Piše: Asja Bakić

Naviknuti na lirsku poeziju kakvu su interpretirali na času, u školi, ljudi najčešće ne znaju kako čitati kratku pjesmu. Nije važno da li je riječ o „teškoj“ pjesmi Paula Celana ili „veseloj“ pjesmi Dorothy Parker – šutnja je jednaka. Čitatelj će ostati bez teksta na Celana, jer mu ništa neće biti jasno, ali isto će tako biti tih i kada su u pitanju stihovi američke pjesnikinje, jer je, tako se čini, u njezinoj pjesmi sve jasno i nema potrebe bilo šta dodavati. Poslovična jasnoća tako može sasvim „upropastiti“ čitanje, enigmatična metaforičnost koja kratkoćom prerasta u hermetičnost (jer pjesma nema vremena da se razvodni, tj. razjasni lijenom čitatelju) također.

Postoje, naravno, i kratke lirske pjesme. Haiku je vrlo melodičan, liričan, ali ako tradicionalnoj japanskoj formi dodamo atonalan sadržaj, onda takva pjesma prestaje biti lirska: magleno veče -/ iz mlaza mokraće/ miris antibiotika (Edin Saračević). S druge strane, postoje pjesme čija je forma atonalna, a sadržaj vrlo melodičan:

Francuski pjesnik Robert Desnos, međutim, koristi u svojoj pjesmi (Dijalog: Ništa me ne zanima/ Smij se, voleći, Tereza.) drugu vrstu melodije, ne onu koja je karakteristična za liriku, već muziku jezika koja najbolje dolazi do izražaja u jezičnim šalama, ali kao što vidimo, odlično prati i logiku suvremene kratke pjesme. No, u pitanju je mnogo više od muzikalnosti. Sjećam se da mi je prijatelj ispričao jednom prilikom kako se jedan od njegovih cimera klonio poezije, jer ga je previše uznemiravala. Tjerala ga je na razmišljanje (koje nije nužan preduslov za sve vrste čitanja). Jasno je stoga zašto lirika ima malo poklonika, a kratka pjesma još manje. Kako očekivati od ljudi koji zaziru od toga da koriste mozak, jer ih razmišljanje uznemirava, da uživaju čitajući Celanovo:

Našavši se licem u lice s ovakvom poezijom, primorani smo zaključiti kako, suprotno prijašnjem čitateljskom iskustvu, težina štiva nije proporcionalna njegovom obimu. Naučeni da vjerujemo kako je roman vrhunac nečijeg stvaralaštva, jer je najkompleksniji, ostajemo zbunjeni redukcijom koja nam čitanje kratke pjesme čini napornijim od čitanja romaneskne forme: kratkoća više ne garantira brzo i bezbolno čitanje, naprotiv. Nisu uzalud profesorice jezika i književnosti upozoravale srednjoškolce na opasnost zvanu kratka pjesma: ako ne znaju interpretirati i analizirati sonet, kakve će tek probleme imati kada se na fakultetu ili drugdje susretnu s pjesmama ne dužim od jednog ili dva stiha! Čitatelj koji je inače uporište tumačenja tražio i nalazio u svojim emocijama, sada je suočen s poezijom za čije dekodiranje ključeve mora tražiti svugdje, samo ne u vlastitim osjećanjima!

Rilke u jednom od svojih proznih zapisa govori o tajni koju cvijeće kao i Drevni Egipat otvoreno nosi: sve je toliko tajnovito da se tajnovitost ne mora ni kriti, jer ne postoji, zapravo, opasnost da se tajna ikad dozna. Tako je i sa kratkom pjesmom. Uzmimo za primjer Buket Jacquesa Préverta. U djetinjstvu sam bila oduševljena tom pjesmom, jer tek što sam naučila čitati, a već sam naišla na nečitljiv zapis. Desanka Maksimović, pjesnikinja uz čije sam stihove odrasla, dječija je igra. Prever je, s druge strane, gozba za znatiželji dječiji um. Često sam se vraćala Buketu, ne bih li napokon dokučila skriveno značenje posljednjeg stiha: Čekam pobjednika. Pobijedila jesam, ali tek nakon što je Buket ponovo postao Le Bouquet: melodičnost pjesme u originalu još više osamljuje posljednji stih (bitan detalj koji čitatelju prijevoda ostaje uskraćen) što znatno olakšava interpretaciju.

Naravno, postavlja se pitanje da li je svaka kratka pjesma kratka pjesma imajući u vidu različite njezine varijante – epigrame, haiku, rubaije, koje se tradicionalno smatraju lirikom. Da li je forma ono što povezuje Marcijalove epigrame i pjesme kao što je na primjer pjesma Ogdena Nasha: Gavran se, mada ne bi morao,/ Žalosti što bar nije orao./ Al' da si orao, ehej, stani -/ Kako bi to objasnio vrani ili ih povezuje uspješan prijevod? Reklo bi se da je rastezljivost kratke  pjesme beskrajna, da je ona crna rupa književnosti – nevidljiva golim okom, drobi i u sebe usisava sve što joj se nađe na putu, pa čak i one teme koje naizgled više pristaju nekim drugim književnim vrstama. Iako ne smatram da tematska raznovrsnost stvara smetnje (forma kratke pjesme ne preferira jedan sadržaj u odnosu na drugi) i da je možda baš u tom svaštojedstvu snaga kratke pjesme – ona obuhvaća zapise sa stećaka (Bože, davno sam ti legao/i vele ti mi je ležati), kratke aforistične pjesme Antonia Machada (¿Dijiste media verdad?/ Diran que mientes dos veces/ si dices la otra mitad. Prev. Rekao si pola istine?/ Reći će da lažeš dva puta/ ako kažeš drugu polovicu.), pjesmu Charlesa Simića (Evening Chess: The Black Queen raised high/ In my father's angry hand. Prev. Večernji šah: Crna Kraljica podignuta visoko/ U ljutitoj ruci moga oca. ) i druge, mislim da je kratka pjesma par exellence upravo ona pjesma koja, kako sam dala naslutiti na početku, nosi unutar sebe svojevrsni antagonizam koji pjesmu instalira u čitateljevo sjećanje.

Istina je, zapravo, da kratka pjesma traži besprijekornost – stihovi nisu zgurani u beskrajan lanac pjesme, pa je moguće vidjeti sve nesavršenosti koje mogu umanjiti užitak čitanja. Kratka nam pjesma primiče poeziju, gura nam je pod nos i nemoguće je ne primijetiti s koliko se pažnje mora pristupiti njezinom pisanju. U suprotnom, takva pjesma ne bi imala nikakav efekat na čitatelja. Ona ne dozvoljava sfumato, da se slikarski izrazim – traži se oštrina, kako se čitatelj nikada od uboda pjesme ne bi oporavio.

Iako joj se raduju samo oni koji su na nju osuđeni, neka vrana poezije (i kratke pjesme) i dalje veselo pocupkuje crnim tijelom, zlosutnim gakanjem, ujedno nas njime plašeći i zavodeći – rijetki su oni koji joj ne žele odoljeti, ali ih ipak ima. 

Komentari

Dodaj Novi

Komentiraj
Ime:
Email:	nemoj obavještavatiobavijesti
Naslov:
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."