Piše: Krešimira Gojanović
Riječ 'vještica' u našoj kulturi ispunjena je brojnim negativnim
značenjima, u kojima se može iščitati duboki strah i otpor
patrijarhalnog svjetonazora da prihvati i unutar svojih sistema integrira
arhetip snažne, kreativne i inteligentne žene, koja samosvjesno i ravnopravno,
poput muških 'stvoritelja', kreira magične duhovne svijetove,
po svojoj slobodnoj volji i predodžbi.
Da bismo mogli razumjeti
prauzroke tog straha, moramo se vratiti malo dublje u prošlost, u stare,
predkršćanske kulture, u kojima su bila štovana ženska božanstva,
često puta u liku trojne boginje, koja je simbolizirala tri aspekta
žene i prirode, sa kojom je žena bila izjednačena.
 Diana, zaštitnica lova i vegetacije Prvi aspekt
odnosi se na nevinost mlade djevojke, zaštitnice šuma, divljih životinja
i slobodnog, iskonskog življenja u suživotu sa prirodom. Taj prvi aspekt
simboliziran je i fazom mladog mjeseca, te izražen u likovima grčke
boginje Artemide i rimske boginje Diane - zaštitnica lova i vegetacije.
Drugi aspekt drevnih
boginja otjelotvoren je u boginjama ljubavi i plodnosti (sumeranska
Innana, feničanska Ishtar, grčka Afrodita, rimska Venus, itd.), koje simboliziraju puni mjesec kao načelo zrele, u punom potencijalu
realizirane ženskosti, gdje žena nije samo svedena na ulogu majke i
pasivne domaćice, već je ona i seksualna i kreativna, te često
puta, poput sumeranske boginje Innane, ali i grčke Atene, zaštitnica
ratničke vještine, kao i 'gospodarica divljih zvijeri',
kako su u staroj Grčkoj nazivali boginju Afroditu. Dakle, žena
u tim kulturama nikako nije bila podložna i kastrirana u svojim nagonima,
u svojoj seksualnosti i prirodnoj agresivnosti, kao što će kasnije
to postati unutar velikih monoteističkih religija.
 Isis Treće načelo
ili aspekt trojne boginje, kao padajući mjesec, jeste mudra stara
žena, vještica, šamanka, iscjeliteljica i vračara. Dok su u našoj
kulturi stare žene obezvrijeđene u svojoj društvenoj ulozi onog
trenutka kad uđu u klimakterij, te izgube fizičku mladost
i ljepotu, kod pagana su one bile štovane zbog svoga iskustva i mudrosti,
te su imale ravnopravnu ulogu u zajednicama, isto kao i stari, mudri
muškarci, npr. kao u zajednicama starih Slavena i Kelta.
Suvremene vještice
ponovo otkrivaju lik i paradigmu trojne boginje, u želji da afirmiraju
neka načela ravnoteže i ravnopravnosti, koja su izgubljena uspostavom
hijerarhije muških bogova i njihovih sinova, kao i njihovih proroka.
U duhovnom smislu, za moderne žene, kao i za sljedbenice različitih
strujanja nove spiritualnosti, posve je neprihvatljivo da žene budu
izbačene iz prostora duhovnosti, te da ne mogu biti ni svećenice,
ni biskupinje, ni papise, ali se zato od njih, dakako, očekuje
da kao vjernice daju dobrovoljne priloge za crkvu, koja ih još uvijek
želi održati u stanju slijepe pokornosti i poslušnosti ! Iako je institucija
svete inkvizicije odavno ukinuta, još i danas se u nekim društvima sa
velikim zazorom gleda na sve pokušaje ženskog spiritualnog osamostaljivanja,
u smislu da žene same preispitaju koliko su zadovoljne sa onim što im
pruža službena crkva, koja je svojedobno u 16. i 17. stoljeću spalila
milione žena, te i dan danas insistira na tome da nadzire žensku kontrolu
rađanja, kao i da se miješa u žensko pravo na slobodan izbor.
 Demetra U tom smislu se
može reći da današnjem svijetu nedostaje boginja, kao simbol potisnutog
ženskog načela prirode i života, jer je muško načelo moći
i sveopće konkurentske borbe dovelo svijet na rub trećeg svjetskog
rata, te do velike bijede i gladi, koja vlada u zemljama trećeg
svijeta, ali i u mnogim razvijenim državama. Zbog muških bogova već
stoljećima se vode bespoštedni, krvavi ratovi, a načelo 'ljubi bližnjeg svoga' postalo je tek puka fraza, do koje nitko
više ozbiljno ne drži. Gubitkom arhetipa boginje, svijet je izgubio
mudru i saosjećajnu majku, koja aktivno štiti svoju djecu, kao
sto je grčka boginja Demetra štitila svoju božansku kćerku
Perzefonu, kada ju je mračni Had oteo i poželio zadržati u podzemlju.
Takav arhetip majke
iz paganskih mitova nema mnogo zajedničkog sa djevicom Marijom,
Isusovom majkom, koja je u društvenom i kreativnom smislu posve neaktivna,
a za moderne i osviještene žene problematičan je i način njezinog
začeća - nijedna normalna zemaljska žena ne može začeti
bez seksualnog odnosa sa zemaljskim muškarcem, osim ako nije u pitanju
neki vid umjetne oplodnje ili genetske manipulacije. Isticanje ideala
'bezgrešne' majke od strane patrijarhalne kulture zapravo je pokušaj
da se obezvrijedi ženska seksualnost, koja je u likovima paganskih boginja
bila snažan izvor radosti i osobne moći. Zbog tog surovog, nedostižnog
ideala ženske 'čistoće', koji je nametnut od strane
crkve kao simbol kastrirane seksualnosti, žene često pate od brojnih
frustracija i seksualnih neuroza, naročito one koje su odgojene
u kulturama, gdje se snažno štuje ideal djevice i 'bezgrešnog' začeća.
 Morrigan Također, gubitkom
boginje, u našoj civilizaciji dolazi do ekološkog debalansa: žensko
načelo cjelokupne prirode biva degradirano, ozloglašeno kao nečisto,
primitivno i nerazumno, u suprotnosti sa 'uzvišenim duhom'.
Sve životinjsko, instinktivno, lunarno i arhetipsko u čovjeku biva
podvrgnuto kritici i torturi inkvizitorskog svjetonazora, a posljedice
toga izravno se daju uočiti u načinu na koji danas tretiramo
naš planet - bez imalo poštovanja istrebljuju se brojne životinjske
i biljne vrste, voda i zrak se zagađuju, u svijetu vladaju glad
i bolesti, dok sa druge strane crkva muškog svećenstva gomila ogromna
materijalna bogatstva, te istovremeno licemjerno propovijeda svojim
vjernicima potrebu za skromnošću i poniznošću...
Pokret suvremenih
vještica, kao reakcija na religije patrijarhata, počeo je otkrivati
i redefinirati duhovnost starih kultura, koje su štovale boginju i unutar
kojih je žena i sveukupno žensko načelo bilo poštovano mnogo više,
nego sto je to slučaj u današnjim vremenima.
Ne radi se tu ni o
kakvim 'zlokobnim crnomagijašicama', već su u većini
slučajeva u pitanju kreativne, pametne žene, pretežito ljevičarskih
svjetonazora, a koje su snažno razočarane službenim, tradicionalnim
vjerskim sistemima, koji se nisu na pravi način uhvatili u koštac
sa problemima suvremenog svijeta. Moderne vještice njeguju načelo
nenasilja, kao i poštovanje sveukupnog života, posebno čovjekovog.
One vjeruju da ni jedna ideologija i nikakva religiozna ideja ne smiju
biti opravdanje, u ime kojega će se ubijati druga ljudska bića:
svaki izraz nasilja zapravo je prikriveni vid nesposobnosti da se konflikti
razriješe mirnim, inteligentnim putem, kroz žensku asertivnost, umjesto
kroz mušku agresivnost. Također se zalažu za toleranciju i suživot
svih živih bića koja žive na planeti, jer su sva živa bića
zapravo manifestacija metaforičke planetarne boginje i njezina
djeca.
 Božica lova One ne vjeruju u 'transcendentalnog' boga, koji je nevidljiv, nespoznatljiv
i odvojen od svojih tvorevina, kao što ne vjeruju ni u boga koji surovo
kažnjava svoju djecu, već insistiraju na načelu osobne odgovornosti:
energija koju si odaslao, bit će ti vraćena - dobro sa dobrim,
a loše sa lošim.! U tom svjetonazoru, čovjek je sam odgovoran za
posljedice svojih dijela - boginja mu neće 'oprostiti grijehe', niti će mu itko obećavati raj na nebu, nakon što je
tako bezobzirno i surovo uništio raj na zemlji ! Boginju prije svega
moramo pronaći u sebi, u svojim srcima i uvjerenjima, kao princip
neuništive i preobražavajuće majčinske duše svijeta, unutar
koje smo na višim razinama svijesti svi ipak povezani nevidljivom mrežom
međuodnosa, u kojima se stalno stvaraju i razaraju novi svijetovi
i tvorevine.
Kada to konačno
uspijemo spoznati, tada će simbolička 'svrgnuta boginja' postati svjetla i blistava duša planete, a 'vještice' će
biti njezine razigrane i magične, vilenjačke svećenice,
vjesnice novog doba i svjetlijih vremena na zemlji.
tekst prvotno objavljen na dragon-witch.net.
|