| TSP: Paul Ribeiro - Feminine |
| Nedjelja, 31 Svibanj 2009 | |||||||
|
Piše: Elizabeta Hrstić
![]() Paul Ribeiro – Feminine No, 5 talentiranih cura, tu večer u DK Gavelli nakrcali su s toliko energije, emocija, uzbuđenja... frcale su iskre, i vjerujem da bi malo tko u publici mogao s jednakom pažnjom i zanesenošću odgledati i drugi dio diptiha.
Diptih progovara o ženskosti i muškosti, o muško-ženskim dodirnim
točkama, razilaženjima, borbama, rodnim predrasudama... Sve je
zaogrnuto jednim finim filozofskim i poetskim plaštom Fernanda Pessoe
koji je Ribeira i inspirirao.
Feminine je u jednakoj mjeri i drama i plesni komad. Plesačice su glumački vrlo nadarene (a jedna od njih i jest profesionalna glumica), i kao što savršeno plešu, pokazuju čitavu paletu različitih izraza lica, istovremeno duhovite, strastvene i poetične. Glume, izgovarajući brda teksta, ujedno plešući uz dosta akrobatskih elemenata, što zahtijeva zadivljujuću količinu fizičke (muške?) energije. ![]() Oslobođenje :)
Iz toga kao da crpe snagu za "rovanje po samoj sebi" i nastupi –
preokret u kojem se pokušavaju uhvatit u koštac s problemima
kontaktirajući sa "muškim dijelom sebe". Uslijedi najkomičniji dio
komada, u kojem ima dosta parodiranja "muškog principa", često
površnog, ali i ženskih, preradikalnih poteza: počevši od simboličnog,
simpatičnog odbacivanja štikli (oslobođenje!) koje su na početku bile u
prvom planu.
Duhovito poigravanje s muškim i ženskim principom ustvari ima jednu snažnu filozofsku potku. Odmicanjem komada, stiglo se do činjenice da je u životu najvažniji uspješan spoj jednog i drugog – objedinjavanje obiju svojih (suprotnih) polovica. "Zašto sam tako nesretan? Zato jer sam ono što ne bih trebao biti. Zato jer pola mene nije u sestrinstvu s drugom polovicom. Pobjeda jedne polovice, poraz je one druge." Do kraja ove predstave, žena postaje Žena (s velikim Ž), nalik na moćnu božicu, ali upravo takva kakva jest, skupa sa svojim savršenostima i nesavršenostima – slaba i snažna u isto vrijeme, senzualna i strastvena. Paul Ribeiro kaže da oba njegova dijela diptiha (Masculine i Feminine) ustvari govore više ili manje o istim stvarima, no konačni dojam je različit i daju iznimno autentične rezultate. Još želim posebno istaknuti glazbu, kojom se ovdje vrlo posvećeno pozabavio Nuno Rebelo. Izdvojit ću zadnje „brojeve“ - skladbu "Oh long before" koju je otpjevala njegova supruga Cathrine Loerke (pročitajte i poslušajte ovdje), a na koju je Ribeirova supruga u solo plesu, zapanjujuće senzualno dočarala ono najsuptilnije i najljepše u ženskom biću...
U DK Gavelli – najprije nekoliko sekundi muka, a zatim se prolomio snažan pljesak iskreno oduševljene publike.
Update, 3. lipanj:
Kao i prethodnih godina, publika je i ove godine svaku od festivalskih predstava mogla ocijeniti na posebnim glasačkim listićima, odlučujući tako o dobitniku Nagrade publike, ali i konkurirajući i sama za nagrade koje sponzorira ISKON. Tako je po glasovima publike najboljim na festivalu proglašen baš diptih ‘Masculine / Feminine‘ Paula Ribeira.
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
|||||||
| Zadnja Promjena ( Srijeda, 03 Lipanj 2009 ) | |||||||
Prilagođeno pretraživanje













