ime i prezime/mjesto: Barbara Pleić / Slavonski Brod
datum rođenja/horoskop: 26.4.1985 / Bik
obrazovanje: engleski jezik i komparativna književnost, FFZG
područje rada: književnost
interesi/ključne riječi: ljubav, tijelo, bolest, opsesija, strast
kontakt:
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
098 91 86 133
 dragi/e autori/ce: Emily Dickinson, Marina Cvetajeva, Sylvia Plath, Sherwood Anderson, Theodore Sturgeon, Flannery o'Connor
interesi izvan arta: volontiranje, putovanja
web siteovi koje posjećuje: www.svijetkulture.com, www.geer-online.com, www.flapper-girl.net, knjigoljub.blog.hr
Zovem se Barbara Pleić, rođena sam u Rijeci 26. travnja 1985., ali veći dio života provela sam u Slavonskom Brodu. Studentica sam 4. godine engleskoga jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U 3. razredu srednje škole osvojila sam 2. mjesto u kategoriji srednjih škola na Goranovu proljeću te mi je ogranak Matice hrvatske u Slavonskome Brodu objavio prvu zbirku poezije '7. sonet'.
2005. godine osvojila sam nagradu 'Zdravko Pucak' na godišnjem natječaju karlovačkoga ogranka Matice hrvatske te mi je iste godine objavljena druga zbirka poezije 'Ruke koje skupljaju ruže'. Osim toga, objavljivala sam pjesme u časopisima Vijenac, Zarez, Kaos, Forum te na web sajtu Poezin. Ove sam godine ušla u uži izbor natječaja 'Na vrh jezika' Vijenca i Algoritma.
Također, pišem filmske i književne kritike za web stranicu www.geer-online.com.
Počela sam se okušavati i u prozi, pa ćemo vidjeti.
Uz pisanje, bavim se i volontiranjem - sudjelovala sam na međunarodnim volonterskim kampovima u Bosni i Hercegovini (Zenica) i u Makedoniji (Bitola); volontirala sam na festivalu kratkog filma u Velikom Taboru u lipnju 2006. , Konferenciji o transgresiji roda u organizaciji Ženske sobe u Zagrebu u listopadu 2005. (kao domaćica gostima iz inozemstva te prevoditeljica kritičkih i teorijskih tekstova koji su izašli u kasnijem zborniku navedene konferencije), zagrebačkom Pride-u 2006. te na Vox Feminae festivalu u Zagrebu u listopadu 2007. godine. Kolovoz 2007. provela sam u Faru, Portugal, u ljetnoj školi portugalskog jezika; od 22. - 29. listopada 2007. sudjelovala sam u Jesenskoj školi o ravnopravnosti spolova na području zemalja bivše Jugoslavije u Pliskovici, Slovenija.
Popis izdanih radova:
- 7. sonet, Zbirka poezije, 2004.
- Ruke koje skupljaju ruže, Zbirka poezije, 2005.
Nekoliko pjesama iz najnovije zbirke 'Pjesme o krvi',
za koju se nadam kako ću je uspjeti objaviti tijekom ove godine:
Šumski duh
Tvoje me lišce podsjeća
na zgrčenu drijadu
izaziva sućut i zaštitu čarolije
vječno vezano za lik svoga drveta
masivnih križeva
zbog kojih se ruši jedno po jedno stablo
Umilna poplava rijeka zaborava
trga u komadiće tvoj san
bolničkih pluća i čista oka
glavobolje liječiš solju i ljekovitim travama
Tebe sam našla poput traga fosfora
tebe sam urezala na mahovinastoj kori
tebe je vučica donijela u zubima
da me oplakuješ,
oplakuješ do vječnosti
Zodijak
Ne znam bih li te usporedila
s hrabrim čovjekom;
nikako s Magellanom, ne – ti ne bi dopustio
ostaviti svoje kosti
na nekoj nepoznatoj obali
Uostalom, tvoja je zemaljska čahura isuviše čvrsta
teško tlo koje podupire teško tijelo
oko kojega smo se okupljale poput sestara Bennett
jer se život donekle okrutno poigrao s tobom
dodijelivši ti samo grlice i bisere
Tvoje sate samoće mogla bih skupiti u naprstak;
zato si ih ti sa strepnjom prepoznao
u svom siročetu;
zato je i naša kuća morala biti
dovoljno velika i čvrsta
da je uzmogne pronaći i netko lišen kompasa
i odlučne ravnodušnosti
kojom se gazi preko stolova i postelja
Oh, nas dvoje, tirani pripovijedanja
čija se sebičnost uvijek lomila
preko leđa najdražih i najnedužnijih
zar bismo dopustili da nas neko hladno zviježđe obeshrabri
***
Moja me bolest napustila.
Zametnula sam je poput rukavice,
koje ću se sjetiti tek kada se temperatura spusti ispod nule
i zglobovi mi pobijele.
A mogla bih se zakleti
da sam je još jučer vidjela kako se mrijesti u odvodu,
plošna i srebrna,
smiješeći mi se licem narcisa.
Ukoliko netko slučajno nagazi na nju na ulici
rasprsnut će se poput napeta želuca;
drugo niti nije doli zapletaja crijeva i enzima,
parazit,
istrošeni sjekutić,
pramen kose koji mi se omata umiljato oko prsta,
okusa slatkog od jagoda ili stare krvi,
crvena poput šarlaha,
glasa prodornog i preciznog,
zviždanja vjetra kroz rupe na jednjaku.
Uvijek sam je navlačila s lakoćom,
zimsku rukavicu;
sada me iz odvoda vreba samo vlastito neizoštreno lice.
Žice
On voli moju budućnost više od mene same;
zamišlja je spokojnu poput večere
koju ćemo pripremiti zajedno,
zajedničkim prijateljima.
Već je odavna odabrao boje kojima će je oličiti.
Drugo od mene niti nema osim budućnosti –
sanja dan kada će jedine žice među nama
biti one istovjetnih obruča za ključeve
istovjetnih vrata
ili možda uzice zmaja kojeg ćemo puštati zajedno
na zajedničkom otoku
Na karti ucrtava moje kretanje
pažljivo poput vojskovođe
(lako je biti viši od Napoleona)
i svija malene omče,
uzlove koji će nas spojiti u 1 kretanje,
1 strpljivu ofenzivu
On voli moju budućnost više od mene;
i uhvaćenu u krušku pješčanog sata
stavlja je na policu svoje,
samo kako ne bih zaboravila
što sam sve propustila
Još pjesama Barbare Pleić:
|
