Piše: Vanja Tataj
 Digital Shrine to Peace, detail Što, ustvari, znači naziv “novi mediji”?
Na ovo pitanje Lev Manovich u svojoj knjizi The Language of New Media nudi odgovore te smatra da puko nabrajanje “novih medija” nije dovoljno, kako bi objasnilo ovaj (nazovimo ga novi) umjetnički pravac ili teoriju. U svojoj knjizi Manovich pokušava krenuti od bazične forme, dakle, od temelja materije (filma, teksta, povijesti umjetnosti) medija pa sve do njegove krajnje forme.
Što je/su novi medij/i? Ovaj naziv često koristi popularno novinarstvo koje novim medijima uporno naziva internet, mrežne stranice, računala i računalne igrice, CD-ROM-ove, DVD-ove itd. Je li to sve što postoji u kategoriji novih medija?
|
 Piše: Marko Rupčić
Rod je društvena i kulturna
kodifikacija bioloških razlika muškarca i žene. Na temelju
genitalnih i drugih spolnih diversifikacija, društvo pojedincima
nameće određeni rodni identitet koji ima veliku i dalekosežnu
ulogu u izgradnji ukupnog identiteta. Iako se spol, koji se određuje
prilikom rođenja, uzima kao bipolarna kategorija «…u
biološkom smislu postoje i neke «gradacije» ženske i
muške biologije pa se drži da u tom spektru leži «barem 5
spolova – ili čak i više», ovisno o hormonalnom statusu,
primarnim i sekundarnim spolnim osobinama i sl.«
(Fausto-Sterling, 1998:24, prema Galić, 2004.).
Na temelju pogrešnih
znanstvenih uvjerenja, potpomognutih raznim predrasudama, stoljećima
je vladala paradigma o prirodnoj inferiornosti žena. Od Aristotela,
koji je ženinu ulogu u reprodukciji potpuno marginalizirao, pa sve
do sociobiologa, sljedbenika Darwinove teorije o spolnoj selekciji
koji su muškarce definirali kao aktivne natjecatelje oko pasivnih
žena, u znanstvenom i javnom diskursu vladalo je podcjenjivačko
stajalište spram žena.
|
piše: Ivana Režek
|
 Piše: Asja Bakić
Ima nešto u
veselom poskakivanju vrana što te ptice čini još zlosutnijima. Kako pomiriti
taj njihov razigrani hod i njihovo tegobno gakanje koje zvuči poput uvertire u
smrt?
Moj je odgovor – kratkom pjesmom, jer veselo najbolje komplementira
morbidno tamo gdje od njega najviše odudara.
Kratka pjesma (uvodim taj izraz
analogno izrazu kratka priča koji je u svijetu književnosti općeprihvaćen) ne
ostavlja prostora za sukob oprečnih atmosfera, nego ih, naprotiv, zgrušnjava,
primiče jednu drugoj, što je čini upečatljivijom, bizarnijom.
Sama forma kratke
pjesme implicira svojevrsnu neozbiljnost, asocira na rimovane zapise iz
spomenara, ima, dakle, vrijednost veselog pocupkivanja, dok sadržaj uopšte ne mora
biti u skladu s njom (može kao što je slučaj s vranom, biti sasvim crn).
|
 Piše: Marko Rupčić
Pojam subkulture u društvenim znanostima, ali
i javnom diskursu, često je mijenjao oblik te je zbog svoje
višeznačnosti prijeporan. Sam pojam je uobličen nakon drugog
svjetskog rata[1],
a obilato se koristio u pedesetim godinama, u kontekstu delikventne
subkulture, te u sedamdesetim godinama, kada autori Birminghamske
škole[2]
taj pojam koriste za označavanje životnih stilova i identiteta
modsa, rockera, skinheadsa, punkera i drugih.
Tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća neki su
autori, zbog male eksplanatorne vrijednosti tog pojma u uvjetima
nastanka novih «subkultura», proglašavali njegovu smrt.
(Perasović, 2007.)
|
 U moru raznih noviteta kojima ne nasjedamo prerano, donosimo kratak pregled osnovnih stvari za koje jednostavno morate znati. Vjerojatno i većinu znate, ali nadamo se da će vas neki linkić ugodno iznenaditi. Krenimo od preglednika:
Firefox - browser koji donosi smrt, ali ne vama, već internet exploreru. Vama donosi (sa ili bez raznih pluginova) ugodno i pametno surfanje.
gmail.com - nemam ništa protiv odličnog spam filtera i 2 i pol gige mailboxa. Tako da te spike o pokvarenom i podlom google-u koji ima pristup mojim sadržajima ne zanimaju me pretjerano. Ako i kada budem radila nešto 'opasno', tada ću koristiti ozbiljne adrese i enkripciju, ovako neka gledaju moju intimu ako nemaju pametnija posla.
Možete i bilo koju adresu 'uglaviti' u gmail, tako da uz nekoliko klikova možete s gmail-a primati i odgovarati s bilo koje vaše e-mail adrese. Ukoliko imate domenu, možete otvarati i nove adrese, bez da se gnjavite s vašim provajderom.
|
 Piše: Helena Sablić Tomić
“Imate li pojma koliko se knjiga o ženama napiše svake godine? Imate li pojma koliko njih napišu muškarci? Jeste li svjesne da ste vi možda najpromatranija životinja u svemiru?”, niz je retoričkih pitanja upućenih jednoj skupini studenta na ženskom koledžu u Cambridgeu davne 1928. godine. Pitanja je postavila Virginia Woolf i nastavila priču o ženi i književnosti objavljenoj kroz esej Vlastita soba.
Što je sa ženama koje javno artikuliraju probleme društva unutar kojega egzistiraju? Prije dvadesetak godina na jednom je književnom susretu Audre Lorde rekla: “Uvijek iznova i iznova počinjem vjerovati da ono što je meni najvažnije mora biti izgovoreno, verbalizirano i javno, čak i po cijenu da prouzroči povredu ili da se krivo shvati.“
Tekstovima suvremene hrvatske ženske proze upravo se to čini.
|
 Feministička
književna kritika i književna praksa (feminist theory) nije jedinstvena disciplina
jer pripada novim književnoznanstvenim disciplinama čije je glavno
obilježje mnogostrukost mišljenja i isprepletanje metoda.
Definiciju nije moguće ponuditi, jer podjela i definicija
feminističke književne kritike i književne prakse ima puno, tj.
onoliko koliko i teoretičara i književnika koji se njome bave, što
dokazuje njezinu raznolikost i interdisciplinarnost.
Ovu teoretsku
praksu čine različite političke preferencije i sukobljene
estetike. Oblikovala se sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća da
bi ponudila novo specifično tumačenje sve većem broju ženskih
tekstova, ali i da bi istražila nevidljivu tradiciju ženskog
književnog, filozofijskog i kulturnog stvaralaštva. Feminističke
kritičarke žele revidirati i ukloniti višestoljetnu prevlast
muškog načina mišljenja koju je karakterizirala znanstvena
nepristranost, spoznajne metode i hijerarhijski diskurs znanja. No,
ta tobožnja objektivnost i sveobuhvatnost znanja uporno je negirala
i zatirala žensko iskustvo i proizvodnju znanja. To feminističkoj
kritici daje status političkog i aktivistički usmjerenog teorijskog
diskursa.
|
 9. broj Balkanskog
Književnog Glasnika donosi prvi dio tekstova na temu Žena i židovstva:
Paul Laurent Assoun: Sterilne žene u Bibliji: Sterilnost kao dokaz
zakona, Michele Bitton: Lilit ili prva Eva: Židovski mit o
demonskoj ženstvenosti, Pauline Bebe: Pristup žena na javnu scenu
putem Halahe, Doris Bensimon: Žene u religioznim previranjima u
izraelskom društvu, Laurence Podselver: Izbor tradicije i zahtjevi
suvremenosti: lubavičke žene u Francuskoj, Danièle
Bertein: Židovska mama u židovskoameričkom suvremenom romanu, Janine Gdalia: O majkama, kćerima i ženama u sefardskoj literaturi, Joelle Allouche-Benayoun: Miješani parovi i prijenos. U nastavku pročitajte po rečenicu dvije iz svakog teksta, a svi tekstove nalaze se navedenim redoslijedom ovdje.
|
Piše: Krešimira Gojanović
 Riječ 'vještica' u našoj kulturi ispunjena je brojnim negativnim
značenjima, u kojima se može iščitati duboki strah i otpor
patrijarhalnog svjetonazora da prihvati i unutar svojih sistema integrira
arhetip snažne, kreativne i inteligentne žene, koja samosvjesno i ravnopravno,
poput muških 'stvoritelja', kreira magične duhovne svijetove,
po svojoj slobodnoj volji i predodžbi.
Da bismo mogli razumjeti
prauzroke tog straha, moramo se vratiti malo dublje u prošlost, u stare,
predkršćanske kulture, u kojima su bila štovana ženska božanstva,
često puta u liku trojne boginje, koja je simbolizirala tri aspekta
žene i prirode, sa kojom je žena bila izjednačena.
|
|
