Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost
Online prijava umjetnice

Dragana Alfirević: Mozaik
Četvrtak, 07 Lipanj 2007
Image 'Mozaik' Dragane Alfirević na ovogodišnjem Queer Zagrebu 8. svibnja počeo je kao i sve predstave u povijesti predstava… tiho i mračno. Zatim je na crnu scenu provirilo malo svjetla i počela se nazirati crna fotelja. I stol. I nešto na stolu prekriveno bijelom plahtom. U jednom trenutku se to nešto počelo micati, i gle čuda - imalo je noge! Buđenje ženskog bića pod plahtom: ovo je uvod u scensku disertaciju 'Mozaik'.
Sat vremena nakon „buđenja“ i nakon tisuća jasnih i nejasnih konverzacija tu je ista crna fotelja. Isti stol. Ista žena. No sad je sjedila na crnom kauču. Razotkrivene stidnice. S čarapom preko glave. S puškom u ruci uperenom prema publici.

Mozaik može biti shvaćen na mnogo načina. Jedno je jasno – on dolazi iz ženske perspektive i govori o shvaćanju žena, ženskom shvaćanju i mjestu žena u svijetu kakvim ga imamo danas. Mozaik nema jednu točno definiranu poruku. Ima pun kufer poruka koje izvođačica – Dragana Alfirević, prenosi na svoj jedinstven, plesno-dramski način. Te poruke su predane publici da rade s njima što god hoće. Da ih shvate, ili ne shvate, kritiziraju ili prihvate. U performansu se nimalo ne koristi verbalna komunikacija, stoga je Dragana imala težak zadatak ispričati svoju priču. No njega je, prema mom sudu, izvrsno obavila.

Image
Dragana Alfirević: Mozaik
Dragana je u performansu dobar dio vremena bila naga. Ili polunaga. Provokativan ali vrlo efikasan način komunikacije. Zanimljivo je to da je Dragana u drugom stanju, što je dodatno začinilo njene poruke o sretnim majkama, iskompleksiranim adolescenticama, napumpanim raspuštenicama, napuštenim mučenicama, hrabrim ženama, kurvama, ratnicama... Trudnoća naravno nije „ciljano organizirana“ za Mozaik (kako i bi?), ali se predobro uklopila u performans, naglašavajući ljepotu i muku dara stvaranja života.


Jesi li ti glumica, plesačica, oboje ili nešto sasvim drugo?
Moj osnovni background je fizički teatar, do sada sam radila jednako i u dramskim i plesnim predstavama, a trenutno mi je najuzbudljiviji savremeni ples u najširem smislu. ipak, volim da o sebi mislim kao o performeru, jer to mi se nekako čini najsavremeniji naziv za ono što je postojalo još kod dalekoistočnjaka, a što je u sebi moglo da obuhvati najrazličitije forme scenskog izraza pri čemu jedna od njih ne isključuje drugu.

Ima li Mozaik jasnu poruku ili gledatelji sami trebaju donijeti zaključke i tumačenja na temelju onog što su vidjeli?
I jedno i drugo. ni jedno ni drugo.

Zašto si iskoristila statistike u Mozaiku? Otkud si ih izvadila?
Pregledala sam veliki broj statistika o ženama, ali skoro sve koje se pojavljuju ovde sam izmislila. dve su istinite a druge su izmišljene. ljudi imaju veliku potrebu da se oslanjaju na 'dokumentarnost' ili bilo šta što na to liči. i zanimljivo mi je da to koristim ovde.

Je li teško nastupati dok si u drugom stanju? Kakvu ulogu igra tvoja trudnoća u Mozaiku?
Sve vreme trudnoće potpuno normalno putujem i radim, za šta verovatno treba da zahvalim bebi koja me uopšte ne maltretira:)
u smislu samih tema kojima sam se bavila, trudnoća, sama po sebi ne treba da igra neku specijalnu ulogu u ovoj predstavi, osim da je i to jedan aspekt mene kao ženske osobe, koja je baš sada u takvom stanju. ja nisam želela da po svaku cenu koketiram sa trudnoćom i da je pokazujem, ali ni da je prenebregavam, i mislim da sam taj balans pronašla.

ideja o ovom radu došla je dok nisam bila trudna, prve probe sam imala u početnoj trudnoći, premijera je bila negde na sredini i od tada sam mozaik odigrala još par puta. važno saznanje tokom tog procesa bilo je da sve čime sam bila nezadovoljna (i zbog čega sam htela uopšte da se bavim ženom, ženstvenošću i uticajem feminizma na nju) se je prilično sa dolaskom trudnoće smirilo i dosta me pripitomilo, a samim tim postavilo mi se pitanje izvora rada, ideja, interesovanja, preplitanja života i umetnosti...

Bila si dio Craft Theatra? Kako dolaziš do inspiracije za svoja djela? Smatraš li se društveno angažiranom umjetnicom?
Craft Theatre je bila nezavisna pozorišna trupa koju sam zajedno sa jos trojicom kolega osnovala u Beogradu, i koja je delovala u različitim zemljama u periodu 1998-2003, posle čega je svak krenuo na svoju stranu.
do inspiracije dolazim kroz puno rada, a i malo lenjosti. kroz ljude sa kojima komuniciram i radim. svakako je za mene važnije da budem socijalno odgovorna u tome što radim, nego direktno socijalno angažovana.

„Svaka žena želi biti zdrava.“
„Svaka žena bar jednom u životu poželi biti muškarac.“
„Svaka žena želi biti sretna.“
(citati iz Mozaika)

Verica Kordić

kontakt:
dragana
alfirevic
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript


Digg!Reddit!Del.icio.us!Google!Netscape!Technorati!StumbleUpon!Newsvine!Furl!Ma.gnolia!Free social bookmarking plugins and extensions for Joomla! websites! title=
Komentari
Dodaj Novi
I can see the photos ;-)
Roswitha Kröll 2009-05-25 09:50:00

Hi Dragana!

i like them and i can't imagina that it's yours on the other
photo (http://borutpeterlin.wordpress.com/)

best
rosi
Komentiraj
Ime:
Email:
 
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by Joomla and NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2012 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)