Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Kad student zatrudni
Subota, 24 Siječanj 2009
Piše: Maja Hrgović

ImageU školi su desetljećima učili đake da prije oslovljavanja neke žene treba prvo pogledati nosi li ona vjenčani prsten na ruci: ako ga nosi, pristojno je obratiti se sugovornici sa gospođo, a ako prstena nema, žena se može smatrati gospođicom. Ponekad se uz to temeljno pravilo isticalo još i ono da je svaka "starija žena" gospođa, bez obzira ima li ili nema prsten - što je samo unosilo zbrku u mozgove mladih osvajača bon tona. U svakom slučaju, odašiljana je poruka da su jedino brak i životna dob kadri ženu učiniti gospođom, dok na primjer obrazovanje, izvrsnost u poslu ili manifestiran talent - nemaju takvu snagu socijalne transformacije.

Prisutnost gospođica i gospođa u hrvatskom jeziku poslužila je autorici Zrinjki Glovacki-Bernardi kao podloga za inventivnu sociolingvističku studiju, objavljenu u Alfinoj biblioteci Duh vremena pod razigranim naslovom Kad student zatrudni - rasprava o rodnoj perspektivi u jeziku.
 
U seciranju rodne perspektive u jeziku, rezala je blizu kosti: analizirala je kako se u službenoj komunikaciji, medijima i neformalnim prigodama oslovljavaju žene, predočila rezultate istraživanja o stavovima oslovljenih žena prema oblicima kojima ih se oslovljava, pobrojala primjere kršenja dobre prakse ravnopravnog tretiranja žena u jeziku. A zaključak je, kako to na koricama knjige iščitava i Viktor Žmegač, apel za "promišljenom uporabom jezika svih govornika hrvatskog koja će pridonijeti smanjivanju diskriminacije žena u jeziku."

Prije više od jednog stoljeća, prvi ženski list u Hrvatskoj na hrvatskome, "Domaće ognjište", donio je 1907. godine raspravu o oslovljavanju s gospođa i gospojica - članak izvještava kako je Donjoaustrijsko vijeće odredilo da se učiteljice oslovljava kao gospođe, neovisno o tome jesu li udate. U idućem broju časopisa, mnoge je to nagnalo na gorljivu raspravu sa zaključkom kako su uz naslov gospođa neopravdano pripojena veća prava i više slobode. Na početku trećeg tisućljeća - u sociološkom ispitivanju što su ga u ljeto 2006. godine proveli studenti četvrte godine germanistike - pokazalo se da je tema još uvijek aktualna i da stvari koje se tiču rodne perspektive u jeziku, još uvijek stoje više-manje isto.

- Radi potvrde socijalnog identiteta povezanog s prestižnosti oblika gospođa, mnoge ga žene ističu i u oglasima kojima traže zaposlenje. Tako su učestali primjeri poput "Gospođa traži posao čišćenja uredskih prostorija", ističe u knjizi Zrinjka Glovacki-Bernardi.


Sindrom Gospođe profesora

Spomenuto istraživanje, čiji su rezultati uvršteni u raspravu, pokazuje pak kako manjina žena (njih 40%) smatra da bi sukladno samo jednom obliku za oslovljavanje muškaraca - gospodin - trebalo u hrvatskome koristiti i samo jedan oblik za oslovljavanje žena - gospođa. Postotak muškaraca koji se zalažu za takvo izjednačenje spolova u jeziku još je manji (30%).
 
Simptomatično je i to da mnogim ženama više odgovara da ih se titulira muškim oblicima, pa se predstavljaju kao "sveučilišni profesor Petra Milinović" ili "doktor medicine Silvija Špiranović". U jeziku u kojemu je muški oblik norma, nije ni čudo da muški oblici zvuče bolje i da laskaju onima koji imaju "privilegiju" da se njima okite. Autoričino je iskustvo, na primjer, pokazalo da neke žene pristaju isključivo na to da ih se zove "gospođa profesor", čak i u sasvim neslužbenoj komunikaciji.

- U rekreacijskoj grupi sastavljenoj od žena raznih dobnih skupina instruktorica Romana mlađe od starijih rekreativki razlikuje obraćanjem s "koke" i "tete". Ovaj je način obraćanja primjeren situaciji grupe u kojoj socijalni status ne igra nikakvu ulogu. Međutim, slijedi reakcija jedne od članica grupe, koja se instruktorici obraća riječima "Ja nisam Vaša teta, ja sam za Vas gospođa doktor XY", opisuje Glovacki-Bernardi.

Kako rasprava donosi i dijakronijski pogled u rodno diferenciran jezik, zanimljivo je vidjeti kako su se s oblicima poput "gospođa doktor" hrvali intelektualci još početkom prošlog stoljeća. U časopisu "Naš jezik" iz 1934., Mihajlo Janjanin objavljuje prilog naslovljen "Gospođa profesor", u kojemu ističe svoj stav da je korištenje muških oblika zanimanja za žene - nakaradno. S njime se slažu i Zlatko Vince i Mate Hraste. U svjetlu ovih prošlostoljetnih zalaganja, primjer "gospođe doktor" iz rekreacijske grupe još se više doima poražavajućim, deprimirajućim.


Trudni muškarci zaštićeni zakonom

Razvoj nekog jezika pokazuje stupanj razvoja društva. Sociolingvistima je ova tvrdnja jedno od samorazumljivih počela. Sudeći prema analizi hrvatskih zakonskih tekstova, ne možemo se baš pohvaliti visokom razvijenošću: naime, zakoni su puni propusta u ravnopravnom tretiranju spolova u jeziku, a budući da su muški oblici norma, govori se o predsjedniku, vježbeniku, referentu, tajniku, članu, stručnjaku, zaposleniku, osiguraniku, korisniku, zakonskom zastupniku, profesoru, ravnatelju, koordinatoru, poslodavcu... Zašto izostaju ženski parnjaci (predsjednica, vježbenica, referentica...), nikom nije jasno.

Autorica smatra najizazovnijim članak 88., stavak 1 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Tekst ide ovako:
"Student ima pravo na (...) mirovanje obveza studenta za vrijeme služenja vojnog roka, za vrijeme trudnoće i do godine dana starosti djeteta, za vrijeme dulje bolesti te u drugim opravdanim slučajevima prekida studija..."
Sastavljači tog zakona, izgleda, vjeruju u medicinska čuda pa čine sve da zaštite interese trudnih muškaraca.


Mediji ulijevaju kap optimizma

Posljednjih godina (s razlogom) često prozivani za nepismenost i površnost, tiskani su mediji korektnom uporabom muških i ženskih oblika zanimanja donekle osvjetlali obraz. Za razliku od nemušto sastavljenih zakona, novinski tekstovi prirodno udomljuju menadžerice, koordinatorice, poslovotkinje, znanstvenice. Upravo zahvaljujući tiskanim medijima, nije nam više strana niti vozačica automobilskih utrka, vojnikinja, pedagoginja ili psiholingvistkinja, optimistično ističe autorica.

- Žene u konstruiranju svog profesionalnog identiteta, osobito ako se radi o području u kojemu se donedavno dominirali muškarci, moraju istovremeno potvrđivati svoju profesionalnu kompetentnost i otklanjati neodgovarajuće rodne stereotipe u komunikaciji, zaključuje Zrinjka Glovacki-Bernardi svoju intrigantnu, pitku i pitomu studiju.

Tek s jezikom u kojemu su prisutne i žene, za nas se otvara svijet, smatrao je Gadamer. Svijet je još vrlo skučen: za institucije koje ne pokazuju zanimanje za pitanja rodne perspektive u jeziku, za žene koje žele da ih se titulira kao "gospođa profesor", za muškarce koji sliježu ramenima - i mirno nose svoju trudnoću.
 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by Joomla and NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)