Kada si prvi put nešto od odjeće
sama sašila, što je to bilo?
Počela sam šivati s nekih sedam-osam
godina. Ne sjećam se točno komadića odjeće kojeg sam sašila, ali
sigurna sam da je to bilo za Barbie, i to na staroj Singerici na
nožni pogon. Bila sam jako ponosna kad sam u drugom razredu osnovne
škole dobila od bake i dide na poklon novu šivaću mašinu, tada
zvijer Ružu step, nakon čega sam počela zarađivati svoj džeparac
šivajući kompletiće za Barbie i prodavajući ih u jednom dječjem
butiku.
Odijevaš li obitelj?
U posljednje vrijeme da, zbog čega sam
ponosna. Nema mi ništa draže nego kad svi četvero (muž, kćerka,
sin i ja) izlazimo iz stana i ja shvatim da je sve na nama mojih ruku
djelo.
Kada si shvatila da je
moda/kreiranje odjeće tvoj poziv?
Otkako znam za sebe, svjesna sam da je
dizajniranje moj život, a često kažem da je taj posao zapravo
odabrao mene, a ne ja njega.
Kako se odijevaju Hrvati?
Otkad se intezivnije bavim ovim poslom
sve sam više razočarana gledajući uniformiranost na ulicama. Ne
mogu shvatiti da se tako velik broj ljudi želi utopiti u masi,
odnosno, biti nevidljiv.
Grad s najukusnije odjevenima u
Hrvatskoj, po tvome mišljenju?
Kako sam često na relaciji
Zadar-Zagreb mogu samo usporediti ova dva grada, ali sigurno je da se
Zadrani odijevaju mnogo bolje od Zagrepčana.
Tvoj najdraži odjevni predmet?
Košulja. Ovo je vjerojatno neka
vlastita osveta podsvijesti, jer se jasno sjećam sebe otprije
desetak do petnaestak godina, kada sam kategorički tvdila da neći
imati niti jednu košulju, a moj muž pogotovo, jer je strašno
koliko se truda i muke mora uložiti za peglanje samo jedne košulje.
Nakit, cipele - što kombiniraš s
odjećom?
Što se nakita tiče, tu bih sama sebi
sad mogla skočiti u usta jer jako volim izrađivati nakit, posebno
nakon što sam završila tečaj izrade srebrnoga nakita, pa su mi se
horizonti priširili, ali ga teško i gotovo nikada ne nosim. Volim
prstenje i to muške pečatnjake, a jedan srebrni ženski pečatnjak
ne skidam s ruke. On paše uz sve moje odjevne kombinacije pa ga nema
smisla skidati. A cipele volim kao i svaka žena. Nikad ih nema
dovoljno. Ono što me apsolutno dijeli od 99% žena na svijetu jest
da ne volim nositi torbe. Užasavam se velikih torbi, iako mi znaju
biti prelijepe, i na drugome bih ih taj čas ukomponirala. Ne volim
ih iz jednoga nepraktičnog razloga, a taj je da mi svaki put kad
uzmem torbu prijeti nošenje cijelog stana sa sobom. Ako imam torbu,
za mene to znači da mogu ponijeti puno “potrebnih” stvari, koje
kad krenem obilaziti po gradu vise kao utezi na mojem ramenu i
izravna su prijetnja mojoj kičmi, tako da se sve više odupirem tome
zdravim razumom, pa na izlasku iz stana prebrojavam četiri stvari
koje moram ponijeti: ključeve, mobitel, naočale (bez obzira na to
kakvo je vrijeme) i sat (uvijek ljudima gledam u ruke da vidim kakav
imaju sat).
Međutim, kad se radi o drugim ljudima,
u ovom slučaju o ženama, vjerujem da su razumnije od mene i
neizostavno bi svakoj na rame stavila po jednu torbu. Torba
zaokružuje cjelinu, a kako sebe ne gledam dok hodam ulicom, ne vidim
da mi nešto fali.
Najbolji butik u Zagrebu, opet - po
tvome mišljenju?
Ne postoji baš određeni butik, već
to više ovisi od sezone do sezone. Rijetko imam vremena pregledavati
redom dućane po Zagrebu, uglavnom bacim pogled u dva-tri po izlasku,
a onaj u kojemu mi se nešto svidi nije nužno da će mi se svidjeti
sljedeći put kad zavirim u njega.
Najbolji hrvatski modni kreator/ica?
Ovdje ću dati jedan diplomatski
odgovor. Navesti ću ih nekoliko, ali ne kao najdraže, već više
kao pregled njihova rada i kako ih ja vidim. Niti redoslijed kojim ću
ih navesti nije po dragosti, već kako mi padnu na pamet. Pretprošla
kolekcija Borisa Pavlina jako mi se svidjela, ali me ova zadnja
ostavila ravnodušnom. Volim njegovu preciznost i konačnost u
izradi. Mlade nade u Hrvatskoj su Elfsi. Iako njihova odjeća nije
uopće moj stil, sviđa mi se njihov pristup modi i jasno je vidljivo
da se jako dobro zabavljaju, a nema boljega u modi nego raditi dobro
se zabavljajući. Ivicu Skoku smatram jednim izuzetno vrijednim
čovjekom, kao i Đurđicu Vorkapić, iako je njezin stil daleko od
onoga što bih ja nosila. Jednostavno ju cijenim kao poslovnu ženu.
O svakom od njih bih mogla ponešto napisati, ali to bi potrajalo,
međutim, ono što smatram važnijim od same ljepote u ovome poslu,
jest predanost radu i divljenja je vrijedno jedino ako svaki dizajner
ostane vjeran sebi.
Najseksi odjevni predmet?
Crna košulja.
Tvoja "modna maksima" za
kraj?
Ne znam što bih ovdje rekla. Kad dođem
do toga javiti ću :D
Propitala: Vedrana Lukačević
|