Elfrida Matuč-Mahulja

http://glasnik.org (Balkanski književni glasnik),

http://lupiga.com (čakavska kolumna te pokoji osvrt na knjige koje nisu u žiži interesa široke javnosti),

http://pelud.net (stranica Udruge «Pelud»)…
uzori/ dragi autori/ce

ne bih rekla da imam uzora, možda bi to mogla biti svaka žena koja uspijeva balansirati i raditi i ono što voli uz sve ono što mora; a dragih imam puno, ne bih nikoga posebno izdvajala

referentna lista/izlozbe/popis prijasnjih radova

• zbirka pjesama 'vidici i mrakovi' (2003.)
• zbirka pjesama 'rukohvat ljubavi' (2004.)
• zbirka pjesama 'ugriz proljeća' (2005.)
• zbirka kratkih priča 'o ljubavi i zabludama' (2006.)
• roman 'pisanje po vodi' (s dušanom gojkovom), dobitnik 1. nagrade za prozu na natječaju 'istok-zapad' (2006.)
  
  

DUGALJIVA – TUGALJIVA

Rekoh si: hajde napisat ću dugačku pjesmu
Neki ljude vole dugačko.
Volim i ja, kad je u pitanju putovanje
cesta i crta, ne volim zaustavljanje.
Ljudi vole dugačke priče u zadimljenim prostorima
toliko su dugačke, da ih ne može biti previše
pa često ponavljaju istu
dok je sasvim ne istroše… govore je i u snu
Ljudi misle da je dugačko nešto jako važno
I da je teško napraviti dugaljivu tugaljivu stvar…

Pa dobro, možda je i tako.
Neću ja to sad pobijati – sjela sam sa sasvim drugom
namjerom
Ljudi vole i dugačku kosu, naročitu onakvu kakve ima
Samo na televizoru ili kojem drugom ekranu
Prekrasnu, bogatu, dobro retuširanu
Opranu ne drugim nego pravim šamponom
Jer ona to zaslužuje
I to i još mnogo toga… zato su i reklame sve dulje
Valjda i to ljudi tako vole. Ne znam.

Ljudi vole dugačke, monotone govore posvuda
Na vjenčanjima, sprovodima, političkim skupovima
U dvoranama i crkvama…
Tada naime, mogu spavati, a da im to nitko ne zamjeri
Neki postanu i slavni, njihov se san izravno prenosi
U kućanstva željna znanja i zabave
Putem svih mogućih sredstava priopćavanja
Samo nekih istina i puno dugačkih priča iz prve strofe
(rekoh vam da ih često ponavljaju)

Ljudi vole i dugačke stanke
One ih čine ozbiljnima u namjeri da njihov govor ili točka
Potraju i duže nego smo očekivali
I vole dugačke poglede negdje između sugovornika i jedne
Zamišljene vjerojatno plavuše ekstremno dugih nogu…
Ljudi vole duge noge… i duge…
Ovisno o kojim je ljudima riječ, jer ih ima više vrsta i
Određenih nuspojava koje će isto postati vrstama
Nakon što prođe jedno (naravno) duže vrijeme

Ljudi vole dugo razmišljati
Zato im dugo treba kako bi shvatili ponekad vrlo
Jednostavne stvari
Ne nisu glupi. Samo vole i od banalnosti praviti znanstvenu disciplinu
Kako bi još dugo primali plaću sigurni da teme nikada neće iscrpsti
A i znajući da ljudi vole trakavice jer i one su duge
Toliko duge da ih ponekad i ponavljaju
Taman dok završi već su svi zaboravili što je ono
Bilo na početku
I tako štošta prođe nezamijećeno, po dva, tri i više puta

Ljudi vole i duge redove
Jer i za njih misle da su znak nečega kvalitetnog
Tamo gdje je red dug, sigurno se čeka nešto toga vrijedno
Pa makar to bila i WC daska za 1 kunu
Al mora da je to ipak neka WC daska koja će zasigurno
Dugo trajati ili kako narod zna reći
Nepoderiva daska
Ljudi vole i duge noževe
To je zastrašujuće, ali tako je

A vole i duge cijevi.

O tome svjedoče dugi zastoji u prometu
kada se u centru Zagreba dogodi ubojstvo
Pa očevid dugo traje
„Srećom“ žrtva je ostala mrtva na licu mjesta
Nije se dugo mučila
Al su se liječnici dugo borili za život počinitelja zločina
Koji je sigurno dugo razmišljao prije nego ga je odlučio počiniti

O tome svjedoče i dugačke kolone osmrtnica u dnevnom tisku
Nekako se sve češće s njih smiješe mlada lica
Stari su valjda već izumrli prije dugo vremena
Koje je lagano gmizalo kraj nas
Ali mi ga nismo zamijetili jer smo bili zauzeti vođenjem
Dugih i zamornih pregovora o prekidu vatre
Ili dugim akcijama nazvanim kratkim imenima
Valjda da se ne bi previše često ponavljale

Ovako ćemo ih lako
I zasigurno dugo pamtiti

Neki od nas. A drugi;
pred njima je
Dugo toplo ljeto…

INES IZ MOG UGLA
(pjesma pisana crvenom kemijskom)

Nije mi vas namjera plašiti, dobri moji
ali preda mnom je još cijeli jedan sat
prazna galerija s već viđenim crno-bijelim fotografijama
nepobitnog umjetnika, zaljubljenika u moj kraj
i dugačka ulica na kojoj nema nikoga,
sunčani dan.
Zvona sa zvonika, dobri moji
na vodovodnoj cijevi utvrđeni kvar – najava kopanja…
iz gornjeg reda kuća glasne psovke i lavež
odnekud mi nosnice uzbunjuje palež
ručka zaboravljive domaćice…
Najava programa za par narednih dana
valjda ćemo biti tu da i to popratimo
u dnevnim novinama.
Ni daška vjetra. Vrijeme kao da je stalo.
I stalno mi se čini još malo, još malo
a sa mnom ste već na trećoj stranici nekog starog bloka
dobri moji
i hvala vam što ste još uvijek tu.
Ormar pun knjiga pronašla sam u međuvremenu
u svojoj ne znam kojoj vrtnji u krug
i vrijeme poklonila Arsenu
poslao mi Brod u boci za bijeg od dosade
Ne daj se Ines poručuje,
ja ga slušam iako se zovem drugačije
– taj detalj Arsen ionako ne mora znati
a i sve smo mi Ines nečije…
I ne brojim više stranice, dobri moji
samo iz ljepote prazne vapim koja za vas
i sa vama postoji, u tome je njezin smisao
inače je uzalud, dobri moji
kao glazba koju nitko ne čuje
kao torta koju nitko ne kuša
il' riječ koju nitko ne sluša
kao ljubav koju nemaš kome dati…
Brod u boci koji nikome ne dopluta…
ostarjela Ines iz kuće preko puta
koju više nitko ne treba…
dobri moji… knjiga koju nitko ne čita
kao samac za ko'g nitko ne pita
… ne daj se godinama!