Kristina Kojan, mlada je umjetnica čija je prva izložba u Hrvatskoj održavala u travnju 2006. u Kući Bukovac u Cavtatu, a na FemFestu u svibnju 2006. predstavila se instalacijom "Kula od pijeska".

Izložba u Cavtatu je retrospektiva njenog dosadašnjeg rada koji je predstavljen kroz sedam instalacija u kojima kombinira keramiku, porculan, travu, kosti, plastiku...
Kristina je završila studij i magistrirala u Linzu, te imala nekoliko samostalnih i skupnih izložbi u Austriji, Italiji i Sloveniji.

Moći svakodnevne fotelje

Izložbom dominira bjelina te suptilnost i jednostavnost, jer kako i sama kaže: "Ne želim šokirati." Kristina smatra da umjetnost treba otvoriti i pokrenuti komunikaciju, a šok može učiniti upravo suprotno paralizirati. Stoga njeni radovi iako se bave pitanjima društvene moći, slobode, patnje i slično koriste motive iz svakodnevnice i uvode nas u osoban svijet, a ne parazitiraju na medijskim slikama i kulturnim stereotipima.

Tako imamo jednu običnu svakodnevnu fotelju, Kristina kaže da je ideju dobila kada je primijetila da su antikne fotelje koji ljudi obično čuvaju, pripadale njihovim muškim precima, te su za nju postale simbol muške moći. Odlučila je pokazati ambivalentnu prirodu moći, njenu privlačnost i odbojnost, pa fotelja ima keramički pokrov koji izgleda poput meke morske trave (ali ima šiljate vrhove), tvrd je i hladan.

Duhovnost različitih kultura Kristina navodi kao još jedan izvor iz kojeg crpi ideje za svoje radove, pa tako dva od ovih sedam radova koriste figuricama anđela. Posebno je duhovit onaj koji ih pokazuje kao protagoniste sedam smrtnih grijeha, svaki od ovih "zemaljskih" anđela je različit, i ima svoju "grešnu" osobnost. I iako se na prvi pogled instalacija može činiti kao kritika grešnog života, ambivalencija cijelog koncepta pokazuje se kada "zemaljske" anđele ih usporedimo s njihovim nebeskim ekvivalentima koji su svi jednaki i time bezlični i dosadni. Gdje je raj, gore ili dolje?

Anđeli u totemu

Važnost duhovnosti, za njen rad, ali i njeni različiti izvori, ogledaju se u instalaciji "Totem izgubljenih duša" koja anđele zatvara u totem, i tako im onemogućuje let, kretanje. Ukoliko ovo tumačimo kao ponovo podvojeni odnos religije prema ljudskoj prirodi, možda nam daje svijest o vlastitoj nematerijalnoj prirodi, ali može postati i kavez, zatvor…

Iako tema izložbe nije svakodnevnica te odmah uočavamo da su teme koje zaokupljaju autoricu opće teme, izložba pokazuje izražajnu snagu svakodnevnih predmeta i raskrinkava njihovu bezazlenost te pokazuje skrivena značenja. Tako predmeti iz svakodnevnice, simboli kiča, dobivaju nova kompleksnija i politički jasna značenja, a autorica izbjegava zamku prikazivanja problema kroz motive kojima smo već zasićeni.

Ova je izložba je duboko osobni uvid u svijet oko sebe i njegove kompleksne dvoznačne poruke, za koje jednostavnog razrješenja nema, ali vlastiti pogled i interpretacija pomažu u njihovu razumijevanju, te nude priliku da stvari vidimo iz novog ugla što i jest jedna od osobina dobre komunikacije i dobre umjetnosti.

Paula Zore

Komentari

Dodaj Novi

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."