| Kada Pepeljuga odbaci staklenu cipelu i osnuje manufakturu |
| Utorak, 26 Veljača 2008 | ||||||
 Uz knjigu ''Novo čitanje
bajke: arhetipsko, divlje, žensko'' Manuele ZlatarPiše: Barbara Matejčić U verziji ''Pepeljuge'' Jamesa Finna Garnera Pepeljuga stiže nacifrana na bal, što izaziva potpunu pomutnju među muškarcima na dvoru, ali oni ju ne prepuštaju pasivno princu već se bore za njenu naklonost što završava masovnom tučnjavom. U to stigne ponoć i Pepeljugino se raskošno ruho pretvara u svakodnevne prnje, što isprva zgrane prisutne žene, ali ubrzo shvate da barem nije sputana korzetima, brojnim slojevima odjeće i neudobnim staklenim cipelicama pa se i one oslobode svoje odjeće i ushićeno počnu plesati dok se muškarci, potpuno nesvjesni transformacija koje su se dogodile, međusobno istrebljuju dok konačno nisu svi popadali mrtvi. Tako su žene zavladale palačom i kraljevstvom te su osnovale krojačku manufakturu koja proizvodi samo udobnu i praktičnu odjeću za žene, a svoj su modni pravac prema utemeljiteljici nazvale ''Pepel-stil''. I, naravno, marljivo radeći i pametno ulažući u reklamu, sve su živjele sretno i zadovoljno do kraja života.
''Pepeljuga'' je, ali u poznatim verzijama Charlesa Perraulta i braće Grimm te manje poznata ''domaća'' varijanta ''Popeljuhe Zavaljuhe'' (u 19. stoljeću ju je zabilježio Fran Mikuličić u Hrvatskom primorju te je otisnuta 1876.), poslužila kao predložak za interpretaciju Manueli Zlatar u njenoj knjizi ''Novo čitanje bajke: arhetipsko, divlje, žensko'' . Tu je esejističku knjigu objavio Centar za ženske studije, čija je polaznica bila i autorica, a riječ je o prvoj domaćoj knjizi koja kroz prizmu feminizma i jungovske analitičke psihologije (otud arhetipsko u naslovu) analizira bajke. Dakle, godinama nakon što su se u svijetu mnogi jungovski autori (još 1970. godine Marie-Louise von Franz objavila je svoju slavnu ''Interpretaciju bajki'') bavili arhetipskom dimenzijom bajki, Manuela Zlatar u Hrvatskoj je ''obavila'' pionirski posao. Stoga smo ju pitali koje je osnove arhetipe prepoznala u bajkama koje je analizirala – ''Pepeljugi'', ''Princezi i zmiji'', ''Vili u ribnjaku'' i mnogim drugima koje spominje u knjizi. ''U svakom slučaju, tri provodna pojma u procesu individuacije koji se nesumnjivo iznalaze u bajkama su oni animusa, anime i sjene. O ljubavi, vrijednosti skrbi za drugoga, iskrenosti srca, odmazdama gdje su potrebne kako bi se kaznila nepravda i o mnogočemu drugom ne bih govorila kao o arhetipovima'', kaže Manuela Zlatar napominjući da arhetipovi pripadaju kolektivno nesvjesnom te da ona nije sklona promicati ih u sociokulturne konstrukte. 
No bajke se naslanjaju
na društveni konstrukt i perpetuiraju ga, u bajke su klasičnog tipa,
koje su još uvijek najčitanije, često ugrađeni strereotipni i plošni
prikazi muških i ženskih likova. Mogu li onda one, kao prva i omiljena
dječja lektira, utjecati na formiranje slike o sebi samima i ulogama
koje bi u društvu trebali preuzeti?''Bajke su bitan činitelj socijalizacije, no socijalizirajući faktori u prvom redu su roditelj ili roditelji, zatim vrtić, škola pa društvo i kultura. Problem je u tome što je većini današnje djece uskraćena prilika da upoznaju 'mnoštvenost' građe usmene predaje, odnosno primjereni odabir bajki s raznih zemljopisnih područja kao i činjenica da se većinom susreću s nakićenim, pojednostavljenim i populariziranim verzijama pri čemu im se prigušuje značenje i gdje se gubi svaki dublji smisao'', objašnjava autorica i navodi primjer filmova i televizijskih emisija kojima se bajke populariziraju, a u njima princeze uglavnom ostaju u svojim kulama pasivno čekajući da je pojavi princ, moraju biti lijepe, krotke, umilne, poslušne, slatke. To su sve manje poznate priče, jer je svijet bajki raznolik i u dobroj mjeri nama još nepreveden.           
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Tu je ''Pepeljugu'' zajedno
s još nekoliko ''prepravljenih'' klasičnih bajki (ne bez ironije)
autor objavio u svojoj knjizi ''Politički ispravne bajke za laku noć'' (Politically
Correct Bedtime Stories: Modern Tales for Our Life&Times, 1994) te se u uvodu ispričao ukoliko je u njima izrazio bilo kakvu predrasudu
u odnosu na spol, rasu, kulturu, naciju, regiju, starost, izgled, sposobnost,
veličinu, vrstu te ako je pokazao intelektualizam, socioekonomizam,
etnocentrizam, falocentrizam, heteropatrijarhalizam, ili bilo koji drugi
nepoželjan 'izam'.
