| Prostor zdravog dizajna |
| Subota, 31 Siječanj 2009 | ||||||
"It was not simply an attempt to sell clothes and profiteer. It was also a celebration of our independence." Russell Waterman  Darko Dominik, vlasnik Prostora Darko, kako si ti ovo otvorio, otkud ideja, kakav je bio put? Otvorio sam 2006. Zaradio sam neke novce radeći na turističkom brodu, poklopilo se i to da su curini roditelji suvlasnici ovoga prostora, pa su nam olakšali. Što se tiče ideje, sve je počelo davno, kada sam svirao u melodičnom hardcore bandu (5 minutes to Steve, Get off records). Prijatelj i ja imali smo distribuciju, na koncertima smo prodavali odjeću bandova i muziku. Zanimala me, dakle, muzika, odjeća i umjetnost i htio sam to sve ujediniti, ubaciti u neki prodajni koncept – nešto čega kod nas baš nema. Koliko ljudi percipiraju Prostor kao mjesto gdje se može doći nešto pročitati, pogledati, podružiti? Ne dovoljno. Nije to kod nas zaživjelo, ali ja se trudim. Vidi se pomak kada ljudi dođu na otvorenje izložbe, zadržavaju se, pričaju. To je ono što bih ja volio da to bude: platforma ideja, suradnje, razmjene. Mislim da treba vremena, ovo je ipak probijanje leda. Na internetskoj stranici Prostora (www.multiracionalnakompanija.com) piše da podržavate zdrav dizajn, točnije, zdrav odabir dizajniranih proizvoda. Upitnik-uskličnik.
Zdrav u smislu da su ljudi koji rade psihički zdravi. Šalim se. Znam da je to možda glupo tako nazvati, ali s obzirom na to kakvu su etiketu dobili hrvatski dizajneri prema onome što vidimo na TV-u itd., onda treba nekako diferencirati. Ajmo reći da je ovdje riječ o neafirmiranim i nezavisnim autorima, bez nekakvih prevelikih ego tripova i prenemaganja.
Radi se o domaćim i stranim autorima. Kako ih pronalaziš i odabireš, i kako ih odbijaš ukoliko nisi zainteresiran za suradnju?
Najviše ljudi je došlo osobno, sada se dosta javljaju i preko interneta. Katkad tražimo, katkad se sami jave. Odbiti mi je jako teško, ali nakon dvije godine naučio sam se postaviti. Tražim da mi pošalju fotke proizvoda, radije ja odem do njih nego da oni dođu tu, pa im ja odbijem što donesu i tako. Kakva ekipa dolazi i bi li se to po stilu moglo svrstati u neku kategoriju? Prvo sam htio napraviti dućan za široku publiku, a ne nekakvu alternativu. Ispalo je drugačije, ali mislim da smo pogodili. Dolaze svi, ljudi različitih uzrasta i stilova. Teško je odrediti, nije to ni street fashion, nije high fashion, alternativcima možda nije dovoljno alternativno, ako uđe neki skejter jer je vidio skejtersku dasku na zidu može ga zbuniti haljine do nje. Uglavnom, to je ono što cura i ja biramo po svom ukusu i nekom svom osjećaju. Što je s cijenama i odnosom cijena i kvalitete robe? Torba koju sam kupila mami za Božić koštala je 350 kn i raspala joj se se za 7 dana. Plakala je. S cijenama se teško borim jer dizajneri imaju svoje cijene i kad ja na to stavim maržu, i onda mi dvoje ljudi za redom kaže kako je skupo, deprimira me. Trebala si doći da ti zamijenim torbu za nešto drugo. Pokušavamo maksimalno izaći u susret, poslušati sve kritike. Ne može sve biti savršeno, neke stvari u tom procesu pređu preko mojih leđa. Rizik je i pitanje treba li odbiti nešto odmah ili pustiti te početničke greške dok se proizvod ne uhoda.  Trenutno je izložba Irine Steiger. Kako si do nje došao, držite li se nekog drugog principa kada su u pitanju izložbe? Što se tiče izložbi, gledamo da se na neki način uklapa u prostor. Tu smo ipak fleksibilniji, ali meni je glupo analizirati i razmišljati tj. previše mudrovati o umjetnosti. Vizualni sam tip i znam na prvu jel mi nešto dobro ili ne, i to je to. Isto kao s odjećom. Irinu sam upoznao u autobusu za more. Svidjeli su mi se radovi. Daj neki primjer svog omiljenog zdravog dizajna iz Prostora. Pa recimo Tomislav Zidar koji radi nakit i druge stvari od robotića, tvz. left over dizajn. To mi je primjer kvalitetnog, kreativnog i samoodrživog proizvoda.  Tomislav Zidar Radio sam skulpture i instalacije od smeća (1, 2), starih kompjutora i svega. Jednom prilikom sam radio gumbiće za curinu kolekciju i skužio da mi je to jako fora. Prvo je bila zafrkancija, pa od gumbića do bižuterije, i sada idem za tim da bude malo bolji nakit, lampe, satovi i sl. Bitno je da se stvar može prodati, a beskorisna stvar je jako simpatična, al samo stoji na polici. Misliš da ćeš moći od toga dobro zarađivati? Pa ljudima se to sviđa, kupuju. Ovo ljeto ću dati da se prodaje i na moru.
Odabrale i realizirale: Ivana G. Kovačić i Tanja Topolovec
Prostor se nalazi u dvorištu Mesničke 5, u Zagrebu.
          
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
||||||
Prilagođeno pretraživanje