Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost
Online prijava umjetnice

Slavica Motušić: Zašto se ljudi žele utopiti u masi?
Srijeda, 21 Veljača 2007
ImageKada si prvi put nešto od odjeće sama sašila, što je to bilo?
Počela sam šivati s nekih sedam-osam godina. Ne sjećam se točno komadića odjeće kojeg sam sašila, ali sigurna sam da je to bilo za Barbie, i to na staroj Singerici na nožni pogon. Bila sam jako ponosna kad sam u drugom razredu osnovne škole dobila od bake i dide na poklon novu šivaću mašinu, tada zvijer Ružu step, nakon čega sam počela zarađivati svoj džeparac šivajući kompletiće za Barbie i prodavajući ih u jednom dječjem butiku.
Odijevaš li obitelj?
U posljednje vrijeme da, zbog čega sam ponosna. Nema mi ništa draže nego kad svi četvero (muž, kćerka, sin i ja) izlazimo iz stana i ja shvatim da je sve na nama mojih ruku djelo.

Kada si shvatila da je moda/kreiranje odjeće tvoj poziv?
Otkako znam za sebe, svjesna sam da je dizajniranje moj život, a često kažem da je taj posao zapravo odabrao mene, a ne ja njega.

Kako se odijevaju Hrvati?
Otkad se intezivnije bavim ovim poslom sve sam više razočarana gledajući uniformiranost na ulicama. Ne mogu shvatiti da se tako velik broj ljudi želi utopiti u masi, odnosno, biti nevidljiv.

Grad s najukusnije odjevenima u Hrvatskoj, po tvome mišljenju?
Kako sam često na relaciji Zadar-Zagreb mogu samo usporediti ova dva grada, ali sigurno je da se Zadrani odijevaju mnogo bolje od Zagrepčana.

Tvoj najdraži odjevni predmet?
Košulja. Ovo je vjerojatno neka vlastita osveta podsvijesti, jer se jasno sjećam sebe otprije desetak do petnaestak godina, kada sam kategorički tvdila da neći imati niti jednu košulju, a moj muž pogotovo, jer je strašno koliko se truda i muke mora uložiti za peglanje samo jedne košulje.

Nakit, cipele - što kombiniraš s odjećom?
Što se nakita tiče, tu bih sama sebi sad mogla skočiti u usta jer jako volim izrađivati nakit, posebno nakon što sam završila tečaj izrade srebrnoga nakita, pa su mi se horizonti priširili, ali ga teško i gotovo nikada ne nosim. Volim prstenje i to muške pečatnjake, a jedan srebrni ženski pečatnjak ne skidam s ruke. On paše uz sve moje odjevne kombinacije pa ga nema smisla skidati. A cipele volim kao i svaka žena. Nikad ih nema dovoljno. Ono što me apsolutno dijeli od 99% žena na svijetu jest da ne volim nositi torbe. Užasavam se velikih torbi, iako mi znaju biti prelijepe, i na drugome bih ih taj čas ukomponirala. Ne volim ih iz jednoga nepraktičnog razloga, a taj je da mi svaki put kad uzmem torbu prijeti nošenje cijelog stana sa sobom. Ako imam torbu, za mene to znači da mogu ponijeti puno “potrebnih” stvari, koje kad krenem obilaziti po gradu vise kao utezi na mojem ramenu i izravna su prijetnja mojoj kičmi, tako da se sve više odupirem tome zdravim razumom, pa na izlasku iz stana prebrojavam četiri stvari koje moram ponijeti: ključeve, mobitel, naočale (bez obzira na to kakvo je vrijeme) i sat (uvijek ljudima gledam u ruke da vidim kakav imaju sat).

Međutim, kad se radi o drugim ljudima, u ovom slučaju o ženama, vjerujem da su razumnije od mene i neizostavno bi svakoj na rame stavila po jednu torbu. Torba zaokružuje cjelinu, a kako sebe ne gledam dok hodam ulicom, ne vidim da mi nešto fali.

Najbolji butik u Zagrebu, opet - po tvome mišljenju?
Ne postoji baš određeni butik, već to više ovisi od sezone do sezone. Rijetko imam vremena pregledavati redom dućane po Zagrebu, uglavnom bacim pogled u dva-tri po izlasku, a onaj u kojemu mi se nešto svidi nije nužno da će mi se svidjeti sljedeći put kad zavirim u njega.

Najbolji hrvatski modni kreator/ica?
Ovdje ću dati jedan diplomatski odgovor. Navesti ću ih nekoliko, ali ne kao najdraže, već više kao pregled njihova rada i kako ih ja vidim. Niti redoslijed kojim ću ih navesti nije po dragosti, već kako mi padnu na pamet. Pretprošla kolekcija Borisa Pavlina jako mi se svidjela, ali me ova zadnja ostavila ravnodušnom. Volim njegovu preciznost i konačnost u izradi. Mlade nade u Hrvatskoj su Elfsi. Iako njihova odjeća nije uopće moj stil, sviđa mi se njihov pristup modi i jasno je vidljivo da se jako dobro zabavljaju, a nema boljega u modi nego raditi dobro se zabavljajući. Ivicu Skoku smatram jednim izuzetno vrijednim čovjekom, kao i Đurđicu Vorkapić, iako je njezin stil daleko od onoga što bih ja nosila. Jednostavno ju cijenim kao poslovnu ženu. O svakom od njih bih mogla ponešto napisati, ali to bi potrajalo, međutim, ono što smatram važnijim od same ljepote u ovome poslu, jest predanost radu i divljenja je vrijedno jedino ako svaki dizajner ostane vjeran sebi.

Najseksi odjevni predmet?
Crna košulja.

Tvoja "modna maksima" za kraj?
Ne znam što bih ovdje rekla. Kad dođem do toga javiti ću :D

Propitala: Vedrana Lukačević


Digg!Reddit!Del.icio.us!Google!Netscape!Technorati!StumbleUpon!Newsvine!Furl!Ma.gnolia!Free social bookmarking plugins and extensions for Joomla! websites! title=
Komentari
Dodaj Novi
Komentiraj
Ime:
Email:
 
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by Joomla and NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2012 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)