| Bitches |
| Utorak, 06 Siječanj 2009 | ||||||||||||
 Piše: Dubravka Ugrešić "Life's a bitch and so am I!" - Catwoman u filmu Batman Returns (1992) Šta znači bitch znaju i oni koji nemaju pojma o engleskome. Bitch ima protočnost i učestalost riječi fuck, njezina cirkulacija je globalna. Riječ bitch zvoni posvuda, naprosto zato jer američke TV-serije i filmovi putuju posvuda. U slavenskim jezicima riječ bitch potisnula je bogati domaći repertoar riječi s istim značenjem. Tko zna odakle se otela stara riječ bitch? Možda iz fraze son of a bitch, gdje je riječ zanijekala svoje majčinstvo, odbacila svoga sina, osamostalila se, i u svome karnevalsko-demokratskom osvajačkome pohodu istisnula sve ostale riječi. Bitch nije samo izraz familijarnosti među mladim ženama (kao što je niger izraz familijarnosti među pripadnicima mlade, urbane i socijalno obilježene afroameričke skupine), bitch ne pripada samo američkom socijalno, rodno ili dobno obilježenom slengu, bitch je više od toga.  Blagoslov globalnom pohodu riječi dale su američke feministkinje "trećeg vala", onoga koji je iznikao iz punk-rocka, hip-hopa, konzumerizma i Interneta. Bitch se najčešće odnosi na mlade žene. Žene, čija je ideologija To Be Real, vjerovale su da je bolje pozitivno preokrenuti značenje riječi nego je cenzurirati. Dok je Gloria Steinem okupljala američke feministkinje oko časopisa 'Ms', feministkinje "trećeg vala" okupljene su oko časopisa 'Bitch'. U šarenilu "trećeg vala" feminizma, koji razbija pretpostavku univerzalnog ženskog identiteta izgrađenog na iskustvima srednje klase bijelih žena, mogu se naći raznoliki pravci djelovanja. Sve te pravce - underground punk pokret "Riot grrrl", ekofeminizam, transgender feminizam, queer kulturu, antirasizam, postkolonijalne teorije, tradicionalni aktivizam - povezuje interes za rasnu, klasnu i seksualnu žensku problematiku.
Kada je moja mama bila odraslija djevojčica nije postojala tinejdžerska popularna kultura. Zato mojoj mami nije preostalo drugo nego da ide u kino, najčešće krišom, i identificira se s velikim zvijezdama holivudskih filmova tridesetih i četrdesetih godina. Zahvaljujući maminom filmofilstvu i istom odsustvu tinejdžerske kulture u moje doba, moja dječja kultura bile su knjige i - holivudski filmovi. Danas se tržište masovne kulture tako razgranalo da kulturna industrija zadovoljava sve dobne grupe svojih konzumenata. Nesolventna djeca postala su ozbiljni konzumenti. Djeca imaju svoje zvijezde, tinejdžeri svoje, adolescenti svoje, mladi ljudi svoje, ljudi srednjih godina svoje, s tim što su granice postale neobično elastične i propusne.
U dinamičnoj, razgranatoj i dobno podjeljenoj popularnoj kulturi nije lako pohvatati sve tipološke reprezentacije žena, niti su one jasne i jedinstvene u svojim porukama: patrijarhalni sadržaji često su maskirani emancipiranim imageom. U šarolikoj tipologiji ženskih likova, čak i onih koji pretendiraju na feministički dojam, samo je jedan ženski lik emancipatorski. Taj lik je žena-ratnica (tough girls, wonder woman, woman warrior, action chicks) koja se u popularnoj kulturi pojavljuje u mnogim varijantama. Likovi žena-ratnica generiraju se iz stripova ili video-igara i dalje se rasađuju po filmovima, televizijskim serijama, žanrovskim romanima (fantasy novels, gothic novels, historical fantasy itd.), u industriji igračaka, suvenira, i sličnom.
Kada zamislim svoju mamu i njezinu unuku, i pokušam napraviti usporedbu između njihovih kultura, između njihovih identifikacijskih sadržaja i ikona, odmah uočavam golemu razliku. Moja mama se formirala na holivudskim filmovima. Njezine ikone bile su Katharine Hepburn, Carol Lombard, Lauren Bacall, Barbara Stanwyck, Bette Davis, Joan Crawford, Ava Gardner, Marilyn Monroe i mnoge druge.
Žene polako uspostavljaju svoju monološku dominaciju u mnogim sferama: u književnosti, u žanru personalnog memoara, u novinskim kolumnama, u televizijskim emisijama, u suvremenoj umjetnosti. Žene su odvezale jezike; "lajače", "alapače", "prostače", kakve su, na primjer, televizijska persona Ruby Wax ili pak suvremena engleska umjetnica Tracey Emin, jesu neobično popularne. Žene su definitivno izborile pravo na monolog i na "dugi jezik", iako će skromno reći da je dugi jezik oduvijek bio sredstvo potlačenih i ugroženih - "dvorskih luda" i Šeherezada. Kako koriste i kako će još koristiti svoj osvojeni položaj zavisi od žena. Nadam se jedino da će jedna od mnogobrojnih današnjih ženskih ikona, Victoria Beckham, izblijedeti kada unuka moje mame počne imitirati svoje ženske idole. Zašto pored tolikih drugih baš VB? Zato što je VB poznata po svojoj izjavi da u životu nije pročitala ni jednu knjigu. REČ, Časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja objavio je nedavno 6 eseja Dubravke Ugrešić (PDF), a možete ih naći i u web izdanju na peščanik.net. Ovo je jedan od njih.           
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||||||||
Tko je, dakle, bitch? Bitch je žena koja, kažu, ima svoje mišljenje i ne libi se da ga glasno i jasno iskaže; žena koja zna što hoće, i koristi sve što joj stoji na raspolaganju da bi dobila to što hoće, baš kao u poznatom američkom songu Whatever Lola wants, Lola gets, s tim što je song, recimo i to, nastao puno prije trećeg feminističkog vala. 
Ženska popularna kultura kao da se ipak sve manje vrti oko muškaraca. I Lara Croft i Kill Bill su usamljene, nezavisne "igračice", i ne razlikuju se mnogo od svojih muških pandana. Ženska kultura polako postaje monološkom, kao i muška. Što se verbalne kulture tiče monolog nije samo konfesionalni oblik, nego i oblik dominacije nad slušaocem. 