Advertisement
Početna stranica
Brze vijesti
Opća kultura
Vox Feminae
Izložbe / Osvrti
Intervjui
Filmska.net
Cunterview radionice
Cunterview jukebox
Festivali
KOLUMNE
Q-fokus
Žene i strip
Cherry F. u malom mistu
BAZA UMJETNICA
Likovna umjetnost
Književnost
Film, video i fotografija
Novi mediji
Glazba
Scenska umjetnost
Primijenjena umjetnost

Miri Furlan, s poštovanjem
Subota, 24 Svibanj 2008
Image Piše: Darija Žilić
Gostovanje Mire Furlan na hrvatskoj televiziji bilo je pompozno najavljivano danima prije talk showa 'Nedjeljom u dva'. Naime, ova zvijezda jugoslavenskog filma i kazališta trebala je prvi puta nakon 17 godina govoriti na nacionalnoj televiziji o medijskom linču koji je nad njom izvršen početkom devedesetih, ali i o životu u SAD-u. No gledatalji, pa i sam voditelj, bili su vrlo iznenađeni njezinim medijskim nastupom.
 
Naime, očekivalo se da će glumica ogorčeno progovoriti o protagonistima medijskog linča, no dogodilo se posve suprotno. Vi se smijete, začuđeno je rekao voditelj. Naime, Mira Furlan uopće nije htjela prozivati ljude koji su pisali feljton o njezinu životu, već je prepustila Aleksandru Stankoviću da nas podsjeti na aktere tog besramnog čina. Mira Furlan mogla je tek rezignirano konstatirati da se ništa nije promijenilo, da su ti ljudi i dalje kreatori medijskog života u Hrvatskoj. Razgovor je vođen u Beogradu, gdje je glumica snimala film, i to u vrijeme demonstracija kad je došlo do otcjepljenja Kosova, pa je mogla konstatirati i kako joj se čini da se povijest ponavlja, i da se nisu dogodile nikakve promjene u Srbiji. Ljudi su na ulicama, nacionalizam se ponovo razbuktao... I činilo se kako se ova vrsna glumica pomirila kako neće više pronaći svoje mjesto - nju se više niti ne spominje, njeno gostovanje u projektu 'Medeja' kazališta Ullyses pokazalo je kako se nju još uvijek tretira kao simbol jednog vremena, a ne tek kao ono što ona jest - kao glumicu. Ona je ostala simbol jugoslavenske glumačke heroine, koja je svoju poziciju u  vrijeme ratnih sukoba skupo platila.

Potrebno je podsjetiti  na početak devedesetih, na glumičin život između Zagreba i Beograda. Naime, njoj su tada dežurni domoljubi zamjerili izdaju - zato što je u vrijeme rata glumila u kazališnoj predstavi u Beogradu, i što je to opravdavala umjetničkim razlozima. Medijski linč u tadašnjem Globusu bio je usmjeren na to da je se predstavi kao 'laku ženu', te nacionalnu izdajicu. Nakon tog feljtona, ona i njezin suprug, Goran Gajić, beogradski redatelj, odlaze u SAD.

Image O 'slučaju Furlan' odličnu je studiju napisala Lada Čale Feldman pod nazivom 'Šteta što je kurva: glumica i njezina dvojništva između postkomunizma i posthumanizma' (Femina ludens, Disput, 2005.) u kojoj ova teoretičarka sjajno analizira beskućnički status glumice koja danas glumi u američkim sf filmovima. Glumi polu-čovjeka, polu vanzemaljca, a to na najbolji način simbolički prikazuje bezdomni status gumice - nepripadnost nikome. Feldman se u svojoj studiji referirala na glumičin angažman i prije devedesetih.

Naime, Furlan je odbijala biti tek lutkica koja ne izražava svoje stavove, već je u intervjuima, od početka svoje karijere, inzistirala na stavu kako su glumci  uglavnom bespomoćni pred redateljem, a glumice svedene tek na ulogu 'žene-majke' ili 'žene-kurve', te da služe tome da se uporabe, pa odbace. Kada ju je voditelj pitao o razlozima linča, ona je navela i dva vrlo važna razloga - glumica sam i žena. Naime, nije potrebno podsjećati da su glumice prilično kasno dobile status u kazališnom svijetu, da su godinama ženske uloge glumili muškarci, te da se 'u narodu' glumica doživljava kao laka žena. Kod Mire Furlan, takva je percepcija još više potencirana jer se 'skidala'. Danas ona govori o vlastitoj naivnosti i nesvjesnosti konteksta u kojem je živjela jer njezino obnaživanje na ekranu imalo je lošu reperkusiju - umjetnički razlozi kojima se opradavala još su više dolijevali ulje na vatru, baš kao što je njezino pozivanje na ljubav, uslijed ratnog vihora, doživljeno kao cinizam, a ne kao izraz iskrene zbunjenosti i emotivnosti.

Image Čale Feldman pravilo uočava i to kako je njoj bilo daleko teže početkom devedesetih nego 'vješticama iz Rija' koje su bile tretirane kao subjekti, jer bile su vlasnice svog diskurza. Mira Furlan, kao glumica, bila je tek kao tijelo koje se izlaže na pozornici. No ona je, transgredirajući granice država, odbijajući da 'ostane kod kuće', zapravo bila prijetnja jer svoje je tijelo, koje je simbolički shvaćeno kao domovina, prepustila Neprijatelju i time je počinila još veću izdaju. Novinski napadi su bili ovako naznačeni: 'Težak život lake žene' i 'Sisama na Hrvatsku', a svjedoče o isprepletenosti seksualnosti i politike, bilježi Čale Feldman. Glumičin politički čin, njezino prepuštanje žudnji, oslobođen odnos prema tjelesnosti, sve to dovelo je to medijske harange koja je na kraju rezultirala njenim brisanjem iz memorije nacionalnog glumišta i naposljetku zaboravom... Naime, ime Mire Furlan nije poznato novim generacijama, i stoga je njeno pojavljivanje u gledanoj tv emisiji važno jer je ipak na neki način upisivanje u hrvatski kontekst, ali i podsjećanje ljudi na vrijeme koje žele istisnuti iz svojih sjećanja, a u kojem su proveli najveći dio svojih života. Njezin angažman možda je ipak pridonio tome da glumci prestanu sebe doživljavati kao praznoglavce koje nemaju svoje mišljenje.

Tako su  nedavno, u inicijativi Pravo na grad, koja je osmišljena kao borba protiv svemoći tajkunskih mogula i njihovih nakaradnih urbanističkih planova, upravo glumci bili iznimno angažirani - Vili Matula i Urša Raukar. To nije njihov prvi društveni angažman. Spomenuti glumci često sudjeluju u projektima nevladinih inicijativa i, umjesto akademskih intelektualaca od kojih  bi se očekivala artikulacija društvenih problema, postaju nositelji građanske inicijative. Vili Matula zalagao se i protiv sapunica, njihove mašinerije koja iskorištava glumce, koji rade po čitave dane, potplaćeni su i izloženi, a nakon što ih iskoriste, producenti odbacuju te glumce koji se nakon angažmana u sapunici nerijetko izgube i nestanu.
 
Image I Mira Furlan opirala se tome da bude samo dijelom holivudske mašinerije. Ona je i u SAD-u pokušala ostvariti kazališnu karijeru. Tako je sa suprugom zajedno realizirala predstavu Antigona u Los Angelosu, 1995. godine i to relativno uspješno. Trenutno snima film u Srbiji o glumačkoj trupi koja uslijed rata početkom devedesetih, odlučuje nastaviti glumiti, svima usprkos. Upravo ovaj siže može nas podsjetiti i na priču iz glumičina života. Na kraju intervjua, voditelj je zaželio glumici da se vrati na kazališne daske u Hrvatskoj. Mira Furlan je s nevjericom uzdahnula. Ovih dana glumici je konačno dodijeljen stan i time je završena jedna dugotrajna borba za ostvarianje vlastita prava. Tko zna, možda doista bude glumila na daskama hrvatskih kazališta... Ipak, bila je u pravu - isti caruju - Pukanići, Starčevići, Ivkošići i teško je očekivati promjene. Sve je, baš sve isto.

 
Prilagođeno pretraživanje

| Powered by Joomla and NGO studio |
| Be the change you want to see in the world |
2006 - 2013 cunterview.net
Made for Firefox
Use under Creative Commons BY-NC-SA License (Uvjeti korištenja)