ime i prezime/mjesto: Jasenka Kodrnja / Zagreb
datum rođenja/horoskop: 11.3.1946. u 14.20 sati.
(sunce Ribe, mjesec Rak, asc. Lav)
obrazovanje: Diplomirala sociologiju, filozofiju, dr.sc., docentica, tj. viša znanstvena suradnica, izbor u više zvanje u tijeku
područje rada: znanstvena istraživanja i nastava
interesi/ključne riječi: feminizam, ženski studiji, književnost
selfportrait: Eurinoma
uzori/ dragi autori/ce: Pearl Back, Marguerite Duras, Dora Pfanova, Zagorka, Sartre, Kafka…
interesi izvan arta: astrologija
Jasenka Kodrnja je nakon duge i teške bolesti preminula 1. srpnja 2010.
Rođena je 1946. godine u Zagrebu.
Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1971. diplomirala je sociologiju i filozofiju.
Od 1973. do 1975. godine pohađa poslijediplomski studij antropologije u Beogradu,
a akademske godine 1979/80. koristi stipendiju francuske vlade pri Ecole des hautes etudes u Parizu.
Doktorirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Od 1980. bila je članica sekcije “Žena i društvo”,
a od 1988. do 1996. aktivistica je “SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja”.
Članica je Hrvatskoga sociološkoga društva (HSD), Hrvatskoga filozofskoga društva te Hrvatskoga društva pisaca (HDP).
Zaposlena je u zvanju više znanstvene suradnice u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, gdje je voditeljica projekta. Prva uvodi nastavni kolegij Studija roda na Sveučilištu u Zagrebu i u Hrvatskoj, a 2002. na Hrvatskim studijima uz navedeni predmet predaje i dva kolegija: Uvod u studije roda i Metodiku nastave sociologije.
Glavna je urednica biblioteke "Znanost i društvo" Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i članica uredništva časopisa istoga Instituta.
 Piše znanstvene, stručne i novinske članke, prozu i poeziju.
Objavila je knjige:
- Umjetnik u društvenome kontekstu, 1985.
- Nimfe, Muze, Eurinome – društveni položaj umjetnice, 2001.
- Romantičarn(e)a, 1990., (roman)
- Zagreb je ženskoga spola, 2002. (poezija)
- Trinaest razloga za šutnju, 2006. (priče)
(DOWNLOAD .doc, 360KB)
- Najbolje hrvatske priče, 2006., priredio Miljenko Jergović, (uvrštena priča J. Kodrnje Stočarka)
- Zabreg - Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva o Zagrebu, 1996., priredio Vinko Brešić
- Autobiografski Zagreb - Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva, 1999., časopis Zrcalo, uredio Vinko Brešić
Samostalno ili u suradnji uredila je pet knjiga od kojih su posljednje:
- Filozofija i rod (ur. Bosanac, Jurić, Kodrnja), 2005.
- Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj (ur. Kodrnja), 2006.
Dodatno štivo:
Intervju s Jasenkom Kodrnjom u Feralu: Lijepa naša patrijarhalna, 28. 2. 2007.
|
Nešto kao žena
Na drugom katu lijevo motreno sa strane stepeništa,
ponekad,
u gotovo tjeskobno predvidivim razmacima,
izlijeću sve pičke materine i svi prokleti životi
koji bijahu, koji jesu i koji će se zbiti.
Kovitlac razlupanih, razbacanih i letećih
uzvika, vriske, krpa, posuđa.
Negativni elektricitet davno mrtve ljubavi.
Sa drugog kata lijevo,
ponekad,
u gotovo sinusoidnim razmacima,
silazi nešto kao žena nesigurna koračja.
savitom šakom zaklanja modrinu obraza
i pseće nabrekle oči.
«Divlji svijet» mrmore susjedi usput.
«Hoće li me ostavit kurva?» pribojava se nasilnik.
Dome, mrežo, klopko,
kako da te se oslobodim?» vrišti šuteći ona
ili, možda, ne ćuti baš ništa
|
Ogovaranje
Ako budem bila drukčija
većina će govoriti: «Vidi je kakva je!»
Ako budem bila drukčija
neki će reći: «Vidi takva je!»
Ako budem bila ista kao i oni
nitko neće reći ništa osobito
ili će samo mrmoriti jezikom
uobičajenog nerazgovijetnog žamora
pa će biti isto kao i da me nema.
Ako neću misliti na to što će drugi govoriti
već na to što ću biti,
bit ću ja, bit ću drugi, bit ću helij,
bit ću kovrčava i vlažna Neptunova brada
i sve što je moguće biti.
Žena sam, ogovarajte me pomalo,
da ne poželim promijeniti spol
(moj osobni ili svjetski)
što bi, pretpostavljam, moglo postati
povodom znatnijeg ogovaranja.
|
| |
|
 |
Nježnost
ispod ha
jastuka ha
spava pojela
pribadača sam ti
pisma oko
su za doručak
u da bi
polici zaboravio
s moju
rubljem nježnost
i
lavandom
|
Lavica
Mogla bi biti sretna – kažu mi
on je tako pristao
(kada dođe kući, najčešće,
niti mi ne pogleda u lice).
Mogla bi biti sretna – kažu mi
on ne trči za suknjama
(kada sam zabrinuta i umorna
smatra da opet pretjerujem).
Mogla bih biti sretna ljubazni dobronamjernici!
Osuđena na sreću
utisnuta u vapnenac
stojim nepomična.
Ne mogu mislit o promjeni!
Bračna je postelja kositrena
verige su sretna očekivanja
sreća nije moja.
Stežem rodnicu robinje
Rokćem u ponoćnim šumama
hitam zrakom svjetlosti
ka nekim drugim vremenima.
Bodu me iglice sekvoje
opija me mijena Algola
u svojoj sam kući robinja
neuništivih ljudskih značenja.
Iskačem iz bljutave ljudskosti
rastežem udove lavice
proždirem udatu ženu.
|
|
|
Uvodim se u napast
Oče naš, koji jesi i nisi
na nebesima i na zemlji,
sveti se ime moje.
Dođi kraljevstvo moje.
Budi volja moja, kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh moj svagdanji ne uzimaj mi danas
ni nikad više.
Nisam tvoj dužnik, a tebi otpuštam dugove tvoje.
Uvodim se u napast,
izbavljam se iz zla. Amen.
|
|
|
