Važno je da napomenem da je taj moj kolega ugroženi samac koji voli viceve o plavušama, Muji i Fati, na desktopu ima sliku obnažene djevojke s bujnim grudima, a njegova ga posve neugledna vanjština i balansiranje na rubu gojaznosti ne sprječavaju da o ženskoj ljepoti ima visoke standarde - koji se prije svega tiču obujma poprsja. (Vjerujem, drage čitateljice, da vam nije teško vizualizirati ovog tipa, sijača seksizma: primjercima njegove vrste kontaminirana je većina radnih sredina, od prehrambenog kombinata do rektorata sveučilišta.) 

Da ne digresiram dalje, taj se (i takav) kolega, pročitavši sažet opis koncepcije Lupinove izložbe iskreno zgrozio, shvativši da se naziv 'Divna stvorenja' odnosi ustvari na ciklus fotografija golih žena - i konja. Taj moj kolega, neemancipirani patrijarhalac, vrlo je ozbiljnim tonom rekao kako ne može vjerovati da je Lupinu dopušteno da tako grubom ironijom "pređe svaku mjeru". 

Zanimalo me u kojoj je mjeri mjera pređena, zato sam otišla na izložbu u Margaretsku ulicu, u galeriju koja nosi ime po utemeljitelju hrvatske moderne. (Zbog turbulentnog i misteriozno okončanog života, Josip Račić je ostao najvećom zagonetkom hrvatske moderne umjetnosti: 1908., u 23. godini života, nađen je ustrijeljen u hotelskoj sobi u Parizu. Čovjek koji s Hermanom, Becičem i Kraljevićem čini poznatu "Die kroatische Schule" ostavio je za sobom seriju akvarela s motivima pariških mostova, avenija i parkova; a danas se osobito cijene izdanci njegova slikarskog opusa kojima se trudio posvijetliti tamna prostranstava ljudske duševnosti.)

Račićevo je ime Lupino oskrnavio svojim šabloniziranim fotografijama žena i konja: žene su na njima lijepe, mlade i gole, svedene na erotiziranu tjelesnost u maniri seksi kalendara koji se mogu vidjeti na zidovima mehaničarskih radionica i kamiondžijskim birtijama. Konji, divna i plemenita bića, isplaženim jezicima ližu ogoljeno žensko meso, bedra, trbuhe: to bi valjda trebalo upućivati na iskonsku bliskost čovjeka i životinje iz doba prije komercijalizacije i otuđenja, kako u predgovoru katalogu implicira gromovnik hrvatskog mainstream kulturnog establišmenta Igor Zidić (o Zidiću više u Vjesniku, Nacionalu). 

S gotovo petrarkističkim udivljenjem, predsjednik Matice hrvatske (od 2002.) i voditelj Moderne galerije primjećuje u tom predgovoru kako Lupinovo traganje za ljepotom traje već više od 25 godina. Ta je potraga zasad urodila jedino tragačevim bahatim uvjerenjem da će ga kulturna javnost početi shvaćati ozbiljno ako svoje kamiondžijske fotke izloži u kakvoj prestižnoj galeriji, poput Josipa Račića. Muda pod bubrege uspio je, izgleda, prodati nekolicini. No ako zaista misli da će mu to poći za rukom i kod onih koji o pravoj umjetnosti imaju dvije čiste, i ako misli da će ga jahanje posmodernističkog vranca koji njišti "sve može proći" zaista transformirati iz trgovca šundom u umjetnika, Lupino je - pravi konj. 

Ustvari, kad smo već kod životinja - tih divnih stvorenja - možda je pravi konj u cijeloj priči baš slatkorječivi Zidić, kojega je Lupino spretno opasao, pretvorivši tako Modernu galeriju u štalu.  

- Ne inzistirajući na razlikama između svojih aktera, on svoje modele: mlade i nage (obnažene) djevojke i žene, manekenke, i lijepe, plemenite konje (u njihovoj blizini i u njihovu društvu) podjednako imenuje divnim stvorenjima. Nekome će to biti dostatno da ga optuži zbog machizma i vrijeđanja žena - njihova svođenja na animalno, piše vrli Zidić. On u katalogu apostrofira i "udobnost koja se nudi promatraču". Zamišljam kako mu se ukrućivalo mlohavo spolovilo dok je ispisivao rečenice o interferentnom djelovanju ljepote žene, životinje i krajolika koje "mora proizvesti neki naročit sinergijski učinak - pa ga u nekom smislu doista i proizvodi". Vragolan. 

Ako se koja njegova rečenica i čini suvislom, to je ona u kojoj kaže (doduše, s pozitivnim predznakom) kako je Lupino naučen da slijedi samo dva diktata - onaj narudžbe i onaj svoga erotomanskog ega. Sljedbenik (samo) tih diktata trebao bi biti zadovoljan izlazima prema mediokritetskoj rulji kojoj se obraća, a koje mu pružaju njegovi komercijalni angažmani. Umjesto toga, inficirao je Račića drskim seksizmom. 

Slijeganje ramenima nije najbolji odgovor koji možemo dati.

Komentari

Dodaj Novi

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."