Piše: Milana Romić
 4.48 Psychosis (Sarah Kane) Posljednja
dva desetljeća u Europi na tragičan su način pokazala koliko je
Lyotardova teza o kraju velikih metapriča istinita. U jeku
postmodernog društva cijela se umjetnost odrekla velikih priča i
junaka koji su u njihovu središtu te je počela od dna pričati
pojedinačne sudbine koje su ove metapriče pokušale učiniti
nevidljivim. Ova tendencija nije zaobišla ni kazališnu umjetnost i
dramski tekst.
Nova
europska drama nastaje u Velikoj Britaniji devedesetih godina gdje
dramski spisatelji Sarah Kane i Mark Ravenhill izazivaju pravu
revoluciju u kazališnim krugovima. Njihova dramaturgija se „izvozi“
na vodeće europske kazališne festivale, a europski dramski pisci
odgovaraju na njihove drame orginalnim i osebujnim dramskim
tekstovima.
|
|
Ima ih 3, jedna u Ženskoj infoteci, jedna na Ženskim studijima, i treća
Kontrina, imena Lezbib. Saznajte kad rade, gdje rade, što imaju i
kojekakve kontakte.
|
Davno su prošla vremena kada je internet, a pogotovo brzi internet, bio privilegija odabranih. Sada, nakon što je ADSL osvojio tržište na juriš, odjednom smo svi umreženi i surfamo brže, više, jače. Dakako, kad je riječ o netu svi tu nešto pričaju o skidanju ‘stvari’ s neta – kao, ima tu svega - albuma, filmova, serija vrag bi ga znao…a stvar je u tome da još uvijek dosta ljudi ne zna gdje se to, k vragu, nalazi i kako se to POBOGU radi?
|
Nakon proslave još jedne pan-slavenske gej parade, nije se naodmet podsjetiti početaka održavanja ovakvih manifestacija. Naime, među populacijom koja pohodi i podržava ova zbivanja rijetke su one koje znaju da je sve započelo – jednom štiklom.
U vrijeme radnje; 60-ih godina u SAD-u, homoseksualnost je još stajala crno-na-bijelo u DSM-u (psihijatrisjskom popisu mentalnih bolesti); gej organizacija se moglo nabrojiti na prste jedne ruke, a vecina queer populacije javno je izlazila samo u opskurnim bircevima najvećih gradova – poglavito New Yorka na istočnoj obali i San Franciska na zapadnoj.
|
|
«« -- « - 1 2 3 4 - » -- »»
|
|