Advertisement

Lesbians on Ecstasy
Ponedjeljak, 30 Listopad 2006
Image2. lipnja 2006. u Ksetu je nastupio kanadski band Lesbians on Ecstasy. Prije odličnog koncerta, a nakon probe, postavile smo im neka pitanja. U kombiju.

Q: Upravo ste se vratili s koncerta u Ljubljani, kako vam je bilo? A: Bilo je drukčije nego što smo zamišljali. Dugo vremena smo pokušavali bukirati koncert u Ljubljani s organizatorima festivala „Mesto Žensk“, a jedini dan koji su imali slobodan je bio 1 lipnja, u isto vrijeme kad je i neki veliki muzički festival. Zbog toga su nam svi klubovi govorili 'ne ne ne, nemojte imati koncert na taj dan, neće vam nitko doći'.
Zato smo očekivali jako malo ljudi, no mjesto je bilo prilično krcato, a publika je bila dosta miješana; mnogo cura, dečki, muškaraca, žena, malenih pasa..(smijeh). Zapravo je bilo cool, publika je dosta reagirala na žešće pjesme, no to nas zapravo nije jako iznenadilo… Vikali su 'više rocka!'.

Q: Je li vam ovo prva turneja po Europi?

A: Da, prva samostalna. Prvi puta smo imali turneju s Le Tigre, no s njima smo imali možda 6-7 koncerata od 19, tako da smo dosta nastupa bukirali sami.

Q: Tko može popiti više piva, vi ili Le Tigre?

A: Šalite se? Mi ih pospremimo pod stol svaki put, nema tu uopće konkurencije. Znali smo nastradati jer bi im ukrali sve pivo. Kad ga ne bi popili! Zato bi ga mi ukrali, no ponekad bi ga ipak htjeli, a mi bi ga svejedno ukrali. Ali zato one uvijek mogu nabaviti još jer su one Le Tigre!

Q: Je li istina da se Le Tigre razilaze?

A: Da, na žalost, mislim da će uskoro ići službena objava. JD sad ima samostalni projekt i ide na turneju s Peaches, a Kathleen Hanna se odlučila malo odmarati, prvi put u 5 godina.

Q: S kim ste surađivali na zadnjem albumu?

A: Radili smo s Tracy and the Plastics na remiks albumu, a s Chicks on Speed za kompilaciju koja još nije izašla. Bit će to kompilacija na dva CDa, imenom 'Girl Monster' na kojoj će biti bendovi s curama i drugi zanimljivi bendovi, a bit će i jedna naša pjesma. Tracy and the Plastics su radili remiks za album koji nam je upravo izašao, 'Giggles in the Dark'. A i Le Tigre su tamo, iako smo im ukrali svu pivu!

Q: Je li se zato hihoćete u mraku?

A: Hihoćemo se zbog mnogo stvari, zapravo se stalno hihoćemo.

Q: Kako ste sve upoznale?

A: Neke od nas su se malo znale već od prije, ali Bernie i Lynne su bile te koje su osnovale bend. Mi se znamo preko zamršene mreže lezbijskih veza i poznanstva.

ImageQ: Zašto dakle obrađujete pjesme lezbijski poput Melisse Etheridge, KD Lang, itd?

A: Zašto ne? To je jedna zabavna ideja i zabavno se s poigravati njome. Postoji mnogo razloga, a ovisno o raspoloženju ću reći nešto drugo svaki put kada me to pitaju. Mislim da postoji mnogo različitih načina za pravljenje muzike, a ovo je jednostavno ono što smo mi izabrali. To je materijal s kojim smo odlučili raditi, iz različitih razloga za različite pjesme. Neke pjesme volimo i želimo ih preraditi, a neke mrzimo i želimo se s njima zezati. Zanimljivo je raditi s nekom vrstom povijesnog lezbijskog materijala i vidjeti kako ga možemo uklopiti u moderniji, suvremeniji zvuk.

Q: Ima li vaša glazba poruku, jeste li angažirani?

A: To je zanimljivo pitanje, jer postoji mnogo načina na koji je ono što radimo angažirano za različite ljude. Ne znam kako je to za ljude koji nas gledaju i percipiraju, no znam kako je to iz naše perspektive, Npr, dođemo ovdje obaviti tonsku probu, a vidjele ste same – je li bilo ijedne cure, igdje?? To je naš život. A budući da je naše svakodnevno životno iskustvo biti u bendu s četiri cure, četiri lezbijke, četvero osoba koje putuju okolo, to je angažirano samo po sebi.
To što zauzimao taj neki prostor, radimo s tehnologijom, radimo same svoju muziku, stvaramo prostor gdje ljudi mogu doći nas vidjeti, jednostavno što postojimo u tom svijetu. Jer to nije jako uobičajeno. Stvarno je ludo dok počnete živjeti taj život i shvatite da cure gotovo nigdje ne postoje. Čudno vam je to, pitate se – pa gdje su te cure? Rad s rasvjetom, tehnika zvuka – sve to nije tako teško, a jako rijetko kada vidite curu da radi te stvari. U Njemačkoj smo ih vidjeli par, bilo je to uvijek u nekom ljevičarskom skvotu, gdje su žene uključene.

Q: Je li to bilo na Ladyfestu?

A: Da, svirali smo na Ladyfestu u Frankfurtu, ali nju su doveli iz Zuricha. Imali su žensku tehničarku zvuka, a budući da imaju praksu da žene rade sve poslove, uvezli su je iz Zuricha jer tamo nisu mogli naći nijednu.
Nekad nam ljudi znaju doći i reći ' hej, kupila sam elektronički bubanj od kad sam vas vidjela na koncertu i sada sviram…' Tako na neki način samim tim što radimo otvaramo prostore za žene da rade takve stvari.

Q: Jeste li kada svirali na nekom mjestu gdje ste imali problema s imenom benda?

A: Baš i ne. Jedino mjesto gdje imamo problema s nazivom benda je kada prelazimo granicu iz Kanade u SAD. To je noćna mora. Jako su strogi s drogama i stvarima tako da ni ne koristimo svoj puni naziv kad prelazimo granicu, koristimo inicijale L.O.E. Ako je ikad bilo problema nitko nam to nije izrekao u lice.

Q: Jeste li voljne svirati na mjestima koje nisu tako otvorene prema queeru?

A : Da, svirale smo svugdje. Zanimljivo, jedna od najgorih situacija koje smo imale je bila kad smo nedavno svirali u našem rodnom Montrealu. Bili su nas bili pozvali da sviramo na jako velikom, profesionalnom mjestu, 'Club Soda', se zove. A tehničari su bili totalni kreteni! Bili su stvarno zlobni, čuli smo jednog tehničara kako govori prijatelju 'moraš samo znati brojati do četiri da bi mogao raditi ovu vrstu muzike', i dečko je otišao doma na pola koncerta, a mi smo imali problema s zvukom! Bio je jako bezobrazan, i nije obavio svoj posao kako treba, dok smo mi obavile svoj posao jako dobro. Nekad znamo dobiti takav stav od ljudi koji pročitaju naziv našeg benda i odmah znaju što smo; bez da su ikad nas slušali, razmislili malo, uzeli si vremena..
Ne znam koliko smo puta čuli nešto poput 'Došao sam, nisam znao što očekivati, a vi ste me zbilja iznenadili, bili ste stvarno jako jako super. I onda vele, 'ALI OZBILJNO!!'.
Mislim da imamo jako pozitivnu energiju tako dok nas ljudi slušaju jako je teško se nabrijati na neku homofobnu ljutnju. Npr., ovo izgleda kao jako strejt mjesto, ali svi su jako ljubazni, znaju tko smo i nitko se ne ponaša čudno.

Q: Što sada slušate?

A: Slušamo ludi europski radio!! Slušamo mnogo različite muzike, a i dobivamo puno muzike od bendova s kojima sviramo, koje znamo, no to zna postati naporno nakon nekog vremena, jer je sve to nabrijana party muzika.
Slušamo jako puno muzike s Baltimorske klupske scene, muzike za mrdanje guze koja je sad jako popularna u Americi, npr. DJ Rod Lee. Kad sam doma slušam npr. Jerk With a Bomb, Slacker…Ima jako puno dobre mjuze vani i teško je sve to i pohvatati.
U Montrealu ima jako dobrih bendova kao što su the The Silver Mount Zion and the Tra La La Band, Les Georges Leningrad... The Hidden Cameras su jedan od naših omiljenih bendova i prijatelja; imaju jednog frajera koji komponira pjesme, a 10 ih je na pozornici, to je cijeli orkestar s prekrasnim žičanim dionicama i jako gej riječima. Sad su trenutno na europskoj turneji i sviraju uskoro u Beču.

Q: Koliko ste još na turneji po Europi?

A: Još pet dana. Ovo nam je 40-i dan turneje, imamo još dva koncerta u Austriji i onda idemo u Grčku. Dobro nam ide, nitko nije grozno bolestan ili tako nešto.

Q: Imate li kada problema s grupijima?

A: Imamo različita imena za neke fanove. Npr. Imamo „Zlu fanicu“, „Über fanicu“ , i „Ludu fanicu“. Neki ljudi naprosto imaju različiti odnos s bendom i trebaju više nego im možemo dati. „Zla fanica“ nas je gledala u nekoliko gradova i onda smo je čuli kako govori prijateljici 'ma one stvarno ne sviraju, to je sve s CD-a'. Ona bi dolazila na sve koncerte i onda visila okolo i govorila nam ružne stvari; jasno htjela je privući našu pozornost. Zatim smo imali Über fanicu koja bi dolazila na sve koncerte i donosila nam poklone i bila jako dobra. Na ovoj turneju smo sreli dosta izravne cure u Stockholmu. Slijedile su nas i jako izravno su nam dale do znanja što žele od nas.

Q: Što je s tim imenom Lesbians on Ecstasy? Postoje još Chicks on Speed, Dykes on Crack… Gdje je tu pivo?

A: (Smijeh). Samo smo se šalile. Nemamo više vremena za ecstasy ili droge bilo koje vrste. Osim za hašššš. Nikad se ne drogiramo na turneji i ne želimo prelaziti granicu s drogama, a ni ne dopuštamo bilo kakve droge u kombiju. Samo smo se šalili s imenom, izvukle smo ga iz šešira. U stvari, naš koncept je – te lezbijke čije pjesme obrađujemo, ako bi one bile na ekstaziju, kako bi zvučale… Znači one su te, nismo mi. Da, mi nismo ni lezbijke. (Smijeh)

Linkovi:
http://cdn.scratchrecords.com/pages.cfm?ID=139 (Jerk With a Bomb)
http://www.tra-la-la-band.com/ (The Silver Mount Zion and the Tra La La Band)
http://www.lesgeorgesleningrad.org/ (Les Georges Leningrad)
http://www.pitchforkmedia.com/record-reviews/l/lee_rod/vol-5-the-official.shtml (Rod Lee)
http://www.thehiddencameras.com/ (The Hidden Cameras)
http://lezziesonx.com/ (The Lesbians on Ecstasy)

Pričale sa Lezziesima  Carla Ferreri i Vlasta Vučenik
Transkript i prijevod: Vlasta Vučenik


Digg!Reddit!Del.icio.us!Google!Netscape!Technorati!StumbleUpon!Newsvine!Furl!Ma.gnolia!Free social bookmarking plugins and extensions for Joomla! websites! title=
Komentari
Dodaj Novi
Komentiraj
Ime:
Email:
 
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
Prilagođeno pretraživanje

?

| Powered by Joomla and NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2012 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)