Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Blog turneja: Razgovor s Ivanom D. Horvatinčić
Srijeda, 11 Studeni 2009
Možda znate, a možda i ne znate: dvije mlade spisateljice, Irena Rašeta i Ivana D. Horvatinčić, provode prvu blog-turneju u Hrvata, gostujući na raznim mrežnim mjestima kako bi promovirale svoje knjige. Detalje o blog-turneji možete pronaći na Ireninom i Ivaninom blogu.


ImageIvana D. Horvatinčić pripadnica je “generacije 21″, najnovijeg izdanka bogate tradicije hrvatske spekulativne fikcije. A doista je dijete 21. stoljeća: objavljivati je počela 2006. godine, u Vampirskim pričama, a prvu je nagradu dobila već 2007., za priču “Post mortem” objavljenu u zbirci priča o starim bogovima. Sljedeće godine opet je ulovila jednu nagradu, za priču “Reminiscencije oženjenog vilenjaka” iz istrakonske zbirke “Dobar ulov”. Ove godine, pak, umjesto da krene u pohod na još jednu nagradu, posvetila se pisanju romana, i dovršila ga je na vrijeme da izađe za Interliber.

Roman Pegazari povezuje naš svijet s drugim, Eponijom, gdje neprestano ratuju Plavi i Bijeli, dok pegazari iz naslova pokušavaju koliko god mogu održati mir. Upravo u tom svijetu u jednom se trenutku nalazi glavna junakinja romana, inače djevojka koja se tek preselila iz većeg u manji grad i teško izlazi na kraj s tom promjenom. Da biste doznali što se dalje događa, morat ćete pričekati Interliber i službeno predstavljanje romana, a u međuvremenu, pročitajte razgovor s Ivanom, vođen također vrlo 21-stoljetno, preko FB chata.

Milena: Za početak: zašto pegazi? Od svih mitoloških bića…

Ivana D. Horvatinčić: Lagala bih da kažem da su mi pegazi najdraža mitološka bića — to bi bili jednorozi. No, korijeni moje ljubavi prema fantasyju leže u grčkoj mitologiji koju sam naprosto gutala kao dijete, a kako je pegaz lik iz grčke mitologije, prirastao mi je srcu na drukčiji način od jednoroga. Konj simbolizira slobodu, nesputanost, plemenitost, a konj s krilima još i više. Dakle, kad bih birala koji bih ja mitološki lik voljela biti, to bi prije bio pegaz nego bilo koje drugo biće.

MB: Moram reći, tvoji pegazi i jesu jednim dijelom slični jednorozima, bar meni… ono, nisu baš bezopasni ni dekorativni. (Što je meni super!) To je namjerno?

IDH: Naravno! Nijedno mitološko biće ne smatram bezopasnim niti bih im ikada dala čisto dekorativnu ulogu. Veza koju pegazi imaju sa svojim pegazarima je nadnaravna u svojoj suštini i podsjeća na mitsku vezu jednoroga i djevice, što je i bila namjera. Njihova je pak veza s Eponijom kao svijetom i Prvim Pegazom kao njihovim stvoriteljem nalik vezi jednoroga i Majke Prirode, što je moj način spajanja nekoliko stvari koje volim i poštujem u svojevrsni amalgam.

MB: Baš sam te htjela pitati i za vezu s prirodom. To mi se čini kao dosta važan element priče.

IDH: Zato je Eponija kao svijet u jednom trenu nazvana “stvoriteljicom”. Moje je vjerovanje da je priroda, iz koje smo svi potekli i uz koju smo neraskidivo vezani, ono što najviše trebamo cijeniti. Čini mi se da je mnogo ljudi u današnjem svijetu zaboravilo na važnost te naše veze s prirodom, kao i da ne znaju više ne samo cijeniti, već i primjećivati njene ljepote. Zato je Eponija svijet u kojem vlada vječno proljeće, u kojem su boje izražajnije i veza čovjeka i ostalih bića s magijom postojanja, odnosno prirodom samom, jača nego u našem, “stvarnom” svijetu. A pegazi su svojevrsni odraz te prirode – nisu bezopasni, mogu biti i osvetoljubivi, hrabri su i požrtvovni, ali ne jednodimenzionalni.

MB: To  ti je bilo važno?

IDH: Heh, da, itekako smatram da je važno, drago mi je da sam to uspjela prenijeti u tekstu.

MB: Istina je isto tako da gotovo nitko kod tebe nije jednostavan. Nema očitih rješenja. U tom smislu, malo su me Pegazari podsjetili na Princezu Mononoke: taman kad pomisliš da si nešto “pročitao”, ispostavi se da nije sve onakvim kakvo se čini na prvi pogled. Nije te bilo strah tako napisati roman za mlade?

IDH: Ovo je veliki kompliment jer je Princeza Mononoke naprosto genijalno djelo. Nije lako pisati na takav način da likovi imaju više od jedne dimenzije i da ne postoje lagana, očita rješenja, i da, svojevrsni je rizik pisati tako ako ti je ciljana publika tinejdžerske dobi — no zaista sam željela prenijeti mnogo toga u romanu. Željela sam u ovaj tekst, koji je prvo moje samostalno objavljeno djelo, unijeti dobar dio svojih vjerovanja o svijetu, psihologijskih tema i pouka o tome što je dobro, a što loše — upravo zato što pišem za djecu i mlade. Vjerujem da ta moja ciljana publika ima i kapaciteta i afiniteta za prihvatiti te poruke, kao i dovoljno zrelosti za shvaćanje da u životu ništa nije crno ni bijelo i da sve ima svoju cijenu. Čemu pisati ako ono što napišeš ne ostavlja trag u onome tko to čita? Glavni razlog zašto pišem jest pouka, poticaj na razmišljanje – zato roman i jest napisan na ovaj način.

MB: Sad na malo pimplaviju temu. Dio koji se događa u našem svijetu je prilično… opak. Ima li tu i osobnih iskustava? Ne moraš odgovoriti ako nećeš.

IDH: Dijelovi koji se događaju u stvarnom svijetu itekako imaju korijene u mom osobnom iskustvu, do te mjere da su neki dijelovi doslovne situacije koje sam i sama doživjela. Moglo bi se reći da su Pegazari moj osobni, mali doprinos općoj borbi protiv bullyinga kojeg nažalost u našem današnjem svijetu ima sve više i više. Nemam poteškoća govoriti o svojim iskustvima u kontekstu maltretiranja od strane vršnjaka, previše je onih koji o takvim stvarima šute, a kako i u svom svakodnevnom poslu nailazim na djecu koju vršnjaci zlostavljaju na najrazličitije načine, želim ih i na ovaj način potaknuti da o tome ne šute. Jer, šutnja samo produžava agoniju, a nošenje s problemom, koliko god teško nekad bilo, ga naposljetku ipak rješava.

MB: Može li se reći da je upravo to glavna poruka romana? Da se s problemima moramo nositi, a ne bježati od njih?

IDH: U srži romana, da. Čak i ako se radi o bijegu u neki drugi, izmaštani svijet koji pomaže u trenutnom nošenju s problemom, ništa se neće riješiti dok se s time ne uhvatimo u koštac. A to je ona prava, najveća hrabrost – jer nikakvi monstrumi, čudovišta iz horrora, nisu ni upola strašni kao stvarni problemi s kojima se susrećemo u ovom našem, jednako brutalno stvarnom svijetu.

MB: Ipak, ni naš svijet kod tebe nije bez svoga šarma… a nije ni Eponija bez problema.

IDH: Heh, naravno, pa ništa nije crno-bijelo. Nekad se stvarnost čini prestrašnom, a neki zamišljeni, idealni svijet savršenim… no to je uvijek tako samo na površini. Dovoljno je zagrebati malo dublje pa da savršenstvo popuca po šavovima, a ponekad je dovoljan lijepi sunčan dan pa da nam sve brige izblijede i svijet se odjednom učini ljepšim.

MB: Ovo ti je prva knjiga. Čini li ti se svijet ljepšim sad kad si je završila i poslala u tisak?

IDH: Itekako! Koliko god da volim pisati i koliko god sam puno naučila pišući Pegazare i kasnije ih dorađujući, bilo je teško održavati tempo tipkanja dva poglavlja tjedno uz puno radno vrijeme. Kad sam završila, osjećala sam neko čudno zasićenje, umor od intenzivnog pisanja pa mi je bio potreban mali odmor, ali sad me tek počinje hvatati ona prava euforična sreća. Mislim da ću shvatiti da sam svoju dosadašnju “spisateljsku karijeru” okrunila ovim romanom tek kad ga primim u ruke.

MB: Ipak, nisi početnica u pisanju, imaš i koju nagradu… po čemu se kratke priče u pisanju (tebi) najviše razlikuju od romana?

IDH: Veći broj kartica zahtijeva i znatno veći broj sati provedenih u radu na njima. Šalim se, ja sam glavnu razliku osjetila u strukturi teksta. U kratkim pričama ona može biti labavija, fluidnija, ovdje je dosta bitno bilo da struktura bude kako valja…

U romanu ima više prostora za osmišljavanje svijeta i njegovo obogaćivanje, pa je tako Eponija za mene ostala sasvim specifičan svijet u kojem ima još mnogo, mnogo prostora za daljnje avanture, nove likove, sve što mi ikada padne na pamet da bih mogla tamo smjestiti… No, uvijek sam smatrala – i smatram i dalje – da je kratke priče daleko teže pisati od romana, što zbog manje prostora u smislu broja kartica, a što zbog većeg intenziteta priče i razvoja likova. Sve je nekako više koncentrirano nego u romanu, samim time možda i snažnije u smislu dojma koji ostavlja na čitatelja.

MB: Imaš li planova za sljedeći roman? Ili se misliš još neko vrijeme (opet) držati kratkih priča?

IDH: Planova uvijek ima, započetih romana uvijek ima, pitanje je samo vremena za realizaciju. Kratke priče ću svakako nastaviti pisati, a koja će od mojih nekoliko ideja za sljedeći roman prva dospjeti do faze dovršavanja, pa onda možda i objavljivanja, vidjet ćemo.

MB: I, za kraj, kako ste se ti i Ire odlučile za blog-turneju kao oblik promocije? To je prva takva turneja u Hrvata.

IDH: Na tu originalnu ideju je došla Irena, a ja sam se “prikrpala”. Činilo nam se zgodnim da to napravimo zajedno, s obzirom na to da smo jedna drugoj dosta pomogle oko dorađivanja tih naših knjiga, a i inače dosta dobro surađujemo na projektima koji se tiču fantastične književnosti. Zasad blog turneja ide dobro, broj referenci na netu se povećao kako za Pegazare, tako i za Ireninu zbirku Cabron, a to i jest bio osnovni cilj – stvoriti svojevrsni buzz na internetu uoči izlaska knjiga, dati ljudima do znanja da Pegazari i Cabron postoje, te ih zainteresirati barem do one mjere da pročitaju knjige. ;)

MB: Ili bar da ih kupe? ;) Obje će biti predstavljene na Interliberu, za koji dan, zar ne?

IDH: Da, obje planiramo promociju na Interliberu, pa se nadamo da će nam se knjige do tada uistinu naći u rukama;) Ako sve s tiskom bude kako je planirano, promocije na Interliberu bi trebale biti prve u nizu, a za svaku ćemo izvijestiti svekoliko internetsko pučanstvo na našim blogovima, http://niniane.blog.hr i http://ire.nosf.net.

MB: Ima li još nešto što si htjela reći a što te nisam pitala?

IDH: Mrzim ovo pitanje;) Nemam pojma, mislim da ne. Ali ako se sjetim kasnije, zasut ću ti post na blogu komentarima ;).

Preuzeto sa milerama.nosf.net

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)