Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Marija Andrijašević: Nikad uzet nešto osrednje
Petak, 16 Veljača 2007
Image
Intervju sa Marijom Andrijašević, dobitnicom nagrade Goran 2007 za mlade pjesnike. 'Pitanja' su citati iz Marijine poezije, na koje je ona dala odgovore/asocijacije. Pa uživajte...
volim ljude koji su drugačiji. ne ono lijepi-ružni drugačiji, ne na nikakvoj fizičko-estetskoj osnovi niti na psihološkoj, ili ovakve primjerke kao ja, koji imaju nekakvu odgojnu retardaciju, nego ljude koji će te sasvim fino u svakom trenutku podsjetit da si dobar i poseban. i to zbog njih. ljudi zbog kojih nekad ne izgledamo k'o neonke nego k'o svjetla lunaparka.

pričaj mi o sebi, kaže. ne želim prazne priče, ne želim romane, ne želim drame, budi jednostavna. spavam u sobi roza boje s žutim plafonom i narančastim lusterom. većina mojih tenisica su crvene. i ne znam zašto je to tako. hranim se pizdarijama iz konzervi iako znam kuhat i svako petnaest dana završim na fizičkom odvikavanju od cigareta. utorkom gledam housea, neka sam pročitala šta će se sve dešavat, al' tu deformaciju skupih od sapunica, koje su mi isto ponekad hajlajt dana. pali me španjolski i brada kod muškarca. lijepe žene. lijepe ženske sise. nokti. uredno žensko. naušnice. šalovi. šminke. filmovi i intelektualno koćekomebolje, mada mi je intelekt zaribao nepovratno. tako da sam ja jedno zadovoljno žensko, očigledno. naporna i iritantna provjereno, puno pričam jer jezikom pravim prostora. imam vreću u potkrovlju pa je znam prebit, a evo, sad si kupujem biciklu neka ne znam vozit istu, al' da će bit neka skupa, bit će. a možda si napokon kupim i mikrovalnu da poboljšam okus konzervi il' zaskočim samu sebe u mikrovaloriziranju svega i svačega. hipohondar o kakvima se ne snimaju filmovi, zadnje ozljede: uklještenje meniskusa (marijina verzija: izlizala ti se hrskavica, sad će ti je izvadit!), umišljeno uklještenje drugog meniskusa (marijina verzija: pa jebote, ovo je prenosivo!). nikad neću bit jednostavna. bez priča, romana, drama... jer jedem bananu žlicom, a mandarinama, ako ih hoću voljet i pojest, moram skinit i onu bijelu opnu. brza. brza. brza i nepromišljena. paničar. al' lijepo mi je. a onda mi nije. sretna sam pa ću bit sretna. sva neka unedogled.

marija, zašto si pisala ono što si pisala?
vjerojatno nije bio lijep dan. ili se nešto dešavalo, a sramotno je bilo pjesma. možda su taj dan mirisali kolači od čokolade pa me to podsjetilo na svašta. il' je neko reko da bit će dobro, a baš sam mogla skužit da laže. ustvari sam ja ponekad jako usamljen čovjek, djevojka, žena, štaliveć, i onda bih se družila pa eto, povadim sve te umrle il' zaboravljene ljude iz nekog ormara il' kutije cipela, odakle god da odluče doć. onda mi dugo razgovaramo i interveniramo u naše svjetove. a možda sam samo htjela da imam nešto nerazumljivo lijepo od svih tih ružnih okolnosti. ili sam htjela reći sve ono što nisam mogla kad se zapravo dešavalo. mislim da svi vrtimo unatrag hrpetine filmova u vlastitim glavama, samo eto, ja na te filmove hipersenzibiliram, većinom bez selekcije, komuniciram s njima i vodim bilješke o viđenom. da. vjerojatno nije bio lijep dan.


najbolje pjesme ikad one su u kojima se spominje london.
wilder je kriv i sherlock, predivan filmić, malo remek djelo privatnog života. pa kad stoji iza grobnice s watsonom i lijepom djevom u nevolji i veli u stilu kako njegov mozak ima neograničen kapacitet za hrpetinu beskorisnih informacija. dickensove ekranizacije u klešu s dva meni draga debela: hitchcock i robbie coltrane. ovaj drugi ne zato jer je povremena potterova dadilja. uglavnom, bit ću sigurna na ljeto, kad se vratim s reading festa. onda me možeš ponovo zeznut s ovako nekom pretencioznom, vlastitom mi tvrdnjom. dobra.

Ja bih isto tebe. Ja bih isto tebe, da se razumije, jebala do besvijesti.
zna on to.


Gradacija je – povući dim, još jedan dim, još dva dima, još tri dima, još pet sati čekanja do Zagreba, još šest poljubaca do jebačine, još sedam godina patnje, još osam razbijenih ogledala, još devet života i deset prava na sve ispočetka.
izgrebat se da dobiješ ono šta hoćeš. do kosti. nikad uzet nešto osrednje. ili je ili nije. bit će ili neće. jedino tako živit baš ono iskreno. izvuć se svaki put kad je loše. odvikavat se od cigareta i opet se navikavat na njih. ne zato jer ne možeš prestat nego zato jer voliš započinjat. smijat se puno svemu i svemu unatoč. bit optimist neki glupi, svačija budala, al' svoja sreća. zadovoljan čovjek. nikada ništa ne uzeti šta nisi zaslužio. bit voljen. skuhat ručak drugima jer kad vidiš druge da jedu si sretan, a ne znaš zašto. slušat, gledat, događat se. baš ono zapravo. uvijek odlazit negdje i znat da ćeš tamo bit neki novi ti. probat sve i nikad se ne bojat ničeg. ni mraka. naučit razvit nasilje u sebi. bit agresivan kad hoćeš nešto i redovito ić glavom kroz zid. inače nije zabavno. učit tuđu djecu proste riječi i navečer kad odeš u krevet znat da vodiš jedan lijep i običan život. zaspat nakon šta treći put udahneš zrak na jastuku i reć mu laku noć. pa neka i nije tu. il' ne postoji. pa ako se već jednoga dana rastužiš da znaš, siguran u sebe, kako ćeš opet bit nasmijan.

Zbog tebe čovjek razvije ljubav prema pletenju.
I prokleta igla je zabavnija od tvog kurca.

šta me ne čini lezbačom. hoću reć, ljut čovjek čovjek sposoban svašta reć i napravit. doduše, još uvijek nisam naučila plest, mada mi se to čini ekstremno zabavnim.

Ja odbijam raditi na traci. Drugačije ću.
volim ljude koji su drugačiji. ne ono lijepi-ružni drugačiji, ne na nikakvoj fizičko-estetskoj osnovi niti na psihološkoj, ili ovakve primjerke kao ja, koji imaju nekakvu odgojnu retardaciju, nego ljude koji će te sasvim fino u svakom trenutku podsjetit da si dobar i poseban. i to zbog njih. ljudi zbog kojih nekad ne izgledamo k'o neonke nego k'o svjetla lunaparka. i koji imaju sramotno velike kolekcije filmove i muzike koje bi dijelili samo sa mnom. eto, to je lijepo i drugačije

Citatirala: Gabrijela Ivanov

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)