 Nasta Rojc (1883. - 1964.) Izložba:
Zelene vrpce - Samoreprezentacijski radovi Naste Rojc i Stjepana Lahovskog iz
zbirke dr. Josipa Kovačića
19. travnja - 13. svibnja 2007. svakim danom od 11- 18h
Hrvatski muzej arhitekture HAZU
Ivana Gorana Kovačića 37, Zagreb
Otvorenje: 19. travnja 2007. u 19h
Autorica izložbe: Mr.sc. Leonida Kovač
U nastavku više o izložbi i putokaz do muzeja...
Nedavno je dr. Kovačić Muzeju suvremene umjetnosti donirao
petnaest slika Stjepana Lahovskog (1902. - 1989.), umjetnika koji za
života nije imao niti jednu samostalnu izložbu, a retrospektivna mu
je izložba priređena posthumno, 1995. u Modernoj galeriji u Rijeci.
 Autoportret (1925), Nasta Rojc Za razliku od njega, Nasta Rojc (1883. - 1964.) bila
je cijenjena i priznata umjetnica već i na samom početku svoje
slikarske karijere, a nakon smrti njezino je djelo gotovo
zaboravljeno. Primjerice, 1927. godine samostalno izlaže u
londonskoj Gievs Art Gallery, a časopis Time donosi
pozitivnu recenziju izložbe. Izložba Zelene vrpce:
Samoreprezentacijski radovi Naste Rojc i Stjepana Lahovskog,
predstavlja radove dvoje umjetnika koji su u svom djelovanju bili
zaokupljeni izvedbom autoporterta, odnosno problematiziranjem
kategorije identiteta: kako slikarskog, tako i osobnog.
Popratna
događanja izložbe sastoje se od
predavanja Leonida Kovač:
'Transgresije normativnog
moderniteta'
u četvrtak, 10. svibnja 2007.
(17.00 sati, Hrvatski
muzej arhitekture HAZU)
i likovne radionice fotografkinje Ana
Opalić na temu autoportreta namjenjenu srednjoškolskom uzrastu
koju će voditi u subotu, 5. svibnja 2007. u 16.00 sati.
 Autoakt pred vizijom (1908), Nasta Rojc
Dvojezični katalog (hrvatski i engleski sadrži) razgovor s kolekcionarom dr. Josipom Kovačićem, tekst Leonide Kovač 'Zemljopis i zakašnjenja' te reprodukcije izloženih djela i arhivske građe.
Zagrebački kolekcionar dr.
Josip Kovačić posjeduje zbirku koja sadrži više tisuća
umjetnina nastalih tijekom 19. i 20 stoljeća. Glavninu njegove
zbirke čine djela hrvatskih autora i autorica, nadasve onih čijim
opusima nacionalna povijest umjetnosti nije posvetila osobitu
pozornost i koji se rijetko nalaze u muzejskim i galerijskim
zbirkama. Jedan segment zbirke po svom je sadržaju jedinstven u
svijetu. Naime, dr. Kovačić sustavno skuplja djela
hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću, a više od tisuću
slika, skulptura i grafika iz tog segmenta svoje zbirke donirao
je 1988. godine gradu Zagrebu.
 Spajam kontinente (1908), Nasta Rojc
Leonida
Kovač: Zemljopis i zakašnjenja
ulomak iz teksta
U kontekstu postavljanja pitanja o tome što umjetnost jest, te nadalje što je znanost o umjetnosti koju nazivamo poviješću umjetnosti, slučajevi Rojc i Lahovsky pokazuju se upravo paradigmatičnima, jer naime, takozvana stilska nekonziztentnost, kao temeljno i permanentno obilježje rada Stjepana Lahovskog, te takozvani anakronizam (utemeljen na simbolističkoj tradiciji) u opusu Naste Rojc, desetljećima su bili razlogom isključivanja ovih opusa iz povijesnih pregleda tokova hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. Ovi paradigmatični slučajevi, nedostatak kritičke, odnosno institucionalne recepcije, mogu zahvaliti činjenici da čitljivost performativa tih specifičnih umjetničkih produkcija izmiče dosegu modernističke paradigme na kojoj se temelji disciplina povijesti umjetnosti. Naime, u slučaju proučavanja povijesti umjetnosti devetnaestog i dvadesetog stoljeća, dominantna je paradigma poistovjećena s modernističkom poviješću umjetnosti, a ta je ne samo manjkava, već je moguće dokazati i njezino ideološko djelovanje kojemu je cilj ograničiti ono o čemu se može ili ne može raspravljati, a odnosi se i na stvaralaštvo i na recepciju umjetnosti.
 Automodel za ženski torzo (1937) / Trostruki automodel sa šeširom (1935) / Autoportret, Stjepan Lahovsky

Kako stići do muzeja:
Izložba: Zelene vrpce - Samoreprezentacijski radovi Naste Rojc i Stjepana Lahovskog iz
zbirke dr. Josipa Kovačića
19. travnja - 13. svibnja 2007. svakim danom od 11- 18h
Hrvatski muzej arhitekture HAZU,
Ivana Gorana Kovačića 37, Zagreb
|