastupaju isključivo muzičari klasičnih ostvarenja. Prošle godine, Greco je učestvovala u snimanju albuma "Dante" Abd Al Malika, prekrasnom melodijom "Romeo i Julija". Pošto se uvijek slagala sa mladima, u svoj novi album "Sjećam se svega" dragovoljno je uvrstila, mnoštvo različitih kompozicija i stilova, koje joj je predložila nova generacija autora.
          
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
|||||||
