| A Won Woman Show - Laura Herts |
| Ponedjeljak, 30 Studeni 2009 | ||||||
|
Piše: Ljiljana Žegrec
Prekasno sam pročitala opomenu prvim redovima da paze na ovoj
predstavi. Da, bila je ovo interaktivna predstava. Volite takve?
Počevši prevrtanjem iz 4. u 3. red, da bi kasnije u prvom redu upiknula
talijansskog ljubavnika Alberta, malo dalje svog odbjeglog muža kojeg
nikad nema, svoju užu i širu obitelj, pa čak i ribicu, prvi redovi,
htjeli-ne htjeli, sudjelovali su u predstavi.
![]() Laura Herts aka Gladys Glas, u najmanju ruku, upečatljiv - mješavina Janice iz 'Prijatelja', Nanny Fine i glas koji se dobije ubrzanim puštanjem kazete ili ploče. Nanny Fine možda je i bila njen modni uzor u nepogrešivom izboru šareno pletenog sakoića od buklea, roze suknje i plastičnih Barbie-rozih naušnica u obliku cvjetića sa pripadajućim, nešto većim, brošem. Kose zalizane u pundžu na vrhu glave i mačkastim naočalama ukrašenim šljokicama, teško joj je odrediti godine. Šminka je prenaglašena, kao što klaunima i priliči, a na vrhu nosa, umjesto klaunovske crvene loptice, malo roze boje. Na pozornici se igra glasom i žonglira ovim dječje nazalnim sa dubokim, senzualnim glasom žene koja radi na vrućoj liniji. Osim glasa, mijenja se i kostimografija – od bukle kompletića stereotipno vezanog za udane žene, plavog kombinea za vrijeme 'Piece of My Heart', šarenom ljetnom lollipop haljinicom za šetnje po Parizu s ljubljenim Harryjem i naposljetku, do crvene kratke haljine stvorena za tango. Ono što ostaje isto – Gladys i njena fascinantna sposobnost mimike lica: gotovo kao da svako oko, svaki kut usana posjeduje vlastiti život. Skečevi poput onog kad si koncem za zube šiva i veže usne, kad nanosi kremu protiv bora tako da svaki djelić lica postaje vidno zategnut prema stražnjoj strani glave ili slowmotion pokreti koji svakim mišićem lica i tijela tako uvjerljivo sudjeluju u cjelovitom pokretu. ![]() Laura Herts aka Gladys Od interakcije Gladys i njenih likova na pozornici, zanimljiv je bio i spoj klaunese i publike. U nekim situacijama činilo se kao da treba uslijediti smijeh publike, no on je ili izostao ili je zamijenjen smijehom iznenađenja. Naime, uloga klauna poprilično je specifična jer je originalno zamišljena za djecu. Povijesno se razvijala na pantomimi antičke Grčke, kroz bufone, dvorske lude i francusku pantomimu, pa se čini kao da je komedija iz gestikulacijske postupno prerasla u verbalnu. Jesmo li previše naviknuti na sitcome i narativni humor, pa ova vrsta komedije gega i slapsticka koja se ne temelji toliko na riječi koliko na pokretu (poput one u filmovima Stanlia i Olia) nije doprla do nas? I dok sam kao mala obožavala Stanlia i Olija i smatrala ih urnebesno smiješnima, u međuvremenu je na televiziju stigao novi trend – sitcomi. Jesmo li u međuvremenu oglušili na ovakvu vrstu komedije? ![]() Laura Herts aka Gladys
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Prilagođeno pretraživanje















