| Knjige za plažu |
| Nedjelja, 26 Srpanj 2009 | ||||||||||||||||||
|
Piše: Elizabeta Hrstić
 Moram priznati, tekst sam naslovila
ovako nemaštovito, samo zato što znam da će lakše "upasti u
oko" čitatelju/ici, onoj koja se sprema na odmor i uz ostalo,
razmišlja i o literaturi koju će s veseljem strpati u putnu torbu.
Istina je da se pomalo ježim od fraze "knjige za
plažu". Oduvijek me podsjećala na nešto poput "knjige za
bolju probavu" ili "knjige za skratiti vrijeme u
čekaonicama".
Dobra knjiga, uvijek je dobra knjiga, za svako mjesto i prigodu. Baš kao što lošu knjigu neće pozlatiti ni sunce, ni more, miris borova ili sol u kosi. Ljetna opuštenost i bezbrižnost ustvari je idealna da konačno uspijemo pročitati bar poneku od dobrih knjiga koju ne stignemo kroz godinu. I jedino u tome je tajna veza knjige i plaže. Zato, preskačem chick lit pa bio on i dobar, te kuharice (to se ionako dovoljno i previše reklamira). Zanemarit ću i sveprisutni imperativ "in" knjiga o kojima se govori, koje su na vrhu naših (upitnih) top-lista. Bez brige, na popisu nema ni Hegelove dijalektike, vojnih strategija, financijskih tržišta, ni leksikona građevinarstva. Ravnala sam se prema vlastitom osjećaju za dobru knjigu - neke su noviteti, a neke pak godinama stoje na policama naših knjižara, ili su reizdane, dakle itekako vrijedne čitanja . S obzirom na profil cunterviewa, naglasak ipak stavljam na autorice (posebice one koje su nam manje poznate) ili priče zanimljivije ženema. Sve knjige su čitke, neke i lagane, zabavne, ali niti jedna nije od onih koje ispare iz pamćenja odmah nakon čitanja.
Prvijenac književnice koji je slavni Paul Auster nazvao sjajnim i originalnim ženskim pismom. Priča je to o mladoj Parižanki koja radi na željezničkoj postaji, koja mašta, nada se i čezne za ljubavlju, istovremeno živeći u svom iskrenom, malom i nepatvorenom svijetu koji pokušava uklopiti u suvremeni košmar i krutu zbilju koja joj ne ide na ruku. Ili ipak…
Yasmina Khadra "Kabulske lastavice" (Naklada Ljevak, 2009) Ovaj nevjerojatno dojmljiv ali vrlo mračan roman, kao i mnogi drugi slične tematike, progovara o psihološkim posljedicama koje je izazvao islamski ekstremizam. Na prvi pogled se čini da tu nema ništa nova: militantni islamski fundamentalisti, religijski fanatizam, brojne predrasude, omalovažavanje i okrutnost prema ženama, grubost i bahatost muškaraca, posljedice pogrešnog odgoja i mentaliteta, te oružje i moć kao jedini bogovi... Ipak, niti jedna tematski slična knjiga nije me uspjela u tolikoj mjeri opsjesti, niti jedna nije pokrenula takvu buru emocija. I uopće, teško je pronaći takvog sjajnog stilista kakav je pisac Yasmina Khadra. Da, "Kabulske lastavice" su i više od bestselera, i više od onoga kako je knjiga izreklamirana na ovitku našeg izdanja. Khadra ne moralizira, on ispisuje ljubav i bol, tugu i sjetu, on sve iskazuje bolno dojmljivim slikama; od psihološkog portretiranja svojih likova, do udahnjivanja duše ispaćenom gradu Kabulu.
Manil Suri "Doba Šive" (Ljevak, 2009) Manil Suri indijsko-američki je matematičar i pisac, koja pripovijeda o suvremenoj Indiji, inteligentno i suptilno, istovremeno. Doba Šive istodobno je moćna priča o zemlji u previranjima i izuzetan portret majčinske ljubavi. Poput Ane Karenjine, ovo je intiman i epski roman o rođenju Indije kao nove nacije, a paralelno nas vodi kroz složeno psihološko putovanje žene (nezadovoljstvo brakom i očekivanjima od žene) u kojoj se sukobljavaju tradicija i suvremenost.
Izvrstan prikaz jednog povijesnog razdoblja, i zanimljiva priča o muško-ženskim odnosima koji su uvijek i svuda jedno opće mjesto, na kraju krajeva. Priča je to i o ženskoj borbi i općenito o životnoj borbi malog čovjeka, i na poslovnom i obiteljskom planu. Ipak, ovaj roman sam nekako najviše doživjela kao pripovijest o sreći, o njenim oblicima, o mogućnosti da doživimo i prepoznamo tu sreću u svojim životima. Radnja je fokusirana na jednu ženu (Antoniju - inženjerku elektrotehnike, vrlo sposobnu i ambicioznu) i jednog muškarca (Martina - arhitekta, praktičnog i ne baš ambicioznog), dvoje supružnika, i intelektualaca, različitih osobnosti, a pratimo ih kroz njihova djetinjstva, odrastanja, školovanja, te nakon što se i upoznaju - njihov brak i na drugoj strani karijeru.
Doba je Jugoslavije, i piščeva nimalo
skrivena oštrica usmjerena je na socijalizam, i partijski sustav,
beskrajna prazna sastančenja i stupidnu hijerarhiju. Ipak, nije tu
najbitnija kritika sistema, on je tu tek kao predložak za jedno šire
negodovanje prema predrasudama i seksizmu općenito, prema svim
uštogljenostima i ukalupljenostima koja čovjeku ne dopuštaju da se
razvije ni kao profesionalac ni kao običan mali čovjek, s potrebom
da pruža i traži emocije. Iscrpnije...
Ian McEwan "Na plaži Chesil" (Profil, 2008) Priča je fokusirana na mladi bračni par, odnosno na njihovu prvu bračnu noć. Mladi muškarac je Edward koji je uspješno diplomirao povijest, odrastao na selu; otvoren, temperamentan i s velikim ambicijama usmjerenim na karijeru, ali i nadanjima u bogat emocionalno-seksualni život.
Emotivno jako bliski, oboje seksualne neznalice i nevinašca, ali s potpuno oprečnim očekivanjima, željama i strahovima. Godina je 1962. kad seksualna revolucija još nije (iako - samo što nije) pokucala na vrata, i muško-ženski problemi nisu bili nikakva rijetkost, komunikacija kad je riječ o tabu-temama je bila oskudna, gotovo nepostojeća. Ipak, McEwan ovdje samo na prvi pogled akcentira to osjetljivo povijesno razdoblje, navodeći na donekle pogrešan trag da su nesretne društvene okolnosti tog doba bile osnovni uzrok fjaska prve bračne noći ovog mladog para. Jer širi kontekst je uvijek daleko manje intimno važan od onog užeg, bližeg, bolnijeg. Iscrpnije...
Irena Vrkljan "Svila nestala škare ostale" (Ljevak, 2008) Izravan povod, odnosno kotač - zamašnjak koji je pokrenuo ovu pripovijest je jedna šokantna, posve neočekivana i prisilna selidba. Selidba pod stare dane, kad nam navike i neki samo naš mali svijet, postaju zaštita i utočište. I taj prozaični proces selidbe, pakiranje stvari, otvaranje i pregledanje svih zakutaka, praktično razmišljanje što ponijeti a što ostaviti, pretvara se polako u lirični izlet u stara vremena. Vremeplov je aktiviran, i autorica je opet "na vjetrometini" - zrelost i godine ipak ne daju sigurnost kojom svaki puzzle ima svoje točno mjesto. Ponovo izranjaju tmurne slike: djetinjstvo, rat, siromaštvo, teška ali i prkosna mladost, s vjerom u budućnost i u umjetnost, vjera u ljude i razočaranje u ljude. Irena priča o roditeljima, o njihovoj slozi i propasti, o obitelji - sestrama, djedovima i bakama, o svom bračnom razočarenju i ponovnom pronalasku sreće. O brojnim prijateljstvima i slučajnim "malim" poznanstvima koja su ipak odigrala svoju ulogu. Unatoč tugama, strahovima, ogorčenju, neuspjesima i ostvarenjima nekih najvećih strahova, iz Irenine proze ipak izbija puno svjetla, vjere i nade. Iako vjeruje da svi živimo u "zatvorima vlastite biografije", pa iako smatra da se stariji ljudi teško prilagođavaju novom svijetu ("visimo na ručkama jurećih vagona"), ona je živi dokaz da se ipak neka vratašca mogu pronaći. Jer piše iskreno i oštroumno, svevremeno, oduševljava i mlade, čitateljice posebno (ipak je to ženska ispovjedna proza). Irena pišući o svom životu, snažno dotiče i naše živote. Iscrpnije...
Roman Silovanje ugledne američke spisateljice Joyce Carol Oates svojim podnaslovom "ljubavna priča" spaja paradoksalno i nemoguće – okrutnost silovanja i emotivnu sliku nasilja. Nakon što su Teenu Maguire, pred očima vlastite kćeri, silovali i ostavili da umre na podu prljavog spremišta, započinje priča o ljubavi i mržnji, tamnim i svijetlim stranama života u mirnom američkom gradiću. Kao i mnogo puta dosad, Joyce Carol Oates gradi roman u čijem su središtu ženski likovi različitih generacija, fokusiran na odnos majke i kćeri. Kako javnost u provincijskom mjestu promatra silovanje, na čijoj je strani policija i tko koga štiti, pitanja su koja u Silovanju postavlja J. C. Oates. Joyce Carol Oates za svoj je književni rad dobila mnogobrojne nagrade, a njezin roman Blonde bio je u užem izboru za Pulitzerovu nagradu. Romanom Silovanje, u prijevodu Martine Pranić i uz naslovnu ilustraciju Nenada Martića, Joyce Carol Oates prvi se put predstavlja hrvatskoj publici.
Amélie Nothomb "Ni Evina ni Adamova" (Vuković&Runjić, 2009) Jedan od noviteta: posljednja (zasad) u zavidnom nizu knjiga ove originalne i intrigantne autorice, za čiju dostupnost našim čitateljima se izvrsno brine izdavačka kuća "Vuković&Runjić". Nothomb svakom svojom knjižicom podiže prašinu i uznemiruje duhove, a piše osebujnim stilom. O novoj kod nas prevedenoj knjizi nešto sa ovitka: Amélie i Rinri su Belgijanka i Japanac koji se ne zaljubljuju u Rajskom vrtu, nego u Zemlji Izlazećeg Sunca. Na svojim nas lutanjima vode od tokijske vreve do snježnih vrhunaca Fudžija, od švicarskog fonduea do japanskih poslastica, od Yukija Mishime do Marguerite Duras. Amélie prema Rinriju osjeća japanski koi – ljubavničku naklonost bez romantičnog ushita, dok Rinri prema njoj gaji "tipično francusku" ljubav. "Strah i trepet mogao je stvoriti dojam da sam u Japanu, u odrasloj dobi, bila samo grozna radnica. Ni Evina ni Adamova otkrit će da sam u isto to vrijeme na istome mjestu bila i zaručnica vrlo posebnog Tokijca", izjavila je autorica. Kroz romantičnu vezu s Rinrijem Amélie nam otkriva i vezu Istoka i Zapada te na duhovit i dirljiv način, bez zapadanja u stereotipe, opisuje Japan viđen europskim očima. Ova je autobiografska priča o mladenačkoj ljubavi istodobno vrlo obična i vrlo neobična, vrlo stara i vrlo suvremena. Ni Evina ni Adamova, nego Améliena i Rinrijeva. Dobitnik nagrade Prix de Flore, novi je roman Amélie Nothomb osvojio kritičare i ušao u uži izbor za najveću francusku književnu nagradu Goncourt.
"U svojoj prvoj knjizi pripovijedaka Ljubavnici i neprijatelji {Amantes y enemigos) suvremena španjolska spisateljica Rosa Montero bavi se vječnom temom ljubavi, odnosno "kemijom" parova, na što upućuju i znakoviti naslovi uvrštenih priča: Moj muškarac. Obiteljski portret. Srebrni pir. On, Slijepa ljubav i dr. Životni problemi pletu se od svakovrsnog motivskog materijala, a najtvrđi su ljubav i antipatija, opsjednutost i osveta, strast i nezainteresiranost dvoje ljudi. Nit koja povezuje sve predstavljene radove svakako je netipičnost parova. Autorica kao da želi dokazati onu poznatu uzrečicu prema kojoj ljubav ne pita za godine, imovinsko stanje, zemljopisnu udaljenost ili ljepotu. Ona bljesne iznenada i ozari baš sve, ma kakve joj prepreke (i očekivanja) stajale na putu. Govor Rose Montero neobično je sugestivan, poetičan, katkad i aforističan. Specifičan humor gorkasta okusa i sklonost groteski čini ovu temperamentnu Španjolku snažnog feminilnoga glasa vrlo zanimljivom širem čitateljstvu."
Nova knjiga nagrađivane japanske književnice, također je novitet u Disputovoj sjajnoj (također nagrađenoj) biblioteci "Na tragu klasika" "No svaki put kad bi otišao u bolnicu njegova je žena tamo ležala i spavala pa bi on pomislio: Ona je još živa, i to mu je moralo biti vrlo bolno, strašno bolno, pa pretpostavljam kako je smatrao svojom dužnošću da je ne ostavi dok ne umre, da je upravo zbog takvog stajališta bio baš pravi čovjek, da su ga ljudi stoga poštovali. A, dakako, nikome nije mogao reći za mene. Bio je tako izmožden od svega što se zbivalo da se, čak i kad bi sve i završilo, ne bi mogao brzo vjenčati sa mnom, a pitao se koliko ću ga još htjeti viđati dok stvari tako stoje i zbog toga mu je bilo neugodno, baš kao što je Shiori rekla. Da, da, na kraju je uvijek isto. Pretvori se u vrzino kolo. jedino što sad mogu za njega učiniti jest da ništa ne kažem. Jedino se mogu brinuti da će me prejako pritisnuti, sad kad je on gore. Tijekom godine i pol koliko smo zajedno sve više i više stari, ali ja to nikako ne mogu spriječiti. Možda zato što sam i sama bila iscrpljena, ne znam, ali bila sam u nekoj vrsti omaglice cijelo vrijeme dok smo vodili ljubav, mislila bih na sve to i nije mi uopće bilo dobro. Kao da se mrak koji je ispunjavao sobu slijevao u mene." Terako, junakinja pripovijetke U dubokom snu, po kojoj je nazvana cijela knjiga, neprestano upada u duboki san iz kojega je može probuditi jedino poziv njenog ljubavnika, oženjenog biznismena čija žena već dugo leži ukomi u bolnici. Intuicija je vodi u zbunjujuća stanja pa cijela priča poprima pomalo mistično ozračje. I druge dvije priče za junakinju imaju mladu ženu koja upada u neobičan, začaran san. San i smrt inače su stanja koja se kod Banane Yoshimoto neprestano prepleću i znače uzmicanje pred životnim izazovima, predaju.
Ljubica Uvodić Vranić "Kako se dobro posvađati" (Algoritam, 2008) Evo jednog originalnijeg, maštovitijeg pristupa "self help" psihologiji. Autorica je naša profesorica psihologije koja je osnovala nevladinu Udrugu "Petkom u pet" za psihološku edukaciju na Trešnjevci u Zagrebu u kojoj predaje u suradnji s vanjskim predavačima psiholozima, psihijatrima, društvenim radnicima - svakog petka. Svoj posao shvaća kao poziv i kao hobi.
Anne Wilson Schaef – "Meditacije za odvikavanje" (smijte se svojim obmanama) (Planetopija, 2004) Evo jedne zabavne male knjižice – duhovitog self help priručnika koja je i u pravom smislu riječi za plažu. Možete ju čitati i dok šetate u društvu, i citirati frendovima naglas rečenice poput ove: "Sada sam u zdravoj vezi. Nekad sam to nazivala dosadom".
"Knjiga dnevnih meditacija o tome
koliko je važno da u život unesemo smijeh i lakoću. Jer izlječenje
je upravo u tome: da shvatimo da imamo pravo doživjeti široki
raspon emocija, posebice radost i smijeh."
Ako ste kojim slučajem propustili
pročitati ova remek djela slavnih i nagrađivanih književnika,
iskoristite akcije knjižara Profil i Znanje. Svaka od ovih sjajnih
knjiga je po 29 kuna:
          
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||||||||||||||
