| Žensko pitanje u povijesti filozofije (njezin neopravdani izostanak) |
| Četvrtak, 10 Svibanj 2007 | ||||||
|
Filozofska provokacija Hrvoja Jurića Koliko god staleža na ovome svijetu postojalo, filozofi zauzimaju posebno mjesto u takvim sustavima. Ili, barem bi trebali, tj. trebali bi biti karakterno i umno odvojeni od mentaliteta tipičnog za određene, točnije, više staleže čiji je način razmišljanja gotovo uvijek determiniran tom staleškom pozicijom te stoga ideološki usmjeren. A budući da bi jedna od osnovnih zadaća filozofa trebala biti i djelovanje ka progresivnim društvenim promjenama (a ne samo zadržavanje na interpretaciji istoga), njihov sud nikako ne bi smio biti društveno uvjetovan u tolikoj mjeri u kojoj je to bio. Ili još uvijek jest... (jer potpunu ne-uvjetovanost je iracionalno zahtijevati...). Ovdje je riječ o ženskom pitanju, toj tematici koja se neprestano zaobilazila kroz povijest filozofije te se sve do modernih vremena nikad nije uvodila u diskurs. Ova fakta jedna je od preokupacija Hrvoje Jurića koji je napisao kratak ogled «Tko ili što je čovjek» sa podnaslovom «Napomene uz povijest ograničavanja pojma «čovjek». Taj se ogled bavi izostankom ženskog pitanja u filozofskom diskursu kroz sustavno i permanento ograničavanje pojma «čovjek», između ostalog i u smislu roda. Svi znamo za one fore tipa «pričam o ljudima, ne o ženama». Izgleda da taj toliko rasprostranjen, nedorastao i šovinistički humor vuče svoje korijene još iz filozofskog diskursa.
Autor tog ogleda, Hrvoje Jurić, asistent je na odsjeku za filozofiju, piše poeziju i prozu te između ostalog objavljuje u književnim listovima i raznim drugim časopisima. Kao što je sam autor napisao u uvodnoj napomeni tog ogleda: «...ono što se ovdje nudi tek je nacrt jednog promišljanja koje nije dovedeno do kraja, i koje bi, u skladu s time, trebalo... predstavljati ponajprije svojevrsnu filozofsku provokaciju.» Imao sam prilike na prošlogodišnjem festivalu Velesajam kulture porazgovarati s autorom o ovoj tematici, i tom prilikom sam i dobio spomenuti ogled iliti tu filozofsku provokaciju koju ću pokušati predstaviti kroz ovaj tekst. Ograničenost pojma «čovjek»
 Simone de Beauvoir (1908 – 1986) Tada se filozofima ovakve propuste i moglo dopustiti budući je njihova zadaća bila «samo» objašnjavati svijet, takav kakav jest, ne ga i mijenjati. Kasnije se međutim došlo do zaključka kako se filozofija ne bi smjela zaustavljati na marginama društvenih promjena, već biti i njihov pokretač i/ili sudionik. Iako je do ozbiljnije primjene filozofije u tom smislu došlo tek s Marxom, zahtjevi za oslobađanjem čovjeka postojali su i prije. Znanstveno-tehnička otkrića Novog vijeka poticala su i konačno proglasila ljudsku emancipaciju od prirode. Dalje, na povijesnu scenu nastupili su revolucionarni pokušaji radikalnih društvenih promjena, i tu se naravno izdvajaju Francuska revolucija i kasnije komunističke revolucije inspirirane marksizmom. U središtu svih tih nastojanja stajao je «novi» čovjek. Barem je trebao... Od «čovjeka» do muškarca
 Carole Pateman Naša filozofkinja Blaženka Despot pokazala je ove činjenice u svojoj knjizi «Žensko pitanje i socijalističko upravljanje», iako njen rad nije naišao na zasluženo priznanje. Spomenuta Carol Pateman ide dalje prigovorivši i onim najradikalnijima – anarhistima: «Proturiječnost slobode vrti se oko zakona države i zakona kapitalističke poizvodnje: o zakonu muškog spolnog prava vlada šutnja.» Iz svega ovoga možemo reći da su muškarci spolnim ugovorom učvrstili svoju dominantnu poziciju okruživši pojam «čovjeka» prividnom univerzalnosti koja mu stoga daje takoreći neupitni legitimitet. Jurić taj dio priče zaključuje: «...promašaj svih «novih humanizama»: zamašno univerzaliziranje «čovještva» bez prethodno provedene dekonstrukcije pojma «čovjek»».
Feministička teorija i strah filozofa
 Mary Wollstonecraft (1759 - 1797) Dakako da je današnja akademska filozofija upoznata sa zahtjevima feminizma o propitivanju temeljnih pojmova zapadnjačke filozofije, no čini se da upravo ti zahtjevi kod filozofa izazivaju određen strah ili barem zazor od feminizma. Unatoč sad već bogatoj povijesti feminstičke misli od Mary Wollstonecraft preko Simone de Beauvoir do kasnijih radikalnih smjerova feminizma, akademska filozofija i dalje kao da izbjegava ozbiljnije suočavanje sa uvođenjem ženskog pitanja u diskurs omalovažavajući ga kao uličnog ili salonskog aktivizma. Zar još uvijek vlada ona lijenost i nespremnost u filozofiji da se pretresu temelji društvenih odnosa? Ili je u pitanju strah od radikalnog mišljenja općenito i s tim povezane društvene promjene? Jurić kaže da se «pritom za filozofiju ne radi ni o čemu drugom drugom nego o tome da iznova – ali potpuno drugačije – postavi svoje staro pitanje: o čovjeku». Iako se danas mogu vidjeti brojne inicijative uvođenja ženskog pitanja u diskurs, većina toga je inicirano sa strane žena iz ženskih pokreta (Ženska mreža Hrvatske i Ženska sekcija SSSH organiziraju pressicu povodom Međunarodnog prava žena; Ženska infoteka objavljuje knjigu autoric Alice Schwarzer Simone de Beauvoir – buntovnica i utiračica putova; Program za Međunarodni dan žena u organizaciji Ureda za ravnopravnost spolova itd.). Nasuprot tome, rijetko što se pokreče sa strane akademija. Kao izuzetak možemo u vremenskom kontekstu maloprije nabrojanih događanja navesti tribine «Rod i identitet» koje organizira Klub studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu (iako ovo nije najbolji primjer akademske inicijative kao takve budući da se radi o studentskoj inicijativi).
Iako je ovo samo letimičan pregled nekih događaja kakvi se odvijaju danas u Hrvatskoj, i iz njega se može već zaključiti kako Jurićevo mišljenje o strahu akademske filozofije od feminizma ima svoje opravdanje. Zbog čega ću i zavšiti ovaj tekst ponovno citirajući autora ove filozofske provokacije Hrvoje Jurića: «Svaka je diskriminacija isključivanje, obespravljivanje i porobljavanje na temelju nekoga proizvoljno izabranog razlikovnog obilježja.»
          
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Ovdje je riječ o ženskome pitanju, tematici koja se neprestano zaobilazila kroz povijest filozofije te se sve do modernih vremena nikada nije uvodila u diskurs. Ova činjenica jedna je od preokupacija Hrvoja Jurića koji je napisao kratak ogled «Tko ili što je čovjek» s podnaslovom «Napomene uz povijest ograničavanja pojma «čovjek». Taj se ogled bavi izostankom ženskoga pitanja u filozofskome diskursu kroz sustavno i permanento ograničavanje pojma «čovjek», između ostaloga i u smislu roda. Svi znamo za one fore tipa «pričam o ljudima, a ne o ženama». Izgleda da taj toliko rasprostranjen, nedorastao i šovinistički humor vuče svoje korijene još iz filozofskoga diskursa.
