| Sretan rođendan, Marija Jurić Zagorka |
| Ponedjeljak, 02 Ožujak 2009 | ||||||
|
Piše: Milena Benini
Bez obzira na to što piše na Wikipediji, Marija Jurić Zagorka rođena
je na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine, u plemićkoj kuriji Negovec
u blizini Vrbovca.
Bila je tako strašna žena da su je se mnogi bojali, i zato joj pridjeljivali razne nelijepe nadimke. Tako je Šime Mazzura, glavni urednik Obzora, za nju rekao da je "baba bez imena i ugleda, nitko i ništa, zagorska kravarica i k tome još zaražena socijalističkim mentalitetom i feminističkim novotarijama". Naravno, nimalo nije pomagalo ni to što je bila iznimno popularna kao spisateljica: time je dvostruko uvrijedila establishment, i kao žena i kao autorica "popularnog šunda"
Od samih početaka zalagala se i za ženska prava, te se tako 1909.
godine upustila u slavnu polemiku s A. G. Matošem oko ravnopravnosti
spolova. To vam nitko nije spomenuo u školi, jel’da?
Inače, ono po čemu je i danas najpoznatija - povijesne romane - počela
je pisati oko 1910. godine, i ubrzo joj to postaje glavnim zanimanjem.
Građu za svoje romane, što god vam netko rekao, nije isisavala iz
prsta, već ju je pronalazila u povijesnim arhivima, kako u Zagrebu,
tako i u Beču i u Budimpešti. Kad su, dvadesetih godina, u tadašnjem Jutarnjem listu izašle Grička vještica i kasnije Gordana, Zagorka je među svojim čitateljima zadobila gotovo status fenomena.
Bar jednim dijelom taj je stav bio uzrokovan i njenim feminističkim
angažmanom. Još 1925. godine, Zagorka pokreće i uređuje časopis Ženski list, koji će potrajati do 1938. godine, kad pokreće Hrvaticu i uređuje je sve do 1940. U tim časopisima objavljuje i Malu revolucionarku, i autobiografski Kamen na cesti.
Uz još nekoliko književnica, 1936. godine sudjeluje u osnivanju Društva
hrvatskih književnica, koje postoji do 1939. godine. Svi koji su čuli
za ovo društvo neka dignu ruku…
S dolaskom NDH, Hrvatica je zabranjena, a Zagorkina imovina
zaplijenjena. Ostavši bez sredstava za život, Zagorka je čak pokušala i
samoubojstvo, a preživjela je zahvaljujući potpori - i duhovnoj i
financijskoj - svojih vjernih čitatelja.
Umrla je u Zagrebu, 29. studenog 1957. godine. Strašna žena.
1. Zagorkina biografija na dijelu sajta Ureda za ravnopravnost spolova posvećenog 50. obljetnici smrti.
2. Feljton u Jutarnjem o Mariji Jurić Zagorki, piše Aleksandar Vojinović, ljeto 2008.
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||

Bez obzira na to što piše
No, njenom ludilu tu nije bio kraj: odbila je prihvatiti novac od
roditelja i odlučila se sama uzdržavati - i to još kao novinarka.
Godine 1895. zapošljava se u Obzoru, iako je glavni urednik,
već spomenuti Mazzura, smatrao da je imati žensko u redakciji "kulturni
i moralni skandal". No, Zagorka je bila predobra novinarka da bi je se
riješili, a već i njeni tadašnji romani vidljivo su podizali naklade.
Tako se uspjela probiti do položaja u kojem je postala prva politička
novinarka u ovom dijelu svijeta, iako je često morala pisati pod
pseudonimima, uglavnom muškim.

Nažalost,
ni poslije rata nije prošla puno bolje: zbog feminističkog angažmana su
joj se mnogi izrugivali ili je proglašavali ludom, iako je u
socijalizmu ravnopravnost spolova bila deklarativno de rigueur. No kad je Slobodna Dalmacija počela ponovno objavljivati njene romane, bar je vidjela da čitateljstvo nipošto nije izgubila.










