piše: Biljana Kosmogina
U Barbican sam stigla u nedelju 27. januara, na poslednji dan
izložbe SEDUCED: ART AND SEX FROM ANTIQUITY TO NOW i na moju sreću
uhvatila «last train to Heaven». Kartu sam kupila on-line da bih
izbegla gužvu i čekanje, s terminom ulaska od 18,30. Zadnja tri dana
monumentalne izložbe koja je trajala puna tri i pol meseca, posete su
produžene do 22 h. Posle detaljnog špartanja kroz oba nivoa postavke,
ostala sam nesvakidašnje nadahnuta i ošamućena, kao posle par čaša
jakog vina, a možda i cele boce, što definitivno ide u prilog teoriji
da erotika opija bolje od vina.
Piše Ana Jerković Protekla godina bila je po mnogočemu
godina kontroverznih literarnih i publicističkih ostvarenja, čiji
će se naslovi pamtiti i sadržaji citirati prilikom rasprava i
analiza gorućih problema čovječanstva. Religija, terorizam,
ideologije i ljudska prava ključna su pitanja koja su zaokupila
svijet, a bijeg od stvarnosti uglavnom se tražio u fantastičnom i
virtualnom svijetu gdje caruju magija i nestvarni likovi. Zanimljivo
je da su velik broj zapaženih knjiga napisale žene, a ne zaboravimo
i da je Nobelovu nagradu ove godine dobila Doris Lessing.
Prva na listi je Somalka Ayaan
Hirsi Ali koja je proglašena jednom od sto najutjecajnijih osoba na
svijetu.
Zagreb, POP& POP, 2002. Piše: Irena Lukšić Idealna, ali nažalost, rijetko ostvariva situacija za susret kritičara
s djelom koje treba ocijeniti pretpostavlja s jedne strane mogućnost
maksimalne koncentracije na djelo samo, bez upletanja osjećaja duga,
straha od autoriteta autora i sličnih izvanjskih činitelja, a s druge
komunikativnost i poticajnost teksta, njegovo svojstvo da se nudi na
lako i ugodno čitanje. U slučaju sveske stihova Jasenke Kodrnje
profesionalni čitatelj ima sreću da potpuno neometano pregleda sadržaj
i donese nepristran sud. Što se zapravo krije iza feminoidnog naslova
“Zagreb je ženskog spola”?
Piše: Tanja Topolovec Regine Debatty na svome blogu dokumentira umjetnike/ce, dizajnere/ice i hakere/ice koji koriste nove tehnologije i znanost, kako bi približili ljudima što se zbiva iza "bijelih laboratorijskih zidova".
U mami nam je 4. srpnja prezentirala upotrebu i zloupotrebu biotehnologije od strane umjetnika, amatera i hakera kroz selekciju bioarta. Primjeri su bili fascinantni i ovdje ću navesti samo neke od njih.
Jedan od primjera bilo je živuće odijelo napravljeno od ljudskih i životinjskih stanica; u tom radu postavlja pitanje koliko je to humano te da li bi ljudi to odijelo nosili kao što danas prihvaćaju i pod normalno nose krzno životinja, koje su tretirane u apsolutno nenormalnim uvjetima.
ili Zašto su književne promocije dosadne?
piše i fotografira Kosmogina
U Zagrebu, u prvoj polovini maja, bila
sam gošća Queer festivala i imala priliku da u toku sedmodnevnog
boravka sagledam odnosno paralelno konzumiram različite kulturne
sadržaje kako u sklopu queera, tako i mimo njega.
Odgledala sam pet
teatarskih premijera i bila na nekoliko promocija aktuelnih
književnih izdanja od kojih ću izdvojiti Profilove Najbolje
hrvatske priče iz 2006. u izboru Miljenka Jergovića i queerovo prvo
izdanje romanaStaklenac, Uroša Filipovića, koji je posle
beogradskog Rende-ovog izlaska pre 4 godine doživeo da uskrsne i u
Hrvatskoj.
'Mozaik' Dragane Alfirević na ovogodišnjem Queer Zagrebu 8. svibnja počeo je kao i sve predstave u povijesti predstava… tiho i mračno.
Zatim je na crnu scenu provirilo malo svjetla i počela se nazirati crna
fotelja. I stol. I nešto na stolu prekriveno bijelom plahtom. U jednom
trenutku se to nešto počelo micati, i gle čuda - imalo je noge! Buđenje ženskog bića pod plahtom: ovo je uvod u scensku disertaciju 'Mozaik'.
Sat vremena nakon „buđenja“ i nakon tisuća jasnih i
nejasnih konverzacija tu je ista crna fotelja. Isti stol. Ista žena. No sad
je sjedila na crnom kauču. Razotkrivene stidnice. S čarapom preko
glave. S puškom u ruci uperenom prema publici.
Narodni muzej Labin, Ulica 1. maja 6, Labin
1. - 25. lipnja 2007.
Slijedeći tematske okvire preuzete iz drevnih mitologija, fokusirajući se na 'kult žene', Krešimira Gojanović otkriva vlastite istine o životnom ciklusu, o dvojnosti naravi stvaranja i smrti. Intuicija je staklena kugla kroz koju žena može sagledati ono nesagledivo i ona nam daje točne smjernice djelovanja, uspostavlja sklad s vlastitim unutarnjim bićem, usmjerava i vodi stvaralački život. Neizmjerno je važna ženi umjetnici, jer ona je moćna snaga ispunjena strašću, stvaralaštvom i težnjom za znanjem, oslobođenom svih vremenskih i prostornih granica. Intuicija kao bit instinktivne ženine prirode bori se za opstanak, bori se protiv ukalupljivanja žene u društveno nametnutu joj ulogu.
ili 'Kako je jeftini kamiondžijski seksi kalendar
oskrnavio ime Josipa Račića'
Piše: Maja Hrgović
O izložbi Stephana Lupinau Modernoj
galeriji Josip Račić izvijestio me kolega s posla. Iz prilično neutralnog
naziva 'Divna stvorenja' nije se dalo mnogo iščitati o sadržaju
ni tematskom okviru te izložbe. Lupino nije ime koje cijenim niti mislim
da me njegov objektiv može čime ugodno iznenaditi: njegovi su fotošopirani
ženski aktovi - komercijalno definirani svrhom objavljivanja u Playboyu
- jeftina i izlizana stvar, nešto što se ni vrlo nategnutom vezom
ne može povezati s iznenađenjem, osvježenjem, umjetnošću.
Ono što me ustvari ponukalo da pomnije
proučim faksiranu pozivnicu, bila je reakcija kolege...
Instalacije Line
Rice i Tonke Maleković pod nazivom Ulice, sobe transformiraju
prostor galerije u intimni prostor svakodnevnog života i prostor
umjetničkog stvaranja. Radovi dviju umjetnica simuliraju stvarnost
koja proizvodi umjetnost, čime i jedna i druga proizvodnost postaju
vidljivima i dostupnima.
Dvije su umjetnice
godinu dana dijelile sobu 410 u sedmom paviljonu Studentskog doma
Cvjetno naselje. Dijeljenje prostora kao igra neminovnog
ograničavanja i poticanja rezultiralo je radovima koji daju
naslutiti nešto od atmosfere privremenog zajedničkog mjesta. Instalacija se može pogledati u Galeriji Križić-Roban
(Čanićeva 6, Zagreb) do subote, 26.5.2007.
ili Mudro je skloniti se od nevremena
U nakladi izdavačke kuće Biakova iz Zagreba objelodanjen je treći roman
Zorke Jekić Zatišje u Europskoj obećanoj zemlji. Ista je autorica
do sada, uz dvije pjesničke knjige, već objelodanila dva romana,
Zlatni ključ (2000.) i Julijanina marama (2001.). Ako si
barem malo osvijestimo kako je u današnjoj rastrganosti teško napisati
nešto u onakvom kontinuitetu kojeg po svojoj genealoškoj određenosti
zahtijeva roman, onda će nam biti jasno da se Zorka Jekić po treći
put okušava na romanu ne tek stoga da napiše roman, nego zato što
po svojoj stvaralačkoj predodređenosti i ne može drugačije do li
napisati roman, odnosno pisati roman za romanom.
Piše: Milana Romić
Pomoću
teoretskih pojmova feminističke književne kritike analizirati ću poeziju Radmile Lazić kao feministički osviještene autorice. I dok
u ranijoj poeziji (do 1993. godine, kada izdaje zbirku poezije
Istorijamelanholije) feministički diskurs nije
naglašen i do kraja realiziran u samoj pjesničkoj praksi,
prekretnička zbirka je Istorija melanholije u kojoj postaje
vidljiva feministička ideologija utkana u tekst, a ta će se praksa
nastaviti i do kraja realizirati u narednim pjesničkim zbirkama.
Feministički
je diskurs Radmile Lazić najjasnije vidljiv u dvjema zbirkama –
Priče i druge pesme (1998.) i Doroti Parker bluz (2003.), te se upravo te dvije pjesničke
zbirke ovdje analiziraju.
Ovdje je riječ o ženskome pitanju, tematici koja se neprestano zaobilazila kroz povijest filozofije te se sve do modernih vremena nikada nije uvodila u diskurs. Ova činjenica jedna je od preokupacija Hrvoja Jurića koji je napisao kratak ogled «Tko ili što je čovjek» s podnaslovom «Napomene uz povijest ograničavanja pojma «čovjek». Taj se ogled bavi izostankom ženskoga pitanja u filozofskome diskursu kroz sustavno i permanento ograničavanje pojma «čovjek», između ostaloga i u smislu roda. Svi znamo za one fore tipa «pričam o ljudima, a ne o ženama». Izgleda da taj toliko rasprostranjen, nedorastao i šovinistički humor vuče svoje korijene još iz filozofskoga diskursa.
Piše: Jelena Graovac
Nasta Rojc (1883. – 1964.), doživjela je svoju prvu retrospektivnu izložbu
u pedeset i petoj godini. Izložba se održala u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu 1938. Druga retrospektiva održana je
posthumno, 1996./ 1997., u istom prostoru.
Za života, osobito u prvim desetljećima dvadesetoga stoljeća, ta je
umjetnica djelovala i izlagala aktivno, a u Zagrebu je 1928. osnovala Klub
likovnih umjetnica, po uzoru na Women's International Art Club iz Londona, s
kojim je surađivala za svog boravka u Engleskoj 1924.-1925. godine. O Klubu
likovnih umjetnica danas se ne zna gotovo ništa, a njegova osnivačica, jedna od prvih naših umjetnica koja se, osim u
ateljeu Otona Ivekovića, školovala u Beču, u onome što se običava nazivati
poviješću hrvatske umjetnosti, nije pronašla svoje mjesto.
Piše: Milana Romić
Biljana
Srbljanović1
zanimljiva je pojava u srpskoj dramskoj književnosti, dramaturginja
koja je svojim dramama učinila radikalan presjek i unijela novine u
srpsku dramsku književnost, a da je pritom duboko ostala svjesna
vremena i područja u kojem stvara i na koje se njezine drame
referiraju.
„Dok smo se još svi pitali smijemo li, znamo li, je li
moralno, hoće li nas zabraniti, zatvoriti, maltretirati, uništiti
nam karijere (koje se ustvari nisu niti započele), Biljana
Srbljanović već je napisala sve.“ (Đilas, 2001:79)
Projekt naslova 'exchange, expirience, explore'
okupio je šest autora i autorica (Tea Hatadi, Maja Rožman, Karla Šuler, Igor Juran, Martina Miholić, Zdravko Horvat) u eksperiment koji za cilj ima istražiti
vezu između tematike, medija i osobnosti. Svaki autor referira
se na rad drugog autora ali je i sam predmet reference.
Kroz dinamičan likovni proces nastala je jedna mala,
ali nipošto slaba umjetnička cjelinu izložena od 4.-18. travnja u galeriji Studentskog centra.
Rezultat je
šest izloženih radova i tekst s pitanjima i odgovorima
postavljenima za vrijeme procesa.
Izložba: Zelene vrpce - Samoreprezentacijski radovi Naste Rojc i Stjepana Lahovskog iz
zbirke dr. Josipa Kovačića
19. travnja - 13. svibnja 2007. svakim danom od 11- 18h
Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Ivana Gorana Kovačića 37, Zagreb
Otvorenje: 19. travnja 2007. u 19h
Autorica izložbe: Mr.sc. Leonida Kovač U nastavku više o izložbi i putokaz do muzeja...
Galerija Miroslav Kraljević 19.01.2007. bila je domaćin predstavljanja projekta 'Paris-Ariadne - 1st Layout'
plesne umjetnice i koreografkinje Marjane Krajač. Cunterview.net ekipa
napravila je nakon predstavljanja kratki video interview sa Krajač.
Ono što nam se svidjelo kod ovog projekta (trajanja 60 minuta) je
činjenica da se klasično glazbeno djelo stavlja kao zvučna pozadina pop
vizualima, te se gledatelja/konzumenta bombardira raznim podražajima.
Refleksna reakcija nakon nekog vremena (nakon dobivanja informacija o
djelu putem flickera, youtubea, wikipedije) biva isključivanje iz
trivijalnog, zatvaranje očiju, dakle odbijanje suvišnih informacija,
povlačenje u sebe i uživanje uz zvučnu kulisu opernog djela.
Rukopis Marije Andrijašević pod
nazivom 'dedukacija, dedukacija, moj watsone (trilogija)'
jednoglasno je proglašen najboljim na ovogodišnjem natječaju za
mlade pjesnike, a Andrijašević je
pohvaljena i na prošlom natječaju.
Marija Andrijašević rođena je 1984. u Splitu. Dosad
objavljivala u časopisu pjesničke prakse 'Poezija', riječkom
časopisu za kulturu RE, 04
megazinu za hakiranje stvarnosti, te virtualnom časopisu za
književnost Knjigomat.
Nagrada Goran za mlade pjesnike/inje
se dodjeljuje od 1977. za neobjavljeni rukopis autora mlađeg od 30
godina, a sastoji se u tiskanju prve knjige pjesama. Ove godine u
žiriju Goranovog
proljeća su bili Miroslav Kirin, Ivica Prtenjača i Darija
Žilić koja je napisala i obrazloženje nagrade (u nastavku).
Piše: Darija Žilić
Jagoda Zamoda, novinarka je i pjesnikinja.
Suutemeljiteljica je i jedna od urednica Biblioteke Quorum
(1984,-1986.), te suvoditeljica Tribine DKH (1985.-1988.). Priredila je
za objavljivanje na slovenskom jeziku izbor 'Ne, to nije ništa' (jedna
hrvatska pjesnička generacija), Ljubljana, 1988., i 'Izabrane pjesme'
(Varaždinski književni zbornik, 1996.).
Sudionica je mnogih književnih
susreta i dobitnica brojnih književnih nagrada. Pjesme su joj uvrštene u
različite izbore, panorame, preglede i antologije, te prevedene na
desetak jezika.
Piše: Darija Žilić
Tekst je
predgovor besplatnom
elektroničkom izdanju izabranih pjesama Sonje Manojlović.
Kratki
intervju sa Sonjom Manojlović u Zarezu, 2005. Prije
tri godine objavljen je izbor iz pjesništva Sonje Manojlović
koji nosi naziv “Upoznaj Lilit” (izbor i pogovor Cvjetko
Milanja) u izdanju zagrebačkog Konzora. “Upoznaj Lilit” je
presjek kroz pjesništvo autorice koja kontinuirano objavljuje već
punih četrdeset godina, čije je pjesništvo već odavno postalo
dijelom antologija, ali je i na žalost, ostalo pomalo nepoznato
mlađim generacijama pjesnika i čitatelja.
piše: 
'Mozaik' Dragane Alfirević na ovogodišnjem 
ili 'Kako je jeftini kamiondžijski seksi kalendar
oskrnavio ime Josipa Račića'
Piše: Maja Hrgović
Instalacije Line
Rice i Tonke Maleković pod nazivom Ulice, sobe transformiraju
prostor galerije u intimni prostor svakodnevnog života i prostor
umjetničkog stvaranja. Radovi dviju umjetnica simuliraju stvarnost
koja proizvodi umjetnost, čime i jedna i druga proizvodnost postaju
vidljivima i dostupnima.
ili Mudro je skloniti se od nevremena
Piše: Milana Romić
Ovdje je riječ o ženskome pitanju, tematici koja se neprestano zaobilazila kroz povijest filozofije te se sve do modernih vremena nikada nije uvodila u diskurs. Ova činjenica jedna je od preokupacija Hrvoja Jurića koji je napisao kratak ogled «Tko ili što je čovjek» s podnaslovom «Napomene uz povijest ograničavanja pojma «čovjek». Taj se ogled bavi izostankom ženskoga pitanja u filozofskome diskursu kroz sustavno i permanento ograničavanje pojma «čovjek», između ostaloga i u smislu roda. Svi znamo za one fore tipa «pričam o ljudima, a ne o ženama». Izgleda da taj toliko rasprostranjen, nedorastao i šovinistički humor vuče svoje korijene još iz filozofskoga diskursa.
Piše: Darija Žilić
