| Ana Horvat: Tabula rasa |
| Utorak, 26 Veljača 2008 | ||||||
![]() Iva Stefanovski U kakvom su odnosu «original» i «kopija» u priči pod nazivom Tabula rasa? Piše: Jelena Graovac
Autorica na ovom mjestu daje uvid u svoju priču. Priču kojoj priželjkuje nastavak, čime se ne samo umjetnička intervencija, već i očekivanja, pokazuju transparentnima.
«Slobodni su ne napraviti ništa te staviti potpis na
nedirnuti reljef.» Izložba je okarakterizirana kao interaktivna, a u prostoru galerije, u njegovom središnjemu dijelu, postavljena su tri stola i nekoliko stolica. Na svakom od stolova nalazi se uputa: «Poštovani posjetitelji! Na zidove galerije SC obješeno je 70 gipsanih reljefa. Svaki posjetitelj je pozvan da uzme «prazni» reljef sa zida, te da ga doradi kako želi uz upotrebu materijala koji su na raspolaganju na radnim stolovima. Možete birati između vodenih boja, tuša, olovaka, flomastera, kolaž papira, tkanina i dr. Opustite se i osjetite što biste željeli napraviti na reljefu. Kad završite svoj rad na reljefu, molimo Vas da ga objesite nazad na zid, sa naljepnicom na kojoj piše Vaše ime, te na taj način postanete jedan od koautora ove izložbe. Ako želite zadržati svoj reljef, dođite po njega zadnji dan izložbe, 21. 2.2008. (četvrtak). Naravno, nemojte dorađivati tuđu doradu. Uživajte!» Naputak posjetitelja, dakle, postavlja u interaktivnu poziciju.
Interaktivnom se umjetnošću u općem smislu naziva
umjetnički rad zasnovan na odnosu stimulusa koji nudi umjetnik i konstitutivne
reakcije publike na taj stimulus tijekom izvođenja rada.[1]
![]() Ana Horvat / Tonka Maleković / Alenka Svečnjak Suočavanje sa stimulusom, praznom glinenom pločicom, proizvodi reakciju u obliku nečeg ili ničeg. Iako je «ništa» u odnosu na «nešto» u ovom slučaju dovedeno u ravnopravnu poziciju (Absence might be presence), inicijativa se uglavnom sastoji u tome da se «pločica» što više približi «sebi». Neki od koautora, kao što je to pokazala pločica Tonke Maleković, naglašeno ističu nedovršenost vlastite intervencije. Reljefi kao ispražnjena mjesta, «čekaju» na dodatak, dodatak «identiteta», koji se pokazuje kao pripovijest o sebi koju svatko priča sebi samom. «Moram priznati da osjećam nelagodu što ljudi šaraju po MOM reljefu», kaže autorica, koja je ovim konceptom izmjestila i premjestila ulogu umjetnika, ali i kustosa. «Moj je reljef samo osnova koju prepuštam ljudima da ga shvate kako žele.»
To be. // No please. // To be // They can please // Not to be // Do they please.
![]() Ana Hušman / Maja Buljan / Ivan Tudek
Inicijativa ili odbijanje inicijative- mogućnosti su pred koje autorica postavlja «aktante» izložbe. Materijalizacija intervencije moguća je kroz uporabu različitih materijala, tkanina i boja. Ili ničeg. Izbor ničeg, iako prikazan kao aktivan, ostaje ipak u domeni nevidljivog.
Nitko od koautora i koautorica nije potpisao praznu pločicu. Od autorice saznajem da je nekoliko koautora i koautorica, nakon 21. veljače, odnosno zadnjeg dana izložbe, došlo ne po svoju, već po tuđu pločicu. [1] Šuvaković, Miško, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb, 2005.
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
















