Piše: Ljiljana Žegrec

Prekasno sam pročitala opomenu prvim redovima da paze na ovoj predstavi. Da, bila je ovo interaktivna predstava. Volite takve? Počevši prevrtanjem iz 4. u 3. red, da bi kasnije u prvom redu upiknula talijansskog ljubavnika Alberta, malo dalje svog odbjeglog muža kojeg nikad nema, svoju užu i širu obitelj, pa čak i ribicu, prvi redovi, htjeli-ne htjeli, sudjelovali su u predstavi.

Piše: Ljiljana Žegrec


Netka je viknula. Umjesto zvona. Dvorana je prostrana, a na sredini pozornice veliki viseći platneni, gazasti luster. Ili je to zapravo krinolina? Podsuknja? Donji dio vjenčanice, ali bež, nikako bijele? Potpuno na vrhu lustera, netko nas promatra. Ili netka.

Muzika je arkadijska, onako idilična. Violina i flauta, kao stara dvorska muzika na koju plešu dame u bež krinolinama i muškarci u sijedim perikama i bež frakovima. Ispred lustera crvene svilene cipele na peticu, onako za nataknuti na noge, iz Brobdingnaga.

Piše: Barbara Pleić

Trećega dana Festivala novog cirkusa u Zagrebačkom kazalištu lutaka – Sceni Travno održane su dvije predstave – međunarodna premijera predstave kompanije Moglice – Von Verx 'Miroir, Miroir', te 'Bambula' kompanije Nova Voda. Obje predstave u svome temelju imaju umijeće akrobatike, a dijele i sličan dojam napetosti i mučne nelagode koje izazivaju, kao i osjećaj kako se 'onome nečemu' u njima jednostavno ne može staviti soli na rep.

Piše: Barbara Pleić

Peti po redu Festival novog cirkusa posvećen je ženskom cirkusu. Na otvaranju konferencije 'Žene & Cirkus' održanoj prvoga dana festivala u prostorima Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, Ivan Kralj, ravnatelje festivala istaknuo je kako je ovako osmišljen koncept u svome prvom predstavljanju izazvao nevjericu poznavatelja žanra – tvrdili su, naime, kako nešto poput ženskog cirkusa ne postoji, opovrgavajući činjenicu postojanja značajnih cirkuskih djelatnica kroz povijest.

Jeanne Mordoj - Oda dlaki

Ovakva predodžba ne treba čuditi: sveopća marginalizacija ženskog stvaralaštva kroz povijest svoje je patrijarhalne pipke pružila i u prostor tradicionalno doživljavan kao mjesto posvemašnje slobode, na kojemu se zakoni i zabrane svakodnevnog društvenog poretka poništavaju.

Voltarine de Cleyre (1866 – 1912)

Piše: Milena Benini

Na današnji dan, 17. studenog 1866. rođena je Voltarine de Cleyre, američka anarhistica koju je Emma Goldman opisala kao "najnadareniju i najbriljantniju anarhisticu koju je Amerika ikad proizvela".

Voltairine de Cleyre rođena je u siromašnoj radničkoj obitelji, od američke majke Harriet Elizabeth Billings i oca Hectora de Clairea, Francuza koji je imigrirao u SAD. Ime je dobila po Voltaireu, no brzo su joj u obitelji nadjenuli nadimak Voltai. Njena je obitelj bila dijelom abolicionističkog pokreta i podzemne željeznice za bijeg robova, što je odlučno utjecalo na njen politički razvoj.

1880. godine, nakon rastave roditelja, otac ju je smjestio u samostan – iskustvo nakon kojeg je prihvatila ateizam, što vjerojatno govori sve o odgoju koji je prošla u samostanu.

"Gender Check" je prva sveobuhvatna izložba umjetničkih djela iz Istočne Europe od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas koja je posvećena temi rodnih uloga. Kustosica Bojana Pejić je zajedno s timom stručnjaka iz 24 zemlje, napravila izbor 400 radova 200 umjetnika te ova izložba stvara sasvim različitu sliku jednog, donedavno umnogome nepoznatog poglavlja u povijesti umjetnosti, a koja bi mogla istovremeno poslužiti i kao važan prilog suvremenom rodnom diskursu.

Katarzyna Kozyra - Olimpia, 1996.

IZLOŽBA: GENDER CHECK
Femininost i maskulinost u istočnoeuropskoj umjetnosti
MUMOK, BEČ, 13. studenog 2009 - 14. veljače 2010.

Galerija Galženica (Trg Stjepana Radića 5, Velika Gorica, Dom kulture Galženica, 2. kat)

Kliknite ovdje ukoliko imate problema sa prikazom galerije >>

Umjetnici/e: Davor Dukić (SR), Ibro Hasanović (BiH), Helena Janečić (HR), Milica Rakić (SR) i Alenka Spacal (SLO)
Kustosice: Sanja Horvatinčić, Nina Pisk

Predsjednik Međunarodne atletske federacije (IAAF) Lamine Diack priznao je da je u slučaju Caster Semenye trebalo pokazati puno više osjetljivosti. No, upravo je IAAF zatražio da se Caster Semenya podvrgne testovima, a panel, u koji su uključeni ginekolog, endokrinolog, psiholog, internist te stručnjak za probleme "spola i međuspola", trebao bi idućih tjedana zaključiti je li trkačica muško ili žensko. (...) Osim ginekološkim, endokrinološkim i genetskim testovima, Caster Semeneya bit će podvrgnuta i psihološkim ispitivanjima kako bi se odredilo osjeća li se ona kao "prava žena. (1)

Piše: Elizabeta Hrstić

Moram priznati, tekst sam naslovila ovako nemaštovito, samo zato što znam da će lakše "upasti u oko" čitatelju/ici, onoj koja se sprema na odmor i uz ostalo, razmišlja i o literaturi koju će s veseljem strpati u putnu torbu. Istina je da se pomalo ježim od fraze "knjige za plažu". Oduvijek me podsjećala na nešto poput "knjige za bolju probavu" ili "knjige za skratiti vrijeme u čekaonicama".

Zelda Sayre Fitzgerald (1900–1948)

Piše: Elizabeta Hrstić

Karizmatičnu divu 20-tih godina prošlog stoljeća Zeldu Sayre Fitzgerald poznajemo tek kao dio dvojca Scott i Zelda Fitzgerald, poznatim po ludim zabavama, mondenom dekadentnom ponašanju, modi, njenim ispadima i nepoštivanju uštogljenih pravila i njegovoj književnoj veličini.

Prije ovog romana, bila sam uvjerena da je Zelda bila tek njegova pratilja, originalna doduše, no ipak više snob.
Leroy nam u 'Alabami song' (fikcijskoj biografiji) pruža jednu posve drugačiju sliku Zelde i donosi novi pogled na taj slavni dvojac koji je dizao toliku prašinu. Ovdje je morao ući u žensku dušu i ženski način razmišljanja, a kako je u tome savršeno uspio, možemo si postaviti pitanje: nije li ženski um i muški um, odnosna ta podjela, tek predrasuda?

Piše: Darija Žilić

Photo by Branka Slijepčević

Marina Šur Puhlovski autorica je brojnih knjiga - riječ je o romanima, zbirkama pripovijedaka, putopisima i knjigama eseja. Knjiga 'Dnevnik izdržljivosti (1977. - 1994.)' dnevnički je zapis u kojem autorica sabire dugogodišnje bilježenje promišljanja o pisanju, umjetnosti, životu.

Kako ističe, Thomas Mann se pisanjem dnevnika "izvlačio iz dana", dok je ona pisala dnevnik godinama upravo zato da bi se "uvukla u dan" i u pisanje. Stoga će nerijetko referirati na proces pisanja npr. vlastita romana, na probleme u izdavaštvu, na svoje slabo "snalaženje" u knjiženom svijetu.

Piše: Gabrijela Ivanov

Tek se spremam na neko mini ljetovanje, ali mislim da sam za ovu godinu već doživjela najveće gušte. Nisam htjela ići na nikakve festivale ni razvikane koncerte. Čekala sam strpljivo ono što me, imala sam taj feeling, zbog nekog razloga, nemjerljivo više od svega ostalog zanima: CocoRosie 30.6. u &TD-u.

 

Sierra Casady, photo by Davor Ivanović

Evelina Rudan

Zbirka poezije, VBZ, 2008.
Piše: Darija Žilić

 
Evelina Rudan (1971., Pula) dosad je objavljivala poeziju na čakavskom jeziku. Objavila je zbirku  'Sve ća mi rabi ovega prolića' (2000), a za svoju rukopisnu zbirku 'Breki i ćuki' dobila je književnu nagradu grada Rijeke Drago Gervais za 2007. godinu. Prošle joj je godine objavljena zbirka 'Pristojne ptice'.

Piše: Elizabeta Hrstić

Može li i treba li, moderna žena danas, razmišljati o tuđim očekivanjima, živjeti život 'arhetipske' žene? Kako zaboraviti na stereotipe o savršenim ženama i osluškivati tek  ritam vlastitog bila?

Što je ženska sreća i u čemu se krije? U ljubavi, majčinstvu, karijeri...kako sve objediniti, ili možda sreću ipak ne možemo opisati takvim općim, opipljivim pojmovima?

Do 30. svibnja 2009. u Galeriji ULUPUH mogla se pogledati tradicionalna bijenalna izložba članova ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja VIZIJE. Tanja Topolovec pofotkala je ono što joj je bilo najzanimljivije.

Piše: Elizabeta Hrstić
Posljednja predstava na ovogodišnjem TSP ustvari i nije bila plesna. Riječ ples u njenom naslovu, simbol je  čežnje za srećom, žudnje za skladom između vlastitog tijela i uma.

Riječ je o autobiografskoj komornoj monodrami-performansu koji je izvela Vanessa Van Durme, belgijska glumica, komičarka i dramatičarka, ujedno i prva transseksualka u Belgiji. Ona dakle priča istinitu priču o svom životu, koju je opširnije opisala u istoimenoj knjizi, a na svjetskim pozornicama ju izvodi na četiri jezika.

Piše: Elizabeta Hrstić

Paul Ribeiro – Feminine

Nakon prošlogodišnjeg, više nego uspješnog gostovanja, također na Tjednu suvremenog plesa, koju je izveo sam Ribeiro u duetu sa svojom suprugom Leonor Keil,  i ove godine, hrvatska publika je počašćena još jednim originalnim, još atraktivnijim i kompleksnijnim komadom poznatog portugalskog koreografa Paula Ribeira. Riječ je o predstavi 'Feminine', koju smo inače trebali vidjeti u paru sa 'Masculine', no zbog bolesti izvođača, kod nas je prikazana samo video-snimka nastupa muških aktera.

No, 5  talentiranih cura, tu večer u DK Gavelli nakrcali su s toliko energije, emocija, uzbuđenja... frcale su iskre, i vjerujem da bi malo tko u publici mogao s jednakom pažnjom i zanesenošću odgledati i drugi dio diptiha.

Piše: Šura Dumanić

Možemo li sa malo riječi oslikati cijeli jedan krajolik? Možemo li zastati, pogledom obuhvatiti događaj, sjećanje, odnos, osobu… i u nekoliko slogova izraziti impresiju? Još ako takvu sliku stavimo u određenu formu i ritam – ušli smo u refleksivni svijet haiku poezije.
U Rijeci, ali i posvuda u Hrvatskoj i u balkanskim državama narastao je broj organizacija i članstva društava haiku poezije. Godišnje okupljanje upriličeno u Rijeci prošlog tjedna zaslužno je za podsjetnik na ovu poeziju.

Mz Sunday Luv

Piše: Weirdo

Službeno izvješće, svojevrsna verzija za policiju bila bi: nekolicina mladih, ono, gotovo pristojno odjevene djece uz nadzor par starijih, ono, gotovo fino odjevenih ljudi uz tihi pljesak i pristojan smješak podržali su u subotu, 18.4. tri mlade umjetnice koje su uspješno izbjegnuvši teatar apsurda uspjele objediniti i teatar i apsurd i vrištanje i dekadenciju, crno i šareno uz vrhunsku muziku, sve na jednom mjestu.

Piše: Ana Jerković

Izložba pod nazivom '7 nula', koja je i prije nego što je bila otvorena izazvala polemike zbog premještanja iz Muzeja grada Splita, ugledala je svjetlo dana u ponedjeljak 4. svibnja u Galeriji kluba Ghetto.

Sastoji se od fotografija Rafaele Dražić i Davora Gazde, kojima su zabilježeni grafiti i ulične reakcije građana Splita na poduzetništvo Željka Keruma.