| Marija Andrijašević: Nikad uzet nešto osrednje |
| Petak, 16 Veljača 2007 | ||||||
 Intervju sa Marijom Andrijašević, dobitnicom nagrade Goran 2007 za mlade pjesnike. 'Pitanja' su citati iz Marijine poezije, na koje je ona dala odgovore/asocijacije. Pa uživajte... volim ljude koji su drugačiji. ne ono lijepi-ružni drugačiji, ne na nikakvoj fizičko-estetskoj osnovi niti na psihološkoj, ili ovakve primjerke kao ja, koji imaju nekakvu odgojnu retardaciju, nego ljude koji će te sasvim fino u svakom trenutku podsjetit da si dobar i poseban. i to zbog njih. ljudi zbog kojih nekad ne izgledamo k'o neonke nego k'o svjetla lunaparka.
pričaj mi o sebi, kaže. ne želim
prazne priče, ne želim romane, ne želim drame, budi jednostavna.
spavam u sobi roza boje s žutim
plafonom i narančastim lusterom. većina mojih tenisica su crvene. i
ne znam zašto je to tako. hranim se pizdarijama iz konzervi iako
znam kuhat i svako petnaest dana završim na fizičkom odvikavanju od
cigareta. utorkom gledam housea, neka sam pročitala šta će se sve
dešavat, al' tu deformaciju skupih od sapunica, koje su mi isto
ponekad hajlajt dana. pali me španjolski i brada kod muškarca.
lijepe žene. lijepe ženske sise. nokti. uredno žensko. naušnice.
šalovi. šminke. filmovi i intelektualno koćekomebolje, mada
mi je intelekt zaribao nepovratno. tako da sam ja jedno zadovoljno
žensko, očigledno. naporna i iritantna provjereno, puno pričam jer
jezikom pravim prostora. imam vreću u potkrovlju pa je znam prebit,
a evo, sad si kupujem biciklu neka ne znam vozit istu, al' da će bit
neka skupa, bit će. a možda si napokon kupim i mikrovalnu da
poboljšam okus konzervi il' zaskočim samu sebe u mikrovaloriziranju
svega i svačega. hipohondar o kakvima se ne snimaju filmovi, zadnje
ozljede: uklještenje meniskusa (marijina verzija: izlizala ti se
hrskavica, sad će ti je izvadit!), umišljeno uklještenje drugog
meniskusa (marijina verzija: pa jebote, ovo je prenosivo!). nikad
neću bit jednostavna. bez priča, romana, drama... jer jedem bananu
žlicom, a mandarinama, ako ih hoću voljet i pojest, moram skinit i
onu bijelu opnu. brza. brza. brza i nepromišljena. paničar. al'
lijepo mi je. a onda mi nije. sretna sam pa ću bit sretna. sva neka
unedogled.
marija, zašto si pisala ono što si
pisala? najbolje pjesme ikad one su u kojima se spominje london. wilder je kriv i sherlock, predivan filmić, malo remek djelo privatnog života. pa kad stoji iza grobnice s watsonom i lijepom djevom u nevolji i veli u stilu kako njegov mozak ima neograničen kapacitet za hrpetinu beskorisnih informacija. dickensove ekranizacije u klešu s dva meni draga debela: hitchcock i robbie coltrane. ovaj drugi ne zato jer je povremena potterova dadilja. uglavnom, bit ću sigurna na ljeto, kad se vratim s reading festa. onda me možeš ponovo zeznut s ovako nekom pretencioznom, vlastitom mi tvrdnjom. dobra.
Ja bih isto tebe. Ja bih isto tebe,
da se razumije, jebala do besvijesti. Gradacija je – povući dim, još jedan dim, još dva dima, još tri dima, još pet sati čekanja do Zagreba, još šest poljubaca do jebačine, još sedam godina patnje, još osam razbijenih ogledala, još devet života i deset prava na sve ispočetka. izgrebat se da dobiješ ono šta hoćeš. do kosti. nikad uzet nešto osrednje. ili je ili nije. bit će ili neće. jedino tako živit baš ono iskreno. izvuć se svaki put kad je loše. odvikavat se od cigareta i opet se navikavat na njih. ne zato jer ne možeš prestat nego zato jer voliš započinjat. smijat se puno svemu i svemu unatoč. bit optimist neki glupi, svačija budala, al' svoja sreća. zadovoljan čovjek. nikada ništa ne uzeti šta nisi zaslužio. bit voljen. skuhat ručak drugima jer kad vidiš druge da jedu si sretan, a ne znaš zašto. slušat, gledat, događat se. baš ono zapravo. uvijek odlazit negdje i znat da ćeš tamo bit neki novi ti. probat sve i nikad se ne bojat ničeg. ni mraka. naučit razvit nasilje u sebi. bit agresivan kad hoćeš nešto i redovito ić glavom kroz zid. inače nije zabavno. učit tuđu djecu proste riječi i navečer kad odeš u krevet znat da vodiš jedan lijep i običan život. zaspat nakon šta treći put udahneš zrak na jastuku i reć mu laku noć. pa neka i nije tu. il' ne postoji. pa ako se već jednoga dana rastužiš da znaš, siguran u sebe, kako ćeš opet bit nasmijan.
Zbog tebe čovjek razvije ljubav
prema pletenju.
Ja odbijam raditi na traci.
Drugačije ću. Citatirala: Gabrijela Ivanov           
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
