ime i prezime / mjesto: Elizabeta Herceg / Legrad
datum rođenja / horoskop: 06.06.1945. / Blizanci
područje rada: književnost
interesi: duhovnost, poezija, recitali, kajkavština, tai-chi
kontakt: 048/647-220
uzori / dragi autori: Wiliam Blake, Tagore, Ryōkan, Algernon Charles Swinburne, L. N. Tolstoj, Kabir, John Henry Newman, Maja Gjerek...
selfportrait: Rođena '45 god. u Legradu, gdje kroz naizgled siromašno, ali sretno djetinjstvo i roditelje stječe prva životna iskustva, učenja i spoznaje. Odlazak u Koprivnicu može se nazvati njenim drugim razdobljem koje traje do njene 50. godine, a obilježeno je materijalnim stvaranjem, moglo bi se reći vraćanjem dugova životu kroz posao i obitelj.

Duhovna strana njene osobnosti ispoljava se već tada kroz poetski izražaj, koji je predstavljen javnosti 1995. zbirkom pjesama 'Ja sam putnik' i 1997. zbirkom 'Odsjaji duše'. Tada dolazi do nagle promjene životnog pravca, okretanje novim vrijednostima koja se očituju promjenom na fizičkom i duhovnom planu.

Do sada objavljeno:

• "Ja sam putnik", zbirka pjesama, 1995.
• "Odsjaji duše", zbirka pjesama, 1997.
• "Čarobne svjetiljke", 2000.
• "Drugi život", prozno djelo, 2002.
• "Vrelo", pjesme i kratke priče, 2005.
• "Erna", životopisni roman, 2005.
• "Znamenja", zbirka pjesama, rujan 2007.

O pjesnikinji Herceg Elizabeti - "Kaj vu srcu"
Piše: Elizabeta Milanović

Pisati o gđi Elzi samo kao o pjesnikinji jednostavno ne bi bilo moguće, jer čitavo njezino djelovanje zaokružuje jednu divnu cjelinu koju se ne bi moglo u potpunosti doživjeti zanemari li se koji dio.

Elza Herceg rođena je 06. lipnja 1945., a danas živi u Koprivnici kao aktivna umirovljenica. Aktivna, jer ne bi mogli ni zamisliti koliko se energije krije u tako maloj, naizgled krhkoj ženi! A sve je krenulo kada je 1997. g. na poziv prijatelja posjetila Australiju, gdje susret s Učiteljem iz temelja mijenja njezin život.

1999. osnovala je Udrugu za terapeutske vještine u okviru kojega djeluje klub Tai-chi. Dugi niz godina surađuje s Domom umirovljenika gdje organizira večeri poezije. Također, sudjeluje u različitim javnim manifestacijama gdje je rado viđen gost. U prostorijama škole za djecu s posebnim potrebama u Koprivnici vodi klub Tai-chi, te u klubu "Latica" vodi vježbe Chi-kung za bivše učenike te škole koji ranije nisu imali nikakve osmišljene programe. Nenamteljivo već dugi niz godina održava zdravim kako fizičko, tako i mentalno zdravlje ljudi različitih uzrasta: od djece do umirovljenika!

Pjesme Elizabeta Herceg su živahne, iskrene, duhovne, dirljive, sentimentalne s dozom duhovitosti, ali i blage nostalgije.
Kao što ona sama kaže: "Napisati pjesmu znači staviti u okvir stiha trenutak i vječnost, sliku tkanja života u najdirljivijoj dubini duše. Biti pjesma, to je postati ogledalo nečijoj duši..."

Ona sa istom ljubavlju i nježnošću piše o svojim roditeljima ("Došla sam ti tatek", Mamiki"), kao i o osobama koje su po nečemu bile posebne i dirnule je na neki poseban način. Na taj ih je način zaštitila od zaborava ("Jalža", "Sosed Rok", "Jel se zmisliš našeg pota?", "Šalica kave" i dr.) Sa posebnim intenzitetom i senzibilnošću doživljava prirodu ("Protuletje", "Blago života", "Zraka", "Kak črleni mak" i dr.), dodiruje joj živi kamen, osjeća nježnost i miris cvijeta, no u isto se vrijeme žalosti zbog ljudi koji ne doživljavaju sva ta savršenstva i prirodne fenomene, te time ostaju uskraćeni.
Žalosti je kada netko u utrci s vremenom, trčeći pogazi cvijet, a da nije ni primijetio njegovu ljepotu i raskoš, nego se skriva među zidove i otuđuje od prirode i ljudi koji ga okružuju. Govori i o tipičnim temama i motivima karakterističnim za dijalektalnu poeziju ("Pavočkova klet", "Grozdje", "Martinje", "Pedenj zemle"), o djetinjstvu ("Školski cajti"), ljubavi ("Čkomi srce"), te velik opus posvećuje duhovnim temama (cijela zbirka pjesama "Znamenja", kao i neke ranije pjesme poput pjesme "Pakel i nebo" iz zbirke pjesama "Čarobne svjetiljke", a u svima je podjednako uspješna. Mislim da tajna njenog uspjeha leži u jednostavnosti, neposrednosti, bespoštednoj iskrenosti, dubokoj proživljenosti, velikom iskustvu, a ponajviše u njezinoj toplini i ljubavi koje u obilju dijeli svima koji je okružuju.

U njezinu poeziju kao da je unjeta elegancija i elastičnost polaganih kretnji u kojima se odražava poseban duh Tai-chija. Zaista, njezina je poezija "čarobna", koju otkriva kroz "Znamenja". Poželimo joj samo da što dulje i intenzivnije svijetli...

VRHNJE

"No, tak", zadovolno je mislila debela Bara, dok je gledala za gosponom z cekerom. Pak sem prodala sira i vrhnje kaj bu mom Štefu za cigaretline, a ja si bodem zutra v jutro spila štamperlin rakije "Pod pikom". Sela si je na svoj stolček i z jednim jokom merila kak prodavleju druge kumice, a z drugim al bo morti došla još koja mušterija. Gospe so bile dosta izbirljive, ali njezin sir i vrhnje su bili na glasu, z čem se je jako štimala.

"Kaj se ti mali tu smucaš? Kaj bi štel?"

"Znate, kumica, ja bi štel kupiti vrhnje, ali nemam flašicu, nego mi bote sim nalejali."

"Kam to?" Bara ga je odmerila od glave do pete i mam je znala da je šegrt. Imel je nekakve zmucane cipele, prekratke hlače i kaputa kaj je negda bil novi. Takvi baš neso kupuvali vrhnje i več ga je skoro namerila stirati, samo da ju neje tak ponizno gledal, a imel je i tak lepe plave joči.

"Nigdar nišče neje došel bez flaše po vrhnje, tobože se zdrla. "Kam to misliš da ti nalejem?"

Dečko se neje niti pomeknul, samo je obrnol gori polovicu kruha koju je držal v roki, od kojega je ostala samo kora. Sredinu je pred tem pojel v parku.

"No, daj, mogel si mam tak reči!" Dok je Bara poginjala z žlicom vrhnje z svojega kriglina, on je z obadvema rokama držal svojo "posodo" i ogledaval se po pijacu. Onda je pak pogledal v kruh i tak kak slučajno nagibal ga sim tam, tak kaj je Bara mislila da se bo vrhnje zlejalo po pultu.

"Kulko košta?", pital je, dok je i dale držal kruha i premeščal se z noge na nogu. "Deset".

"Deset dinari?"

"To je preskopo. Ona tam kumica drži po osem."

"Moje je vrhnje najbolše i saka gospa mi rada plati kulko iščem."

"Onda prodajte gospom. Ja nemam tulko penez. Nate, tu Vam je nazaj Vaše vrhnje!" Fletno je nalejal kulko se dalo nazaj i zgubil se med svetom, predi nego se baba zmislila da ju je fkanil.

"Primite ga! Lopov jeden, pol vrhnja mu je ostalo v kruhu! Što bi mu rekel, tak je ponizno zgledal!"

Friški kruh nasaftani z vrhnjem, bil je bogati šegrtski obed, samo bo moral paziti drugi pot kaj ne dojde Bari na joči.

SOSED ROK

Beciklina sem se nafčila voziti,

ali nesem znala z njega doli ziti,

pak sem tak i poleg svoje hiže prešla

i soseda Roka malo dale našla.

"Primite me, strah me, nemrem doli stati!"

Al je čovek gluhi, nemreš ga dozvati.

"Grabu kopam", veli, "Kod bo voda tekla".

Ja sem mu jos jempot, da me prime, rekla.

Dok je pital kam je mama me poslal,

ja sem se kre njega dale otpelala.

I što zna do gda bi se vozila po selu,

da mi neje kotač zašel vu blato debelo.

ZRAKA

Kao kucanje čujem

dok šuma prolazi kraj vlaka. Travu pokrivenu mrazom

dotiče sunčana zraka.

Zar ona to nekoga zove,

zar kucanjem nekoga budi,

zar ja to proljeće čujem, moje se uho čudi?

A onda zatvaram oči

i umjesto hrpica snijega,

svud visibabe se bijele

procvale ispod brijega.

Žute se jaglaca sunca

i ljubičice plavi se oko.

Svud radost života se širi

i leti put neba, visoko.

Hvala ti, sunčana zrako!

Kako je divno znati

da život ljepotu skriva

ispod promrzlih vlati.

BLAGO ŽIVOTA

Kakvog li blaga! Procvao cvijet je u travi,

I šuma danas zelenilo lišća slavi.

Širokim svodom zlato rasprostiru ptice,

nižući za nas zrnca najljepše ogrlice.

Od malenog izvora velika nastaje rijeka.

K'o zrno pijeska početak je životnog tijeka.

Kolikom snagom osmijeh čovjeka zrači!

U jednoj toploj riječi ključ sreće možeš naći.

Kakvo bogatstvo u kruhu svagdanjem leži,

a čovjek, bogat njime, većem bogatstvu teži.

Ljubavi i dobroti do srca doprijeti ne da

i ne vidi malu lokvu u kojoj se sunce ogleda.