Putovanje na mjestu
moji dani kao odbrojeni do sada
žvakaća od koje napuhneš balon i poletiš
do pamplone taman u vrijeme dok zatvaraju bikove,
srpanj možda?
ne sjećam se.
pored mene dvije šalice zelenog čaja
i cigarete
za nešto loše učini dvaput bolje
nokti mi rastu iz ovih kržljavih prstiju
kao da se pretvaram u grabežljivca
emo junkyja koji je samo htio plesati
vesti goblen po uzorku nekog basquiatova djela
i opet se vraćam
na odbrojene dane
one proživljene
kao da su stopljeni u jedan ružičasti sladoled
negdje na pustom Sibiru
za najveće zime
i kad dođu topli dani
osjećat ću se bolje.
tješi me sugestija da globalno zatopljenje nije samo bajka s poukom
straha i nerazumijevanja
zašto je djevojčica sa šibicama morala umrijeti tako mlada?
zašto neka djeca umiru na porodu.
kako to da sam ja još živa
sa žvakom i sladoledom u ruci…
visoka tek jedva tri metra..
Best imaginary friend
u bijelim vodama i toaletima bez dima
za glavu me ugriza trakasta mušica
ozlojeđena i ravna kao list papira koji sam otrgnula iz bilježnice
ne shvaćajući da ljudi ne trebaju papir…
bilježnica je tu
ova je bila prazna…
potrošene listove poklanjam kalendaru
od 93. do kada?
koliko cipela ću još kupiti i koje će morati izgorjeti
kad odluče da je prestala predstava
postavljam pitanje jednoj osobi
nevidljivom
srednjem rodu
srednje veličine
i potamnjele kože iako je prosinac
u tom dijelu svijeta jedu mlijeko iz pumpice
i ubrizgavaju si slamu…
to nešto je sexy boy s bisernim naušnicama
ono je malo i nema oblika
ima probušene jezike
i nikad se ne ljubi
ja imam jezik starice…
znam dva tri jezika i jezik
ranjavanja bez dodira
bez zadiranja riječima
s očima kemijske reakcije istrovanih mozgova i
nestašnim trepavicama koje svaka svoju politiku vodi
kako je to mama znala reći
za njenu lijepu oštru kosu
zeleni čaj još stoji
nije mi do zdravlja
nije ni kasno
kreveti su prazni
umotani u svilu i čekaju
da se ljubavnici sretnu i pomire
da se sretnu i nikad više ne sretnu
Čvor u mislima
ovdje gdje sada stanujem
psi lutaju oko grobova i nikad ne gase svjetlo.
tamo kamo sutra odlazim
čekaju me bikovi nogu vezanih
u jedan mali čvor i govor s njihovih usana
razumljiv je svim jezicima.
ipak, čekat ću te prijatelju,
da uđeš tiho i odrežeš mi glavu
bit ću tu do 12
dok ne padnem pijana po stolu
i završim na podu u rigotini dječjeg rođendana
u poljupcu usnula mladića koji čuva oca
da ne počini samoubojstvo
usamljenog srca
ljubitelja leonarda cohena i sveznajućeg svemira
koji hoda kao trakavica kao nogometna lopta u plućima,
temperatura 37 i debeli masni taksisti…
sve što htjela sam ti ikad uskratiti
sad mi je pobjeglo iz naručja
u rukama strah i dozivka
jutarnja kava na ocijeđenom limunu
i poruka na kojoj piše oprosti.
«Osmi mart» u balonu od sapunice
ugasi osmijeh
trepni
vidiš li ga i ti ili sam se opet napila???
ne vidim ništa
svijetli ti zub u ustima… šupljina je nesnosna
ležiš na kauču kao fetus u tekućini i nikad se nećeš roditi znaj
ja sam te već rodila
prije dva tjedna
bila si gluha i nakazna
sad si prava žena
zaveži cipele obrij pazuha
navuci džemper
idemo
zidovi su teški pod slojem drhtavih ruku
ne drži me povjerenje u tvoja klimava koljena
u odvodnu traku
i sigurno slijetanje u singapure
mislim da mi treba
boca rakije
čvrst san i drago kamenje
bocka me u prstim
aklavir je pojeo vlastite tipke
gledaj kako povraća svjetlost
danas je dan koji će se vječno vrtjeti
kao playground love na crvenoj liniji
danas je majčin dan za koji ćeš vječno otplaćivati izostanak.
dnevnik slušanja i neslušanja
i na koji način ti sad upadaš i vičeš halo?
jesam li te pitao za mišljenje
kad odrasli pričaju djeca šute!
koje su to gluposti
ugasi tv, idi spavati
kasno je ili nije
pijana sam i high
ne znam di mi je glava a di guzica
cijelu noć sam plakala
otac se vratio umoran od rada
kocka ga umorila
a ti na neku socijalu briješ
sram te bilo ušuti
- ljubavi probudi se
podne je. daj nam jedan šut
-ja ću poslije kave
muka mi je
moja mama
moja mama ima bijele čarape i nikad ne veže kosu u rep
lijepa je i krasna
draga kao morski kamen
ona mijenja boje kao duga
kao rep neke egzotične ptice
«moja mama mi je uništila život»
-reći ćeš kasnije dok budeš hodala po doktorima s uputnicom u ruci
bankrotirana i istrošena
s umorom na licu
tvoje ruke bit će uvijek hladne
i imat ćeš ispucalu kožu
kosa će ti biti kao mamina al ćeš uvijek vezat repić
«gledaj gledaj
slušaj slušaj
dijete pjeva!»
ma ne ne pjeva
guguće
odimo s njim u glazbenu školu
upišimo ga na glazbeni fakultet
obucimo mu mocartov slinček
i nek pjeva kad ima sluha
omogućimo mu sve što nam naprosto izrasta iz koljena
«mali ima piercing u nosu
ajme meni»
poznaš doktoricu obradović?
odvest ćemo ga k njoj i posvađat se tamo
dok ljuba čeka ispred ordinacije
u ruci drži kupljenu vodu
i spremnu uputnicu savijenu u džepu.
Popis prijašnjih radova:
