Otkad su me kidnapirali nisam više ista

20.11.

philadelphia
zima
i klizna vrata
čekajući
vrijeme ukrcavanja
stjuardesa
iz texasa
i ja
popušile
svaka svoje
tri cigarete
i ispričale dva
života


 
guranje jezika u uho

sve stoji
pa i ja
u mom
pogledu kuca
zavjesa
odraz krovova
rešetke
nešto malo
neba
i te ve
antena
 



da li sam usamljena večeras

ko je zamjenio čovjeka
drugim čovjekom
iz druge dimenzije
ko mi u stomaku živi
jeli mi to
usna ranjena
jel ono bore jačaju
od mrštenja
pojedeni prsti
manje oči
deka oko bubrega.
hrana.
ta divna stvorenja.
pitaj me
da li si usamljena večeras
 


dobre stvari vrijedi čekati

mislio si da ću biti
manje dojmljiva
Klenkni na
koljena
i
obožavaj me
 



oblik stvari

u predahu od muke
doživljavam neopisivu sreću
koje se već slijedećeg jutra
niti ne sjećam.
 



kad te neko začara izgledaš kao žaba

želim te smetati
dok
radiš nešto
vrlo važno
priznaj da se dogodilo
priznaj
 



gdje ih bacate

dogodio se život
a ti pravo tamo
gdje ti guraju tubu u utrobu
i gdje ti ne odgovaraju na pitanja
o sudbini fetusa
izvinite a gdje bacate fetuse
izvinite a gdje






tamo dole

svraćala sam sinoć
i ja sam bila ona
a ona je bila ja
i bile smo ja
kao što budemo
uvijek kad se susretnemo
 




moja ljubav

gola voda je iz mene izašla
kad sam ono sinoć
bila sva vlastita
 



in america

a: this is my friend
a: she is from bosnia
b: booozniaaa???
b: wow.
a: yeah.

 



u boji

iz televizora izađi
na svjetlo dana
i budi crno bijela
 


dajte mi

dajte mi nekog
da čuva moje dijete
 



ništa

ponekad se
pretvaram
da je moje
davanje
krajnje
da od
mene
ništa
ostati
neće
ne
ć
e
 



kad bi bio ti i bio mrtav

a onda sam okupila
našu djecu
djevojčica mi je stezala
prste
dječak me šutao
u stomaku
pomislila sam
kako je to
kako je to
kad nemaš oca
 



šal za mog dragog

za njega sam imala
dva poklona
jedan sam dala
jedan je ostao
pletem ga odavno
u njemu je
metar sedamdeset
(ja sam sto šezdesetsedam)
I do njega
još dvadeset centimetara
(dvadeset centimetara u meni je bilo)

nikada neće biti završen
nikada neće biti savršen
metar i devedeset nikad neće biti moj

 


Obećaj mi molim te


polako se skidamo
kezimo i
opipavamo
mjesto gdje ćemo
zarezati
gdje će krv poteći
to su naša bedra
koja će pasti
u ime ovog sestrinstva
 



to je kao

neka moja tajna
smiješim
se u sebi
i srce
mi  jače lupa
i ja bespomoćna
pod tim
zadovoljstvom
 



volim

gole
riječi
kao što je
govno
kurac
smrt
 



sleepwalk

oboje smo bili sneni
zato smo se jebali
jednostavno smo
sanjali isto.